Jutro uoči prve utakmice ¼ finala Europa lige. Jako dobro zvuči, Dinamo među 8. U društvu Manchester Uniteda, Arsenala, Ajaxa i Rome, našli su se i zagrebački modri. Nešto o čemu smo dosada sanjali postalo je stvarnost.

Suparnik – španjolski prvoligaš Villarreal.

Svakako ne najviši ešalon pirinejskog poluotoka, ali među prvima do najboljih. Što to znači? Da su opasni, baš jako opasni, a koliko točno probat ćemo dočarati ovim tekstom.

Villarreal je krajem prošle sezone bio jedna od hit momčadi prvenstva. U ludoj završnici nakon tromjesečne stanke uzrokovane pandemijom, skupili su skoro maksimalni broj bodova i izborili Europu, pritom igrajući možda i najljepši nogomet u ligi. Stoga nije niti začudilo kada je španjolski izbornik Luis Enrique u jednom okupljanju reprezentacija pozvao čak četvoricu igrača iz Villareala, nešto što je do tada bilo moguće samo u Realu ili Barceloni. Period između dvije sezone bio je neuobičajeno sadržajan. Momčad je dovela nekoliko velikih pojačanja (Parejo, Coquelin, Kubo, Estupinan), a sve je to u pobjedničku cjelinu trebao uklopiti novi trener – Unai Emery. Nakon sjajnih perioda u Valenciji i Sevilli (3 uzastpne titule Europa lige), imao je anagžmane u PSG-u i Arsenalu, a povratak Emerya u Španjolsku, i to baš u Villareal, gdje je sjajan posao radio Javi Calleja, potvrdio je da u klubu imaju najozbiljniju ambiciju napasti Top 4 La Lige, a kako u tome ove sezone nisu uspjeli, sav je fokus prebačen na Europa ligu, koja bi trebala poslužiti kao ulaznica za Ligu prvaka sljedeće sezone.

Emery nije bitno mijenjao momčad. Preiskusan i predobar je trener da bi popravljao nešto nije pokvareno. U formaciji 4-3-3 na golu je ostao iskusni Asenjo, svojevremeno treći golman reprezentacije Špa. Prilično pouzdan, iako mu se povremeno zna potkrasti i poneka pogreška. Doduše u EL je branio rezervni golman, Geronimo Rulli, ali je zadnju utakmicu protiv kijevskog Dinama branio Asenjo, tako da je upitno tko će dobiti prednost.

Stoperski par čine mladi Pau Torres i iskusni Raul Albiol. Prošle su sezone sjajnim nastupima izborili reprezentaciju. Torresa vrbuju i Barca i Real, a Albiola svi pamte iz Valencije, Reala pa Napolija. Desno su dvije opcije, ofenzivnija i opasnija je Pena, a opreznija i sigurnija Gaspar. Obojica daju svoj obol, a prateći Emerya ove sezone, pretpostavka je da će prednost dobiti iskusniji Gaspar. Na lijevoj strani ima čak trojicu igrača, svaki bi prijetio na svoj način, ali sreća Dinama je u njihovoj nesreći. Jedan je igrač ozlijeđen (Estupinan), a drugi se tek vratio nakon ozljede (Alberto Moreno, ex Liverpool). Tako da će lijevu stranu držati Alfonso Pedraza, vrlo brzi bek, koji je dobar dio karijere igrao na krilu. Igrač koji zaslužuje maksimalnu pozornost.

Es tiempo de soñar, groguets ?…

? @gnkdinamo
? @EuropaLeague
? Cuartos de final (ida)
⌚ 21.00h
? Estadio Maksimir
? @Gol
? #UEL pic.twitter.com/xXVh7L120n

— Villarreal CF (@VillarrealCF) April 8, 2021

U sredini terena, najvjerojatnije će ordinirati trio Parejo – Trigueros – Capoue, premda mogu igrati i Coquelin i Foyth, što samo potvrđuje dubinu te momčadi. Foyth (posuđen od Tottenhama) može čak i na desnog beka ili stopera. Najeksponiraniji među veznjacima je Parejo, ali možda su za momčad korisniji Trigueros i Capoue. Parejo svakako ima potez, ima viziju, odličan pas i udarac, ali nema neku motoriku. Trigueros je sve što i Parejo samo mlađi, brži, pokretljiviji, s ne tako dobrom udarcem, ali vrlo kvalitetnim zadnjim pasom te brzom tranzicijom iz obrane u napad te nemjerljivo kvalitetnijom defanzivom. U ovom posljednjem jako pomaže i novopridošli Etienne Capoue, koji se izvanredno uklopio u ekipu, vrlo zahvalan trkač na sredini terena, sa solidom tehnikom, koristan u oba pravca. Što vrijedi za njega primjenjivo je i na Coquelina, bivšeg igrača Arsenala i Valencije. Sjajan u oba smjera, kompatibilan s gotovo svakim načinom igre vezne linije, neupitno ima veliku kvalitetu i prava je šteta što su mu karijeru pokvarile stalne ozljede.

I onda dolazimo do napada. Lijevo krilo je “bezecirao” Moi Gomez. Teško ga je opisati, igrač koji može gotovo sve, a može i ništa. U Emeryevom sustavu on je jedan od standardnijih i zbog njega super talentirani individualac Samu Chukwueze grije klupu. Na poziciji centarfora Paco Alcacer ili Carlos Bacca. Kako god okreneš nije dobro. Prvi dio sezone sjajan je bio Alcacer, no u zadnje vrijeme dosta prilika dobiva i iskusni Bacca. Da ih se opiše možda je najbolje napisati klubove gdje su igrali: Sevilla, Milan, Valencia, Barcelona, Borussia Dortmund. Pametnom dosta.

A ono najbolje, ili najgore, ostavili smo za kraj – Gerard Moreno.

Top klasa. Ima nešto Šukerovski u njemu, možda ne tako profinjenog dodira i golgeterskih moći, ali puno pokretljiviji, podjednako zainteresiran za udarac i za asistenciju. Dolazi s krila, po sredini, sa svoje polovice, teško ga je čuvati. Iza sebe ima i prvi hat-trick karijere, u pobjedi 0-3 kod Granade, u fantastičnoj je formi, vrlo vjerojatno prvi pick izbornika Enriquea na poziciji desnog krila. Drugi strijelac lige iza Messija, 19 je golova zabio (kao i Luis Suarez), a dosta i namjestio.

Villarreal je stvarno sjajna momčad. Bez mane, s puno odlika, s vrhunskim trenerom. Krase ih organiziranost, brza i ubojita kontra, raznovrsnost te izvanserijski kapaciteti Gerarada Morena. Puno igrača koji znaju sve s loptom i svatko od njih prije ili kasnije to pokaže na terenu, zbog čega i jesu tako nezgodan i opasan suparnik. No bio je to i Tottenham…