Kruno Jurčić (54) tiho, ali uspješno gradi karijeru u Egiptu, gdje od veljače vodi momčad Pyramidsa.

U 36 utakmica ostvario je impresivan učinak s 26 pobjeda, 7 remija i samo 3 poraza, uz gol-razliku 79:30. Pyramids je sezonu završio na 2. mjestu, iza dominantnog Al Ahlyja, ali je Jurčić klubu donio prvi trofej u povijesti, osvojivši nacionalni Kup. Osim toga, Pyramids bilježi odlične rezultate u afričkoj Ligi prvaka, prošavši dva pretkola i izborivši grupnu fazu natjecanja.

U nedavnom intervjuu za Sportske novosti, Jurčić je podijelio svoja razmišljanja o uspjesima u Egiptu, ali se dotaknuo i HNL-a.

“Egipat je velika zemlja, nogometno iznimno talentirana, ali i previše neorganizirana, često na rubu kaosa. Sustav licenciranja trenera skoro pa i ne postoji, a i loše se radi s djecom u Akademijama. Teško mi je prihvatiti da je nogometno stanje u Egiptu takvo, jer riječ je o zemlji koja ima sve predispozicije da bude izvrsna nogometna nacija. Igrači su im talentirani i imaju sjajan fizički potencijal, vrlo su brzi i moćni”, rekao je Jurčić pa se dotakao Mohameda Salaha:

Salah je samo statistička pogreška, fenomen koji bi prošao gdje god da se rodio. Što je najgore, nogomet se u Egiptu jako voli, djeca ga igraju, posebno u siromašnim četvrtima, a takvih je puno.”

Odgovorio je na pitanje jesu li mogli do naslova prvaka.

“Realno je reći da nismo, ali ne zbog same kvalitete na terenu. Al Ahly je religija, ima 80 milijuna navijača. Zamalek ima 20-ak milijuna navijača. Mi smo imali sjajnu sezonu, dugo smo bili vodeći, a kad je Ahly shvatio da je ugrožen, upotrijebio je sva raspoloživa sredstva da nas zaustavi. Probajte Ahly doživjeti kao spoj Dinama i Hajduka u vremenima kada su bili na vrhuncima svoje moći. Da vam sad ne pričam što sam sve doživljavao, od suspenzije mog igrača na nekakvom civilnom sudu, do toga da olimpijska selekcija jednostavno uzme mog najboljeg igrača pa ne može igrati baš protiv Ahlyja…”

O dovođenju hrvatskih igrača u Egipat.

“Klub želi da igrači koje dovodimo budu ti koji će raditi razliku. Naravno da Hrvatska ima takve igrače, ali oni odlaze u Njemačku, Italiju, ili Englesku. Trebao bih se okrenuti SuperSport HNL-u, a tamo je već teško pronaći igrače koji bi u mom Pyramidsu radili razliku. U Egiptu se igra vrlo čvrst i fizički zahtjevan nogomet u kojem razliku u napadu rade brzi i moćni igrači. Mi takvih u ligi nemamo. Imamo mi zanimljivih igrača, ali iza njih bi trebalo stati i istrpjeti ih određeno vrijeme, a to u Egiptu ne prolazi. Naša liga evidentno ima problem manjka igrača srednje europske klase, a poglavito brzih i moćnih, koji mogu raditi razliku u zadnjoj trećini terena.”

Usporedba egipatske i hrvatske lige.

“Fizički je potpuno drugačija od naše. Mi u Egiptu igramo s puno lošijim momčadima od nas, a u svakoj vidim četiri, pet jako brzih igrača. Mi takvih nemamo, to je naš veliki problem. I taj je problem sve izraženiji, što se najbolje vidi u europskim utakmicama naših klubova.

Svjedočimo lošim stvarima već godinama, ali ništa ne mijenjamo. Rijeka je bila druga u prvenstvu, a dobije pet golova u Ljubljani od Olimpije koja je prepuna igrača koji su igrali u nižim ligama. Isto možemo reći i za Hajduk i Osijek. Mi očito ne znamo što su kriteriji za igrače kakvi se danas u svijetu traže. I dok je tako, europska ljeta će biti bolna kao što je i ovo bilo. Ne znamo odgajati krila ili napadače koji ne mogu proći “jedan na jedan”, koji ne trče u dubinu, koji nemaju brzinu… Recite mi koja to krila i napadači u našoj ligi to rade? U Pyramidsu imam ofenzivne igrače koji su daleko brži i moćniji. To je naša realnost. Nažalost, sve to godinama gledamo, a ništa ne poduzimamo. Pojave se neki talenti s vremena na vrijeme, ali ne držimo dovoljno do njih.”

Istakao je igrač kojeg nismo dovoljno dugo zaržali u HNL-u.

“Matija Frigan je na prvom mjestu. Dečko se pojavi i ima sve – brzinu, moć, lijevu nogu, okomitost, duel, nogometnu bezobraznost, glad za golovima… Taj je dečko otišao u Westerlo, koji nije dobar klub za njegov razvoj i tamo se vidim pogubio. Kad se takav pojavi, trebamo svi stati iza njega i pomno mu razvijati karijeru, a ne ga prodati kao da je tamo “neki igrač” na kojem gledaš samo zaradu. Mladi Matković iz Osijeka bi mogao biti sljedeći. Isto ima sve, od brzine, dubine, moći i drskosti… Takve poput Frigana i Matkovića moramo čuvati, paziti na njih, promišljati kako njihov potencijal dovesti do vrha. Da ne pričam sad o putu Gabrijela Rukavine, koji je isto talent sa svim vrlinama koje treba imati moderan krilni igrač.”