U zagrebačkom hotelu Double Tree by Hilton održana je promocija knjige Sinovi. Autori su novinari Andrej Maksimović i Siniša Malus, a na promociji okupile su se brojne poznate osobe poput Roberta Prosinečkog, Roberta Jarnija, Zlatka Dalića, Marijana Kustića. Matej Kalem

Knjiga govori o veličanstvenoj povijesti Miroslava Blaževića i njegovih Vatrenih. Osim toga, prikazuje karijeru i Ćirin život kroz deset najintenzivnijih godina (od 1993. do 2002.). Knjiga nije samo o njemu, nego o Zagrebu i Hrvatskoj gdje se isprepliću nogometaši, starlete, tajkuni u nastanku, političari i tada izuzetno utjecajni mediji. Sve njih povezuje upravo Ćiro.

Nakon održane promocije slobodni novinar Siniša Malus je objasnio o kakvoj knjizi se radi.

„Kolega Andrej Maksimović i ja smo prije godinu i pol dana došli na ideju o ovoj knjizi. Na početku ta ideja je sporo sazrijevala, ali na kraju uspjeli smo realizirati sa fanatičnim radom u posljednja dva-tri mjeseca. Prikupili smo veliki broj sugovornika i obradili ogroman broj tema. Te teme nisu samo nogometne, nego društvene i političke. Te teme obilježile su Hrvatsku u 90-im godinama prošlog stoljeća. Priča o Vatrenima 1998. je zapravo samo jedan dio onoga čime se bavi ova knjiga.“

1998. godina je zapravo bila prekretnica s obzirom da je Hrvatska kao neovisna reprezentacija osvojila svoju prvu medalju u povijesti.

„To je svakako povijesna godina i povijesni uspjeh. Prije samog Svjetskog prvenstva nije nam se davalo puno šansi jer bili smo nova i nepoznata reprezentacija. Kroz same kvalifikacije prolazili smo dosta turbulentno s obzirom da je bilo problema. Na prvenstvo plasirali smo se tek nakon dodatnih kvalifikacija. Očekivanja nisu bila velika, ali javnost je znala da imamo kvalitetne pojedince i kvalitetnog izbornika te smo se potajno nadali da bismo mogli napraviti kvalitetan rezultat. Naravno, nitko nije sanjao da ćemo osvojiti veličanstveno treće mjesto.“

U knjizi opisuje se rad Ćire Blaževića u razdoblju od 1994. do 2000. godine, ali i Ćirin odnos sa predsjednikom Franjom Tuđmanom te njegovom obitelji.

„Ključna i početna utakmica, kojom je krenula povijest njegovih Vatrenih je prijateljska protiv Španjolske iz 1994. koju smo pobijedili 2:0. Španjolska je tada bila vrlo kvalitetna reprezentacija, ali ta utakmica dala nam je za pravo da od tih dečki očekujemo maksimum i sjajne rezultate u budućnosti. Znali smo da je 1987. Jugoslavija bila omladinski prvak svijeta i da su njihovi kvalitetni igrači tada igrali u vrhunskim europskim klubovima. Ćiro je imao vrlo dobrog štofa u svojim rukama, ali njegov izbornički rukopis itekako se vidio kroz sve te godine. Kruna svega toga bila je bronca u Francuskoj.“

Istaknuo je kakav je bio Ćiro kao osoba.

„Ćiro kao osoba bio je vrlo direktan i pošten. Psihološki te mogao skenirati u trenutku i doista je bio pravi užitak razgovarati s njim. Mogao je razgovarati kompetentno o mnogim temama. Ne samo nogometnim, nego društvenim i političkim. Dakle, Ćiro je bio jedna vrlo osebujna i jedinstvena pojava u sportskoj povijesti Hrvatske. Iako je prošlo osam mjeseci od njegovog odlaska, još uvijek ga se sjećamo.“