U noći s četvrtka na petak počinje po mnogočemu povijesno finale NBA lige između Denver Nuggetsa i Miami Heata. „Debeli“ Europljanin ili „rak svake svlačionice“? Nikola Jokić ili Jimmy Butler? Mjesta na tronu ima samo za najbolje, neka bolji pobijedi!

Da ste se prije početka sezone, a posebno prije početka samog doigravanja kladili na to da će finale igrati momčad koja nikad u povijesti nije (Denver) i momčad koja je izgubila prvu utakmicu Play-ina te u prvoj rundi doigravanja išla na najveće favorite Buckse (Miami), sada bi se mogli hvaliti cijelom svijetu, a vjerojatno bi i zaradili ponešto od te „lude“ oklade.

Puno je razloga zašto je ovo povijesno finale i zašto će se o njemu mnogo tinte proliti, a velike su šanse kako se neće tako lako izgubiti u ropotarnici povijesti kao neka druga finala. Glavni razlog je svakako to što apsolutno nitko nije vjerovao u najbolju momčad regularne sezone na zapadu, Denver, a što tek onda reći za Miami, osmu momčad istoka. Ovako sam ja njihove šanse vidio prije početka doigravanja i može se reći da sam gadno pogriješio.

Nikola Jokić i Denver Nuggets

Priznajem, Denver sam podcijenio, uvijek su nekako bili luzerska franšiza, malo tržište u brdovitom Coloradu… Jokić je bio zvijezda regularne sezone, ali u doigravanju nikada nisu bili pravi, uvijek je nešto nedostajalo. Poučen iskustvom da je regularna sezona relativno nebitna i da serije u doigravanju pobjeđuju momčadi sa superzvijezdama (LeBron je najveći krivac za to razmišljanje), zanemario sam da su Nuggetsi konačno zdravi i da imaju pravu širinu klupe i potrebne igrače uloga koji mogu presuditi. Njih su u mojoj glavi trebali izbaciti Sunsi jer imaju Duranta i Bookera i jer serije u doigravanju ipak na kraju osvajaju superzvijezde ili savršeno izgrađene momčadi kao Warriorsi. Prevario sam se…

Nuggetsi su se “narugali” cijeloj zapadnoj konferenciji i svima koji su sumnjali u njih, a „debeli Somborac“ pokazao je sada konačno na onoj pravoj sceni da je uistinu najkorisniji igrač svijeta. Jokić i Nuggetsi prikazali su sve ono što su im spočitavali da im nedostaje, Jokić liderstvo i pravo izdanje u doigravanju, a ostatak ekipe kvalitetu, pobjednički mentalitet i širinu kadra. To je savršeni sistem trenera Mike Malonea u kojem svatko zna svoju ulogu, konačno su svi zdravi, a rezultati su onda konačno vidljivi. Jamal Murray druga je (super)zvijezda ove momčadi. On je opet pokazao da je baš iza prve violine Miamija, Jimmy Butlera najveći „Playoff“ performer, odnosno igrač koji najviše podigne razinu svoje igre u odnosu na regularnu sezonu.

Posebnost ovog finala je što napokon imamo dvije MOMČADI, dvije prave timske ekipe koje igraju timsku košarku i zato je Denver tu gdje je. Uz sve nabrojano tu su Porter Jr. koji je sazrio i prijetnja je za svaku obranu, Gordon koji će biti ozbiljan problem Jimmy Butleru, a savršen sistem nadopunjuju KCP, Brown i Green. Svatko ima svoju ulogu, Jokić i Murray su prave zvijezde te lideri i Denver je nakon svega što je pokazao istinski favorit u ovoj seriji…

Miami je pokazao da za njih izgledi, postotci, uloge favorita i imena ne znače ništa, ali ovaj Denver je četiri puta tako lako izdominirao Duranta i Bookera, a onda i pomeo s 4-0 u seriji LeBron Jamesa i Anthony Davisa. Lakersi su prije toga bez većih problema izbacili branitelje naslova, Warriorse koje su svi vidjeli iznad ovih Nuggetsa. Nuggetsi imaju neću reći najboljeg, ali sigurno najkorisnijeg igrača svijeta, Nikolu Jokića, a Miami će ga teško braniti s obzirom da nemaju visokog centra. Jokić je svima začepio usta, pokazao je da je konačno njegovo vrijeme i da ova ekipa ima ono potrebno, ima pobjednički mentalitet, a najbitnije je što zaista imaju kvalitetu visoku kao Rocky Mountains, iako im to nitko prije doigravanja nije priznavao.

