Danas u 18 sati doznat ćemo suprike u skupini na Euru 2020. godine

Nakon tri desetljeća doista se može reći da je Hrvatska nogometna reprezentacija – sila! Brend kakvog nismo imali. Imali smo Zlatnu loptu – Luka Modrić, Zlatnu kopačku SP-a Davora Šukera i dvije koloasalne medalje. Nažalost, ne najsjajniju (oba puta su nas zaustavili Francuzi), ali svjetsko srebro iz Rusije 2018. godine i dva desetljeća ranije bronca iz Francuske nešto je što te čini – velikim i pamtljivim.Danas nas čeka novi izazov. Doznat ćemo tko će nam stajati na putu prema nekom novom, vjerujemo pamtljivom rezultatu.

Od starta prvih kvalifikacija 1994. godine Hrvatska je izborila nastup na šesto Europsko prvenstvo od mogućih sedam. Samo Ćiro Blažević nije uspio 1999. godine pronaći put u Belgiju i Nizozemsku 2000. godine. Šeta, većina naših vedeta je zakoračila u rane tridesete i mogli smo tamo dvije godine nakon svjetske bronce napraviti dobar rezultat.

Prvi Euro 1996. godine – Suze u Manchesteru

Hrvatska je tek stvarala svoju reprezentaciju i zbog toga ovaj plasman je poseban. Pamti se velika noć u Palermu i pobjeda protiv Italije 2:1 u kojoj smo svijetu rekli – stiže jedna nova, dobra nogometna momčad. Pamtimo prvi gol na Euru Vlaovića, lob Šukera protiv Schemichla, i suca Sundella. A Imali smo Nijemce na koljenima, no sudac nas je zaustavio. Bili smo neutješni.
Ispali u četvrtfinalu

Drugi Euro 2004. godine – Izgubljeni u pustinji

Izbornik Otto Barić, najviše igrača je prodefirilalo kroz reprezentaciju. Na pola puta u kvalifikacijama smo već bili bivši. A onda je Vlatko Marković izmislio Dadu Pršu. Sjajan dečko, odličan nogometaš. U debiju Belgiji zabio gola za 4:0 pobjedu. Protiv Slovenije dodatne kvalifikacije. Dvije utakmice – u Zagrebu 1:1 i Ljubljani 1:0. Pogotke je zabio – Dado Pršo. U Portugalu je momčad bila smještena u unutrašnjosti, na temperaturi oko 40 stupnjeva celzijusa. Igrali smo slabo, završili put u skupini sa Švicarskom 0:0, Francuskom 2:2 i Engleskom 4:2.
Ispali u skupini

Treći Euro 2008. – Noć najveće boli

Prvi izbornički zadatak Slavena Bilića. Novi dečki, koji su kasnije ispisali povijesti. Ali i na startu šok. Srna, Olić i Balaban su prije prve utakmice završili u noćnom klubu. Slaven ih je suspendirao, ali u kvalfikacijama smo izgledali dobro. Dvije pobjede protiv Engleza, posebno slatka na Wembleyu dale su nam za pravo da nešto od vatrenih očekujemo u Austriji. Teška 1:0 pobjeda protiv Austrije s bijele točke. Zabio Modrić. Pa onda jedna od najboljih i najzrerlijih utakmica generacije. Pala je Njemačka 2:1, zabili su Srna i Olić. A onda je stigao dann odluke u četvrtfinalu. Iskreno, ne postoji tužniji trenutak naše nogometne vrste. U 119. minuti Ivan Klasnić je zabio za 1:0. Gotovo, fešta, Hrvatska je u polufinalu. Slaven je trčao i skako od veselja, ušao u teren. I odjednom poput munje sjevnula je lopta iza Pletikose. Semih Sentürk u drugoj minuti drugog produžetka. Nikada se od tog poraza nismo oporavili.
Ispali u četvrtfinalu

Četvrti Euro 2012. – Raketina stativa, solidan dojam

To je bio izbornički oproštaj Slavena Bilića. Šest godina, tri ciklusa. Mučenje u grupi pa dodatne kvalifikacije. Opet Turci, ali sada pobjeda u gostima 3:0 i remi u Maksimiru. Dosta za put u Poljsku. Sredili Irce 3:1, Italija 1:1 pa odluka sa Španjolcima. Rakitić je pogodio stativu a Hrvatska je otišla kući nakon 0:1 poraza.
Ispali u skupini

Peti Euro 2016. – Baklje St. Etiennea

Izbornik je Ante Čačić. Zdravko Mamić na vrhuncu svoje moći na izborničku klupu postavlja radiomehaničara. Puno upitnika i navijačkog bunta. Svi protiv Mamića, navijači, svi ekstremniji protiv maksimirskog šefa. Svastika na Poljdu, kazne, ali se nekako reprezentacija dokopala još jedne velike smotre. Prva utakmica opet Turska i razbijena Ćorlukina glava. Modrić za 1:0. Sljedeća utakmica Češka, možda po kvaliteti nogometne igre i najbolja. Perišić i Rakitić za 2:0. I onda stižu baklje St. Etiennea, prekid i na kraju 2:2. Pa pobjeda nad Španjolcima. U osimni finala Portugal. Teška utakmica, produžetak i poraz u zadnjim minutama.
Ispali u osmini finala