Na današnji dan obilježava se točno 35 godina od znamenite nogometne utakmice Hrvatska - SAD. Unatoč tome što je odigrana u vrijeme kada Republika Hrvatska još nije proglasila svoju samostalnost, računa se kao prva utakmica u novijoj hrvatskoj povijesti. I trenutak koji ćemo zauvijek pamtiti.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački glavni trg koji i nosi ime Trg bana Jelačića. Pokrovitelj utakmice bio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Hrvatska je slavila 2:1 pobjedu protiv SAD-a a pogotke su postigli Aljoša Asanović i Ivan Cvjetković. Hrvatska je igrala u sljedećem sastavu: Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Zoran Vulić, Drago Ćelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Marko Mlinarić, Aljoša Asanović, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Grega Židan i Mladen Mladenović. Izbornik te momčadi bio je legendarni nogometaš, a kasnije trener Dražan Jerković. U njegovom stožeru bili su treneri Zdenko Kobešćak, Ivica Grnja i Vladimir Lukarić, liječnik dr. Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, odnosno ekonom Nikola Marković.

Prvi predsjednik HNS-a Mladen Vedriš prisjetio se 17. listopada 1990. godine. Bio je to kako je sam rekao u uvodu poseban i emotivan trenutak.

“Igrati tada protiv SAD-a nije bio samo nogometni interes, ta utakmica i te kako je puno značila za tadašnji politički trenutak. Što je to kontekst vremena. Gledamo dokumentarne filmove, slike, mi se prisjećamo, a vi mlađi se upoznajete s tim događajima. I a sve se odvijalo brzo. Dan prije se vratio spomenik Bana Jelačića na tadašnji Trg Republike.”

U medijima se pojavila informacija oko te utakmice, no svi su mislili da SAD želi igrati protiv Jugoslavije.

“Najprije smo mislili da SAD žele igrati protiv Jugoslavije u Zagrebu. Rekao sam, dobro je da to u tom trenutku žele u Zarebu. No, ne, dobili smo poruku da žele igrati protiv Hrvatske. Tada sam se nestvarno osjećao. Nakon prvih demokratskih izbora su tenzije narasle. Sve političke strukture su bile upregnute u miran razlaz, u mogućnost konfederacije, ali Milošević je mislio drukčije. U tim trenucima vi imate mogućnost igrati sa SAD-om. Nije to bilo tko, posebno ako se gleda širi kontekst, a ne samo nogometni. To je bila prva sila svijeta.”

Tko je bio sve uključen u organizaciju?

“Srebrić, Opačak, Grabovac, Tironi, svi su imali svoju zadaću. Opačak je bio zadužen za svu komunikaciju s Ameikancima, ostali su radili u drugim segmentima. Bilo je važno i odabrati izbornika i nismo ni trenutka dvojili da to treba biti Dražan Jerković. Najprije zbog svoje profesionalnosti, ali i nogometnog puta. SAD politika je željela pomoći u čuvanju SFRJ, ali bili su i otvoreni prema formiranju samostalnih država.”

Ključan je bio sastanak u FSJ na Kalemegdanu.

POVEZANO

Svjetsko ipak nije kraj: Kustić računa na Dalića i za Euro 2028.?

Nogomet

15. lis 2025 0

Nogomet

15. lis 2025 0

“Ti su sastanci uvijek bili jako dugački, a ja sam na kraju pod točkom razno pokušao dati informaciju. Mi smo u Zagrebu razgovarali sa vrhuskim pravnicima i došli smo do toga da u statutu FSJ stoji da je to udruženje saveza Hrvatske, Slovenije, BiH i tako dalje. Srebrić mi je šapnuo da je Hrvatska 1956. godine igrali protiv Indonezije. I mi smo se za tu točku ulovili. Ja sam smireno to predstavio, tamo je bio general Jovo Popović, a ja govorim kako će se igrati protiv SAD u Zagrebu. Sve to sada izgleda nestvarno.”

Druga bitka je bila ona u Fifi i Uefi.

“Mi za Fifu i Uefu nismo postojali. Mi smo Uefa, Amerikanci Fifa. Trebalo je sve to dobro objasniti. Bilo je to puno posla, puno diplomacije. I u kada smo predstavljali našu momčad rekli smo koliko je tu jakih i velikih imena, ali nitko nije znao koliko je nama bilo teško dovesti 14 igrača.”

Zašto bi vas primili?

“Rekao sam i zato što ćemo mi ostaviti traga u svjetskom nogometu. Nakon nekoliko godina su nam poslali čestitku i rekli da smo bili u pravu.”

Vratimo se na sigurnost i organizaciju utakmice?

“Imali smo u glavi utakmicu 13. svibnja protiv Crvene zvezde, sve što se dogodilo. Nismo si smjeli dopustiti nikakvu pogrešku. Predsjednik je rekao država će stati iza vas, ali sami morate organizirati utakmicu. Tuđman se nije imao vremena baviti s tim, ali je bio dobro informiran. Ministarstvo vanjskih poslova nam je bilo na usluzi. Bojali smo se provokacija, ali s druge strane znali smo su i svjesno da igramo s Amerikacima. Ta jedna sigurnost je bila super, znate koliko bi neugodno odjeknulo da se nešto dogodilo. Bio je to jedan veliki korak za naš nogomet.”