Jimmy Butler i Miami Heat

A što tek reći o Miamiju? Već sada su ispisali povijest lige i postali mnogima najdraža franšiza, a ukoliko dođu do naslova bit će to najveća underdog priča ikada. Prvi osmi seed u normalnoj sezoni ikada u finalu (Knicksi 1999. bili, ali u lockout sezoni), prva momčad koja je igrala (čak i izgubila prvu) Play-in utakmicu da je došla do finala. Toliko podcijenjeni da ih nije niti zanimalo što se niti tko priča, izbacili su po kladionicama dva najveća favorita za otići do samog kraja, Buckse i Celticse i to na kakav način.

Govorilo se da su preniski, da nemaju talenta osim Butlera, da im igra sedam igrača koji nisu izabrani na Draftu. Izbacili su s 4-1 sjajne Buckse, Jimmy Butler se u toj seriji pretvorio u prime Michael Jordana, a zauzvrat su od analitičara dobili 3% šanse da prođu Celticse i dođu do velikog finala… Kao što je Butler rekao na intervjuu „Ne zanima nas što o nama govorite, nismo napravili još ništa, posao nije dovršen“. Njihova bajka piše se sama od sebe da je toliko teško ne navijat za njih čak i u velikom finalu.

Miami Heat primjer je koliko je kratko pamćenje svih „stručnjaka“ i analitičara. Ekipa je to koja je u gotovo istom ili sličnom sastavu 2020. igrala veliko finale, a prošle godine igrala sedmu utakmicu finala konferencije, a Jimmy Butler tada je promašio tricu za pobjedu i novo veliko finale. Za medije je poslije utakmice rekao ovo: „Iduće godine bit ćemo u istoj ovoj situaciji i posao ćemo odraditi kako spada“. I bio je u nekim čudom u pravu, ponovno su došli do Bostona u finalu istoka, ovaj put poveli su s 3-0 u seriji i činilo se kako će lagano privesti posao kraju jer još nitko nije okrenuo 0-3 zaostatak u 70+ godina postojanja lige. 0-150, to je omjer ekipa u serijama kada gube s 0-3, ali Boston je nekako došao do 3-3 i bio je na rubu da ispiše povijest…

Miami je morao dotučen zbog izgubljenog 3-0 vodstva, a posebno zbog načina na koji su izgubili šestu utakmicu, putovati u goste Bostonu na sedmu utakmicu. Svi su ih već otpisali, Boston je imao momentum, a imaju i po svima i više talenta i kvalitete. Ipak, svi su zaboravili da Miami najviše voli kad ih se otpiše, kao da igraju puno bolje nego kada su u nekoj ugodnoj, mirnoj situaciji. Vrućina s juga Floride došla je u TD Garden pred kažu najbolju publiku u ligu i ostavila je Boston na 84 poena… Miami je tako s Butlerom u četiri godine dvaput ušao u veliko finale i još jednom igrao ono konferencijsko, zaustavili su u Bostonu povijest, a mogu li i Jokića u velikom finalu?

A zašto je Miami ovako dobar i kako je sve ovo moguće? Tako jer je košarkaška franšiza puno više od onog što predstavljaju njena dva najbolja igrača. Maestro Pat Riley koji je zaslužan za izgradnju ovog Miamija ušao je tako u svoje 19. NBA finale kao igrač, trener ili GM, 19. što je 25% svih finala otkad postoji košarka u Americi. Usto sada se može sa sigurnošću reći i da imaju najboljeg trenera u ligi, sjajnog Erica Spoelstru koji je počeo kao video koordinator, a sada se plasirao u svoje šesto veliko NBA finale. Kako je on tek podcijenjen zbog toga što je bio trener između ostalog i LeBronu…

Miami ima vjerovali i ne i dobre i kvalitetne igrače koliko god ih svaki put otpisivali. Jimmy Butlera se kroz karijeru nepošteno karakteriziralo kao „problem u svlačionici“ pa je tako otpisan u Bullsima, u Minnesoti je pokazao da nema s kime igrati, a 76ersi su odabrali Harrisa umjesto njega? Butler se samo nasmijao i došao je u Miami i konačno dobio suigrače koji žele pobijeđivati što je i sam više puta naglasio. Bez zvijezda, bez ozlijeđenih Herroa i Oladipa, sa starcima poput Lowryja i Lovea, Jimmy Butler je još jednom pokazao zašto ga zovu „Playoff Jimmy“ i zašto je u jednoj smiješnoj teoriji upravo on Jordanov sin.

Nikako ne smijemo zaboraviti pohvaliti i sjajne Butlerove suigrače, on je možda protiv Bucksa to uzeo „sam“, ali protiv Knicksa i Bostona vidjelo se što zapravo krasi ovaj Miami, a to je sjajna timska igra. Martin, Vincent, Adebayo, Strus, Robinson, Highsmith te veterani Butler, Love i Vincent, čuvajte se jer Miami dolazi.

Jimmy Butler ili Nikola Jokić, tko kod pobijedi uživat ćemo u fantastičnoj finalnoj seriji.