"Dinamo je bolja momčad od Rapida i to će potvrditi", mišljenja je Marko Lozo.

Porazi u Tiraspolu i Beču dva su najšokantnija trenutka sezone. Prvi je uzeo Ligu prvaka, drugi usporio put prema trećem uzastopnom proljeću u Europi. Marko Lozo, nogometni trener i analitičar, koji pomno prati baš svaku Dinamovu utakmicu, svjestan je slabosti.

“Ponajprije Damir Krznar je ove sezone prezentirao dva sustava igre. Jedan s četvoricom i jedan s trojicom u posljednjem redu. Najprije bih za primjer uzeo utakmicu u Osijeku. U toj meni odličnoj utakmici Krznar je pokazao da je apsolutno spreman biti trener Dinama. No, nakon toga su se dogodile i neke utakmice u kojima je pokazao da nije siguran.”

Primjerice u Beču.

“To je dvoboj u kojem je prva pogreška bila pozicija na kojoj je igrao Franjić. Nije bočni igrač, ostao je sam u igri jedan na jedan protiv desnog krila Rapida (Aresa op.a.), tu je bilo puno problema. I Oršić je na toj utakmici igrao na pogrešnom mjestu.

I kod Ivanušeca je ista stvar.

“Da, on je po meni 8 ili 10. Jak na lopti, spretan, može napasti i u igri jedan na dva. Odlaskom Majera je ostalo i više obaveza u sredini. Luka je klasa, njega vidim kao igrača koji če napraviti karijeru.”

Čini se da je najveći probem ove jesni Bruno Petković?

“Tu ste u pravu. Meni je jedan detalj upao u oko. Nakon što ga je Krznar zamijenio u Beču, on je došao i u civilu sjeo na klupu. To je naoko sitan detalj, ali svakako urušava trenerov autoritet. Daleko je Petković od svoje razine, a to je problem. Drugo je kada igrač ima limite, pa znaš što možeš od njega dobiti. A po meni Petković bi uz Ademija trebao biti taj stožerni igrač. I Oršić je svoje najbolje utakmice, kao i Dinamo, odigrao kada je Petković bio na nivou. On je igrač autoriteta.”

Večeras je novo miješanje karata.

“Osim Salzburga u Austriji nema momčadi Dinamove razine. Trka i rad – to sam vidio kod Rapida. I ako će Dinamo biti raspoložen, bodovi ostaju u Maksimiru. Nisam zaboravio Ademija. Njegov je izostanak ogroman. Njega bi još igrači mogli nadomjestiti, ali kada je on na terenu, onda je to i lakše treneru jer je veliki autoritet. Eto i to je taj detalj – Ademi i Krznar kao stožerni igrači. I različitost njihovog odnosa prema klubu.”

Radili ste kao pomoćnik, glavni trener, koliko je teško iz kopački pomoćnika ući u cipele glavnog trenera?

“Sigurno je to Krznaru oteževajuća okolnost. Uvijek je glavni trener stroži, a pomoćnik mekši. Taj je odnos logičan, pa se automatski igrači povjeravaju pomoćniku. Zato sam već to rekao da je za Dinamo Zoran Mamić najbolji trener. Igrači znaju tko im je gazda i sasvim se drugčije odnose.”