Stigosmo i do završne utakmice uzbudljivog Mundobasketa. Suprotno očekivanjima prije polufinalnih utakmica, u borbi su zlato ostali Njemačka i Srbija...

Dok su Sjedinjene Američke Države i Kanada vodili bitku za utješnu broncu, Njemačka i Srbija oštrili su svoje “mačeve” za konačni okršaj u Manili.

Thrilla in Manila, na košarkaški način.

Jer nema sumnje da će to biti baš pravi “thrill”, uzbuđenje, ushićenje. Pa, samo odvrtite opet filmove obaju polufinala. Rijetko su kada oba polufinalna ogleda Svjetskog prvenstva toliko prštala od brze, napadačke, dopadljive košarke. Za koš više, a ne za koš manje. Sigurni smo da će tako biti i u finalu.

Izuzev četvrtine i pol protiv Italije u drugom krugu, Srbija je odigrala savršen turnir. Kinu, Portoriko i Južni Sudan u skupini je prvog kruga riješila rutinski, baš kao i Dominikansku Republiku kad je trebalo potvrditi prolaz u četvrtfinale nakon poraza od Talijana. I onda, dvije vrhunske predstave. Drukčije se ne bi ni moglo u finale. Plus 19 protiv Litve i 95:86 protiv Kanade.

Bogdan Bogdanović glavna je zvijezda reprezentacije Svetislava Pešića. U izostanku Nikole Jokića rado je preuzeo ulogu kapetana i lidera. Kiksao je samo protiv Italije, ali se iskupio i u sljedeće tri utakmice bio standardno sjajan.

Ali, bilo bi pogrešno reći da je samo Bogdanović razlog ulaska Srbije u finale. Prije svega je to momčadska igra. Baš svaki od igrača daje svoj obol. Pa tako jednom povuče jedan Jović, drugi put drugi, pa Dobrić, pa Avramović koji grize u obrani kao terijer, pa Milutinov koji je drugi strijelac Srbije…

Pa dodajte tome iskustvo izbornika Pešića. Može li legendarni Kari u Manili na neki način zaokružiti svoju trenersku priču koja je, treba i to reći, usko vezana za Njemačku?

Naime, s Jugoslavijom je osvojio Eurobasket 2001. i Svjetsko prvenstvo 2002. godine, a s Njemačkom je također uzeo EP 1993. Ne samo to, u Njemačkoj i živi, ondje je kao trener proveo ukupno gotovo 20 godina, a čak mu je i bivši njemački reprezentativac Jan Jagla zet.

Pa dodajte tome kao i činjenicu da igraju svog stradalog suigrača Borišu Simanića koji je spletom nevjerojatno nesretnih okolnosti ostao bez bubrega. I dobit ćete reprezentaciju koja, pored talenta koji nikad nije bio upitan, igra tako fanatično na obje strane terena da čak i jedne Litva i Kanada vrludaju po parketu uzaludno tražeći rješenje kako zaustaviti srpski stroj.

Ako su Srbi impresivni, što onda reći za Njemačku koja nije izgubila ni jednu utakmicu? Sedam od sedam. I prije početka turnira neki su košarkaški stručnjaci isticali upravo Nijemce kao kandidate za medalju. Čak i za finale. I nisu iznevjerili.

Nisu tu više Nowitzki, Rödl ili Femerling, ali jesu Dennis Schröder, Franz i Moritz Wagner, Daniel Theis, Andreas Obst… Možda i jedina ozbiljna reprezentacija koja je na ovaj Mundobasket stigla praktički kompletna.

Često su njihove utakmice pravi vatromet, na kraju krajeva uvalili su Amerikancima 113 poena, Finskoj 101, Sloveniji i Gruziji po 100… Upravo bi to moglo biti ključno iz perspektive Srbije, hoće li uspjeti ukočiti njemački napad.

Nijemci su jedini veliki međunarodni trofej osvojili baš pod vodstvom Svetislava Pešića na Eurobasketu 1993., a na SP-u jedinu su medalju uzeli 2002. u Indianapolisu, broncu.

“Njemačka košarka je u usponu. To se možda ne vidi iz Srbije, ali kvaliteta je sve bolja i Njemačka je u vrhu europske košarke kada govorimo o organizaciji, infrastrukturi, logistici… Grade se nove dvorane i sve je na veoma dobrom putu. Posljedica je da Njemačka ima najtalentiraniju generaciju svih vremena. Rezultat s Europskog prvenstva 2022. godine nije iznenađenje za one koji prate košarku – Njemačka trenutno ima šestoricu igrača u NBA, košarkaše koji stječu iskustvo u Bayernu i Albi, drugim euroligaškim klubovima… Manje-više, svi igrači koji igraju za reprezentaciju Njemačke nastupaju u EL ili u NBA“, ispričao je Karijev sin Marko Pešić u velikom intervjuu za Sport Klub, nekadašnji razigravač njemačke reprezentacije, a sada generalni menadžer Bayerna.

Prema kladionicama blagi je favorit Njemačka, gotovo beznačajan. Zadnja četiri finala svjetskih prvenstava bila su jednosmjerne ulice. Posljednji je put istinski bilo dramatično baš u tom Indianapolisu 2002. kada je Pešićeva Jugoslavija u produžetku svladala Argentinu.

Bili bismo iznenađeni da finale u Manili bude “metla”. Ili za Njemačku ili za Srbiju. Realnije je da će to biti utrka rame uz rame do samog cilja jer po svemu što smo vidjeli radi se o dvjema reprezentacijama podjednake kvalitete koje, kako turnir odmiče, igraju sve bolje. I upravo je taj posljednji podatak, uvjereni smo, garancija vrhunskog finala. Za pamćenje.

I zato, nikako ne propustite izravan prijenos finala od 14.40 na Sport Klubu 1.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.