Niko Kranjčar Dinamovac je kojeg je Hajduk dočekao kao kralja, a njegova karijera mogla je otići u više smjerova. Ove godine sudjelovao je na turniru Četiri kafića u Splitu

Niko Kranjčar igrao je u Dinamu i Hajduku. U dresu bijelih je proveo godinu i pol dana. Malo, ali opet sasvim dovoljno da se stvori poseban odnos između Splićana i odbačenog Dinamovog sina. Split nije zaboravio Niku, ali isto tako ni on nije zaboravio svu ljubav koju je dobio kada mu je najviše trebalo. U najtežem trenutku karijere. Zato se i odazove kada je za to prigoda, poput već tradicionalnog Memorijalnog turnira Dino Petrinović – Četiri kafića- piše dalmatinskiportal.hr

– Normalno, humanitarnog je karaktera, pa sam sretan da sam stigao. Divno je ako možeš privući makar dvoje ljude više jer si bio nešto u nogometnom svijetu sa zadovoljstvom dođeš – rekao je Kranjčar.

Kakve su uspomene na vrijeme provedeno u Hajduku?
– To sam ponovio nekoliko puta. Divne emocije koje su meni bile potrebne u tom dijelu karijere. Split i Hajduk pamtim samo po dobrome, tako će i ostati.

Prati li Hajduk danas?
– Ne.

Što se radi u igračkoj mirovini?
– Uživam s prijateljima, obitelji, igrajući mali nogomet.

Prati li nogomet?
– Nogomet nešto manje, ali reprezentaciju pratim. Ponosan sam na naše dečke nakon Rusije, ali i u ovim kvalifikacijama smo pokazali da smo moćni, dominantni. Vjerujem da opet možemo napraviti veliki rezultat na Europskom prvenstvu.

A to bi bilo?

– Polufinale. Isto kao u Rusiji trebaju se poklopiti neke stvari, treba te ždrijeb pomilovati, u pravom trenutku moraš biti u pravoj formi, ali mislim da imamo sve predispozicije kao momčad koja je puna samopouzdanja. U Rusiji su dobili veliko iskustvo, a mladi dečki koji su ušli u reprezentaciju pokazali su kvalitetu da mogu nastaviti tamo gdje smo stali u Rusiji. Ne sumnjam da možemo do velikog rezultata.

Jedna je generacija na odlasku, tko dolazi od mladih?

– U sredini Kovačić i Vlašić, oni su već sada dokazani i svakom utakmicom pokazuju koliko vrijede. Nemaju iskustva poput Luke i Rakete, ali su prošli sve s njima i mislim da će oni u veznom redu voditi igru reprezentacije dugo godina.

Uvijek iskoči neko novo ime, sada je to Bruno Petković. Je li on iznenađenje?

– Ne, jer se to uvijek događalo u prošlosti u našoj reprezentaciji. Bruno igra nogomet koji se meni osobno sviđa i mislim da je velika kvaliteta i velik potencijal. Pokazao je to kroz reprezentaciju, donio je jednu veću dimenziju.

Luka Modrić je cijelo poglavlje svoje knjige posvetio vašem odnosu. Je li Niko pročitao Lukinu autobiografiju?

– Nisam još, ali pročitat ću. Mi smo i na treninzima i na utakmicama divno surađivali, gajimo istu filozofiju nogometa.

S Lukom kontakt baš i nema.

– Slabo se čujemo, u kontaktu sam sa Šimunićem i Olićem. Kada god se čujemo ili vidimo drago mi je zbog svih uspjeha koje je ostvario. Sve je zaslužio svojim talentom, ali prvenstveno radom i posvećenošću nogometu. Talent sam po sebi nije dovoljan, ako ne živiš nogomet onda nećeš postići uspjehe koje je on ostvario.

Mandžukić je otišao u Katar?

– Meni je žao. Predrag mi je dečko, mislim da to nije zaslužio, ali to je nogomet. Ni prvi, ni zadnji kojem se to dogodilo. Nadam se da će i dalje biti sretan u nastavku karijere.

Jesi li gledao Dinamo u Ligi prvaka?

– Jesam i nisu me iznenadili. Nenad Bjelica je pokazao već prošle godine kvalitetu. Momčad je sazrela, posjeduju kvalitetu. Svi mi dinamovci u Zagrebu tugujemo zbog utakmice sa Šahtarom u Zagrebu i vodstva 3:1. Vidio sam Dinamo u drugom krugu, nažalost to se nije dogodilo. Rad i igra Bjeličinog Dinama je nešto što svakog dinamovca mora veseliti.

Vidi li se Niko u budućnosti kao dio nogometnog svijeta?

– Vidjet ćemo.

Trenerski posao?

– Više ne, nego da.

Možda neka druga funkcija, kao sportski direktor?

– Ma, kako da ne. Previše volim svoj život da bih bio u tome – zaključio je Kranjčar.