Luka Sučić neće sudjelovati u idućem kvalifikacijskom prozoru, a razlog je izbornikova ljutnja na mladog veznjaka. Dalić mu, naime, zamjera što je umjesto reprezentacije izabrao sestru i njeno vjenčanje. I eto nam problema. Sučić je morao birati između obitelji kao osnove i obitelji koja bi to trebala biti po uzoru na osnovu. To je platio ostankom bez reprezentativnog dresa i biva iskorišten za dodatno jačanje izbornikova ega i autoriteta, kojeg ipak nikad dosta.

Autor: Petar Čondić

Vjera, obitelj, domovina. Tri pojma koja za mnoge predstavljaju temeljne životne postulate. Posjeduju veliku vrijednost, nose svoje značenje i imaju neopisivu težinu. Mnogi ih tako vide, promatraju, tumače, a i iskreno žive noseći ih zapisane u svom DNK. Duboko sam uvjeren da sam dio tog kruga ljudi.

Isto tako svjestan sam da je prisutan veliki broj onih kojima vjera predstavlja malo ili ništa na životnom putu, jednako kao što im nacionalna pripadnost ne budi isti osjećaj i naboj kao nekim drugima. Boje i granice, kažu, njih ne određuju. No, elementarna postavka na kojoj počiva svaki odnos je međusobno poštovanje i poštivanje, koliko god se i oni fundamentalni stavovi i uvjerenja razlikovala.

Ipak, malo je onih koji će na spomen obitelji ostati ravnodušni, sukobiti oprečna stajališta o njenoj važnosti, značaju i pripadnosti obitelji. Koliko god izostala među nama poveznica s vjerom i domovinom, pod kapom nebeskom teško je naći čovjeka koji ne osjeća riječ ‘obitelj’. Obitelj je esencija života, njegova osnovna jedinica. Kada opisujemo i sažimamo sve najljepše i najuzvišenije dojmove prema nekome s kim se osjećamo ugodno i divno – ljubav, odanost, iskrenost, poštovanje, prijateljstvo, ljepotu i vjernost – nerijetko upotrijebimo tu čarobnu riječ ‘obitelj’ kao istoznačnicu i potvrdu vrijednosti tog odnosa.

Upravo da bi izrazili pozitivno ozračje u nogometnoj reprezentaciji, jednu slogu, zajedništvo, pozitivu, HNS je ‘Vatrene’ nazvao ‘obitelj’. Ima li itko razloga mrgoditi se i sarkastično i cinično u suštini komentirati o tome? Ne. Međutim, problem nastaje kad je java drugačija od sna, kad se teorija ne slaže s praksom.

Jedan od ključnih ljudi koji taj pojam, kao ostala dva gore spomenuta pojma, kontinuirano provlači kroz svoje istupe je izbornik Zlatko Dalić. Ponavljanje priča o Bogu, vjeri, ljubavi prema domovini, poštivanju branitelja i ostalo, nerijetko nailaze na kritike. Meni ne smetaju. Štoviše, u tome, samom po sebi, nema ništa negativno i loše, koliko god ga neki etiketirali kao populista.

No, u nekoliko navrata, osnovna životna načela koja javno promiče, za koja se u teoriji toliko zalaže, kao i cjelokupni HNS, ne idu ruku pod ruku s njegovim djelima. Ako si obitelj kao reprezentacija, a pozvao si, primjerice, Marka Livaju u tu obitelj, onda na Rujevici tijekom treninga ne dopuštaš da se igrač sam brani od agresivnih pojedinaca i provokatora koji ga vrijeđaju kao člana tvoje obitelji.

Nitko ne staje u obranu Livajinoj reakciji u toj situaciji, makar nije nerazumljiva. Držim ipak da profesionalac mora znati kontrolirati svoje emocije i izbjeći takav konflikt i znati to stoječki podnijeti. Ali, ako određeni pojedinac ili skupina remeti ekipu ili člana ekipe, a samim time i trening, onda se zatraži automatska reakcija osiguranja ili donese odluka o privremenom prekidu treninga i/ili povlačenju reprezentacije dok se navedeni ne udalji. Tako se štiti člana obitelji. Tu reprezentacija nije pokazala karakteristike kojima se hvali, a ‘otac’ obitelji nije stao u obranu, što bi rekao Ćiro svog ‘sina’. Tako bi se izbjegle i neželjene scene.

Danas je svoje fundamentalne stavove Dalić ponovno vrlo glatko, ne osvrćući se, pogazio.

Luka Sučić neće sudjelovati u idućem kvalifikacijskom prozoru, a razlog je izbornikova ljutnja na mladog veznjaka. Dalić mu, naime, zamjera što je umjesto reprezentacije izabrao sestru i njeno vjenčanje. I eto nam problema. Sučić je morao birati između obitelji kao osnove i obitelji koja bi to trebala biti po uzoru na osnovu. Po Daliću, izabrao je ‘krivu obitelj’. Logično je, naravno, izababrati posao prije rođene sestre. To je platio ostankom bez reprezentativnog dresa i biva iskorišten za dodatno jačanje izbornikova ega i autoriteta, kojeg ipak nikad dosta.

Gospodine izborniče, nogomet je za nogometaša isto što i vožnja autobusa za šofera ili novinarstvo za novinara. Uz sav entuzijazam, ljubav, užitak koji nije na odmet, to je prvenstveno posao. Tako i Sučiću. Posebni događaji u obitelji pak, bili oni sretniji ili tužniji, imaju pravo prvenstva. Pojaviti se na tim događajima dokazuje ljubav, zajedništvo, poštovanje prema najbližima. Pokazuje da je obitelj doista na prvom mjestu.

Svi bi tražili i najčešće dobili slobodno tom prilikom, kojim god poslom se bavili. Čak i oni malo manje osjetljivi ‘šefovi’ izašli bi im u susret. Tako bi i vi kao čovjek od obitelji, koju toliko ističete, morali biti prvi koji to razumijete i na to gledate ne samo blagonaklono nego i pohvalno. Ali, u slučaju ‘obitelji’ hrvatske reprezentacije to očito izaziva negativne konzekvence. Izborniče, reprezentacija je ‘obitelj’ po uzoru na obitelj, a ne obrnutno. Vaša uvjerenja, barem kako ih prezentirate javnosti, trebala bi podrazumijevati shvaćanje istoga, a ne potpuno protivne, isključive postupke. Budite obitelj, ali doista istinska prava obitelj. Ovi primjeri daju naslutiti da to niste.