Luka Modrić nas je još jednom odveo u pobjedu i zadržao na putu prema Euru.

Pred kamere je stigao sjajnog lica, ali ne ushićen izvedbom, već orošen vrućinom i strepnjom. Sigurno je bio najsretniji čovjek u trenutku kada je rumunjski arbitar svirao kraj, nakon što mu je kolega Giggs prijetio do posljednjeg trena. Mađarski gulaš je bio papren, osječki čobanac ipak na kraju fin.

Zlatko Dalić je sa srebrom oko vrata sam priznao da je idealan trenutak za odlazak. Ali, da mu to hrvatski narod nikada ne bi oprostio. Siguran sam da je to pitanje sam sebi postavio nakon Budimpešte, da mu je kroz glavu proletjelo u trenucima kada je Dominik Livaković, kojem dugo nije vjerovao, čupao ‘vruće krumpire’. I da će si ga postavljati na paškoj plaži ovoga ljeta, kada neće moći spokojno uživati.

Hrvatska ima šest bodova, vjerujem da su svi računali na devet, ali još uvijek je to platforma s kojem se nazire završni turnir Eura 2020. godine. A da ćemo tamo najvjerojatnije biti još jednom nas je uvjerio Luka Modrić. Bez obzira na skromniju polusezonu u Realu, još jednom je sa tri čarobna dodira sredio stvar i zapravo ‘kupio’ mir reprezentaciji, savezu i izborniku. Već nekoliko godina živimo na njegovoj inspiraciji, bilo je tako i u predivnom ambijentu Gradskog vrta, koji je lani ispratio vatrene na put do srebra i sada još jednom nosio na putu prema bitne pobjede.

Modrićeve lopte za vrlo dobrog Perišića i agilnog Brekala su bile toliko dobre da nam otvorile vrata u pobjedu, a na tom putu nas nije zaustavio niti Andrej Kramarić. Inati se Slavonijo, naravo odjekivalo je u zbornom pjevanju Gradskog vrta, a inatio se i Andrej Kramarić. I dalje u povoljnijim pozicijama ne želi dodati loptu, forsirao je, a nije ga išlo. Znano je da golgeteri nisu čuli za altruizam, ali Šukeru smo tu sebičnost ipak mogli tolerirati. Jer on nije znao promašiti.

? #Croatia celebrates an important #EURO2020 qualifying win over @Cymru! ?#BeProud #CROWAL #Vatreni? pic.twitter.com/i4WnXrdsKb

— HNS (@HNS_CFF) June 8, 2019

Za kraj vijenac, a ne kaktus zaslužio je Dominik Livaković. Bio je treća, pa druga opcija u glavi Zlatka Dalića. Kada je već Lovre Kalinić bio potpuno izgubljen otočkom depresijom, izbornik ga je još uvijek čuvao. I koštalo ga je to u Budimpešti. U Osijeku, bez obzira na bolju igru od one koju mogu ponuditi igrači Walesa teško bi sada pričali o tri boda da nije bilo raspoloženog Livakovića.

Tunis je u utorak revija, u rujnu nas čeka Slovačka u gostima. Dvoboj u kojem se nadamo da će Dalićev anđeo biti još jednom i njegov čuvar.