Dani Olmo pogocima u dvije uzastopne utakmice za Španjolsku zainteresirao je lokalnu javnost, pa je dao opsežni intervju za 'The Players Tribune'.

Olmo je između ostalog otkrio i kako se odlučio sa 16 godina napustiti Barcelonu i doći u zagrebački Dinamo.

“Znam što želite znati. To je pitanje koje stalno dobivam. Kako sam iz Barcelone otišao u Zagreb, a zatim u Leipzig. Kako katalonsko dijete, rođeno samo 25 kilometara od Camp Noua, onako odlazi iz La Masije u Hrvatsku? U Barceloni sam igrao na nevjerojatnim turnirima, upoznao nevjerojatne ljude i naučio toliko toga. Čak sam jednom morao odigrati utakmicu na Camp Nouu. Na tom terenu. Sveta zemlja. San. Pa, zašto sam nakon sedam godina napustio ovo nevjerojatno mjesto? Nisam se uplašio kao kad sam iz Espanyola otišao u Barcelonu. Nisam plakao. Već sam živio daleko od kuće. Morao sam izaći iz zone udobnosti, a ovo mi se činilo prirodnim sljedećim korakom, čak i sa 16 godina”, objasnio je Olmo, a zatim priznao i kako je njegov otac odigrao veliku ulogu u toj odluci.

“Otac mi je rekao: Ova momčad,zagrebački Dinamo, želi od tebe napraviti svoj projekt. Oni žele sve uložiti u tebe. To je sve što sam trebao čuti. Nije me bilo briga gdje je to ili da je to izvan ‘Liga petice’. Nisam znao ništa o Hrvatskoj, ali znao sam da bih se u Barceloni mogao ‘izgubiti u sustavu’, postajući još jedan igrač, bez jasnog puta do prve momčadi. U Barceloni sam bio u istoj dobnoj skupini kao i Carles Aleñá, Marc Cucurella, Carles Pérez. Gledajući unatrag, sada je još samo Carles Aleñá u Barceloni, a i on je vani na posudbi. Ostatak mojih suigrača sad su u drugim klubovima ili u Barceloni B. Bilo je vrlo teško probiti se u prvu momčad.”

O Hrvatskoj kao zemlji govori biranim riječima:

“Blistao sam. ‘Upecali’ su me. Nije mi trebalo dugo da se i ja navučem na Hrvatsku kao zemlju. To je nevjerojatno, lijepo mjesto i još uvijek ga smatram svojim drugim domom. Tijekom praznika, kad imam pauzu, imam izbor: mogu otići u Španjolsku, gdje je moja obitelj, ili mogu u Zagreb … gdje je moja druga obitelj – nahvalio je Olmo ‘Lijepu našu”.

Najdraži gol mu je protiv Hajduka kada je ušao s klupe i zabio za pobjedu. Do tog trenutka još nije osjetio što znači prava nogometna atmosfera.

“No, ma koliko nevjerojatan bio moj nogometni put do sada, moram reći da se možda ništa ne ističe kao jedna utakmica iz mog vremena u Hrvatskoj. Ne mogu vam ne reći o tome. Dinamo Zagreb protiv Hajduka. Vječni derbi. Ta igra, čovječe. To je poput ‘El Clasica’, ali još intenzivnije! Kako to mogu objasniti? U Hrvatskoj su Dinamo i Hajduk poput mame i tate. To je nevjerojatno. Svatko bira stranu. Nitko nije neutralan. Čak i daleko od travnjaka, kad god bih se ‘spustio’ na jug do Splita, osjećao bih se neugodno. Kao da ne bih trebao biti tamo. Kao da sam iza neprijateljskih linija ili tako nešto.”

A tko mu je najviše pomogao u karijeri?