Hrvatska je prije točno godinu dana igrala finala Svjetskog prvenstva u Rusiji gdje je bolja bila Francuska s 4:2.

 Izbornik Zlatko Dalić otkrio je da još uvijek nije pogledao snimku tog finala, ali i da neće.

– Nisam je gledao, i rekao sam da je neću ni gledati, jer mi ju je teško gledati. Opet se toga svega prisjećati nije baš ugodno – rekao je za Vecernji.hr Zlatko Dalić pa dodao:

– Mi smo napravili povijesni uspjeh i izvukli maksimum u tom trenutku. Ali, uvijek ostaje žal za tim finalom i za tim zlatom, jer smo ga možda čak i bili zaslužili. Po meni, prvo poluvrijeme protiv Francuza bilo je naše najbolje poluvrijeme na SP-u; mi smo u njemu primili dva pogotka koja nismo trebali primiti. Iz sudačkih odluka koje su bile pogrešne. I onda nije bilo snage i energije u drugom poluvremenu vratiti se. Ali, opet imali smo suparnika koji je bio najkvalitetniji, koji je iskoristio sve što smo mu dali. I na svoj način igre nas je pobijedio, na polukontru i kontru…

?? #OnThisDay in 2⃣0⃣1⃣8⃣, #Croatia played the @FIFAWorldCup final! ????

??️ What a day for the entire nation… some beautiful memories from Moscow… including team captain @lukamodric10 awarded as the best player of the tournament!#BeProud #Family #Vatreni? pic.twitter.com/I3u4B8yPPG

— HNS (@HNS_CFF) July 15, 2019

Dalić je otkrio kako bi samo jednu stvar promijenio u finalu.

– Ne zamjeram si ništa. Možda da smo igrali drugačije, da smo mi stali iza i čekali njih, ali utakmica je tako bila diktirala da smo mi morali ići na posjed lopte i kontrolu utakmice, što je bilo dobro. Jer, dobili smo prvi gol nakon nepostojećega faula, i zabili smo si autogol. Drugi gol primili smo u jeku naše dominacije, dosuđen je bio penal koji nije postojao. Dakle, ako bih nešto promijenio u toj utakmici, promijenio bih – suca! Ok, dogodi se pogreška, ne mogu ja sada reći ‘za naš poraz kriv je sudac’. Ali, opet to je finale, nije u redu ga da presudi jedan penal koji nije postojao – prisjetio se izbornik Argentinca Nestora Pitane.

Godina od srebra je prošla…

– Godina je brzo, prebrzo prošla, sve kao da je bilo jučer. Nogomet svaki dan traži novo dokazivanje, nove su utakmice, nove kvalifikacije. Ali, treba uživati u tim danima, i nikada ih ne zaboraviti. To je ipak povijest koja je svima nama ponos. A što je ostalo nakon srebra? Bilo je puno govora o novome stadionu, a on se sada više uopće ne spominje. Ako se to već nije počelo rješavati, onda je gotovo.