Nikola Kalinić završio je svoj drugi mandat u Hajduku nakon samo godinu i pol otkako je došao iz „svoje“ Italije. Dolazak mu je obilježila nikad veća euforija, odličan početak, a onda i ozljede, nespremnost te završna „nepravda“. Njegova epizoda u Hajduku zapravo je odličan prikaz njegove karijere, talent i znanje, nogomet u malom prstu, ali završetak s neispunjenim očekivanjima uz podjelu javnosti i „tko je kriv?“

„Vratit ću se opet, Dalmacijo tebi“ pjesma je s kojom je Hajduk u videospotu šokirao i zagolicao maštu svojim brojnim navijačima kada je u veljači prošle godine predstavio povratak Nikole Kalinića u svoj matični klub. Kalinić je tako, bar koliko me sjećanje služi postao prvi i jedini igrač top klase koji se vratio u Hajduk (ili Dinamo) kada je još mogao nešto ponuditi igrački, a bitnije je od toga da se odrekao gotovo 2 milijuna eura u Veroni (tamo je bio najplaćeniji igrač 9. momčadi Serie A).

„Kale“ je više puta pokazao da nije u „šoldima“ sve , ne samo da se odrekao novca u Veroni već je odbio financijski nemoralnu ponudu iz turskog Bešiktaša, a sjetit ćete se da je u svom „primeu“ odbio kineske milijune kako bi ostao u Italiji i kadru reprezentacije. Zaradio je u karijeri zaista značajan iznos (preko 5 milijuna eura zarađivao je u Milanu, Atleticu i Romi) i on je održao svoju riječ te se zaista vratio, ali očekivanja se na kraju ipak nisu ispunila. Zašto?

Pregled njegove karijere zaista pokazuje nevjerojatno ranu zrelost i talent, ali kada se sve zbroji i oduzme, ostat će jedan zaista gorak okus i donekle neispunjeni potencijal, kako u drugom mandatu u Hajduku tako i općenito. Teško je to reći za nekoga tko je igrao finale Europske lige s Dnjiprom, a onda u Fiorentini, Milanu, Atletico Madridu i Romi te zabijao važne golove (15 ukupno) za reprezentaciju, ali jedno je sigurno, Kale je mogao i morao više. Težak karakter i splet nes(p)retnih okolnosti krivi su što će se najviše pamtiti po katastrofalnom razlazu s reprezentacijom i nešto manje lošim razlazom s Lekom.

Kalinić je postao prva napadačka violina Hajduka već s 18 godina, u sezonama 07./08. i 08./09. postigao je 32 prvenstvena gola za Hajduk koji se tada ozbiljno borio s Dinamom za naslov i u obe sezone ostao je za korak kratak za titulu najboljeg strijelca lige. Koliko je teško tako mlad redovno zabijati dovoljno govori primjer današnje situacije u reprezentaciji u kojoj nemamo mladog igrača koji bi zabio 10+ golova u sezoni čak niti u HNL-u, a teško onda to možemo očekivati od nekog u jačim ligama. Kalinić je bio baš to, top killer s 19 godina i nagrađen je odlaskom na Euro u Austriji i Švicarskoj 2008. kod Bilića i rekordnim transferom u povijesti Bijelih. Vrijeme je bilo za iskorak; Otok, Premier liga i Blackburn za početak inozemne karijere.

Najefikasniji hrvatski nogometni reprezentativac

Priča u reprezentaciji već je 100 puta ispričana, nisam tu da branim Kalinića i nikome nije na čast da dočeka onakav kraj, Dalić ga je poslao kući, Hrvatska je uzela srebro na SP-u i samo lud čovjek može tvrditi da je tu Dalić pogriješio. Ali, stvari treba sagledati iz druge perspektive, Nikola Kalinić najefikasniji je igrač hrvatske nogometne reprezentacije u njenoj povijesti, za 1856 minuta provedenih na terenu za Vatrene, zabio je 15 golova, što znači gol svako 123 minute. Iza sebe je ostavio drugoplasiranog Eduarda te Davora Šukera, Bokšića, Mandžukića i sve ostale sjajne napadače.

Baš u kvalifikacijama za to SP u Rusiji, Kalinić je bio prva napadačka opcija i Čačića i Dalića, svojim golovima Ukrajini i Grčkoj odveo nas je na prvenstvo, a svi se još sjećaju onog sjajnog pogotka i asistencije na Euru 2016. protiv Španjolske. Najefikasniji strijelac u povijesti, dobra forma, zaslužan (uz Kramarića) za Rusiju, Nikola je ipak dočekao prvu utakmicu protiv Nigerije na klupi. Što se događalo tu svima je poznato,  momčad je uvijek na prvom mjestu i ono što je „Kale“ napravio je nedopustivo, ali imao je barem mali slučaj i pravo da osjeća da treba igrati. Na kraju je Mandžukić (pokazao s punim pravom zašto je prva opcija) ispisao povijest, a Kalinić je ostao sam i neprijatelj domovine broj 1.

Ipak, Kalinić je zaista sjajan igrač i odmah nakon tog prvenstva Atletico Madrid odlučio je da mu treba jedan takav klasni moderni napadač, a nakon toga isto i Roma. Kalinić je i dan danas drugi najplaćeniji Hrvat po odštetama koju su klubovi platili za njega, odmah iza neprikosnovenog Matea Kovačića. Najefikasniji strijelac hrvatske nogometne reprezentacije, drugi najplaćeniji Hrvat ikad, a pamtit će se po teškim razlazima s Vatrenima i s njegovim Hajdukom, zaista nepravedno, ali puno krivice leži i na leđima samog Kalinića.

Jednom zgodom Niko Kranjčar nazvao ga je najvećim talentom s kojim je igrao, Perišić mu je odmah stao u obranu nakon Rusije, a legenda Hajduka i bivši izbornik U-17 reprezentacije, Ivan Gudelj za Nikolu je rekao ovo:

„Meni je Kalinića iskreno žao. To je igrač koji spada u pet najtalentiranijih igrača koje sam vodio. Napravio je karijeru kakvu je napravio, ali to nije ni 30-40 posto onoga što je mogao. Zbog toga mi je stvarno žao, jer je njegova karijera trebala biti baš svjetska. Zato mi je žao što znam kakav je Kalinić potencijal u igračkom smislu. Mogao je puno više, ali je imao neke ozljede i pehove, nije imao kontinuitet igre. Pa pogledajte samo onaj njegov gol Dinamu prošle godine. Samo on može dati pogodak na taj način. Izdvajam tu utakmicu zato što je u Hajdukovom dresu, zato što je to potez vrhunskog igrača. To je igrački potez. Koliko je cijenjen, govori i činjenica da kad promaši, on promaši igrački.

Kalinić je i u drugom mandatu u Hajduku bio izrazito efikasan, nećete se sjetiti niti jedne izgledne prilike koju je promašio, osam zgoditaka i četiri asistencije u tek nešto više od 1000 minuta, matematički odlično, ali ipak nedovoljno kako bi ova priča završila drukčije. Nije Kalinić zaista imao sreće, mehaničke ozljede loma prsta protiv Dinama, krv koja je potekla protiv Villareala, a onda i zub vremena te još par ozljede mišića. Onaj gol Dinamu za pobjedu i euforija nastala nakon njega nikad se Kali neće zaboraviti, ali nažalost po njega, Leko i on očito nisu mogli pronaći zajednički jezik.

Sudar je to dva teška karaktera, ne treba Kalinića previše braniti jer ako imate loš odnos s većinom trenera, onda tu mora biti nešto i do njega, njegove krivice. Na kraju ostaje zaista veliki žal, Kalinić je na terenu često izgledao i više nego spreman za HNL razinu, uvijek je bio jak u duelu, brz na nogama, Livaji bi često odvlačio igrače za sobom te mu je otvarao prostor. Osam zgoditaka za malo vremena na klasu i znanje, za Leku koji je odlučio da želi igrati isključivo s jednim napadačem, ipak nedovoljno.

Na kraju treba reći da je Kalinić zaslužio bar jednak oproštaj ko Danijel Subašić, Leko mu je morao dati minute protiv Šibenika jer je Kalinić svojim prvim mandatom itekako zaslužio više, a da ne govorimo o tome da se jedini odrekao zaista ogromnog milijunskog iznosa kako bi odveo Bijele do naslova prvaka. Na kraju nije uspio, odlazi ljut i razočaran, javnost je ponovno podijelio i na sebe bacio stigmu „problema svlačionice“.

Nikola Kalinić jedan je od najpodcjenjenijih hrvatskih sportaša ikada, golovi i brojevi dovoljno govore, a Roma, Milan i Atletico neće vas samo tako kupiti na lijepe oči. Hajduku je htio dati sve i zaslužio je najmanje oproštaj pred punim Poljudom. Karakter ga je stajao puno bolje karijere, ali na kraju treba reći, Kalinić je barem od Hajduka ipak zaslužio više!