Odmah nakon sarajevskog debakla i poraza od 20 razlike od BiH iz Zadra je krenula inicijativa da se odlučujuća utakmica kvalifikacija za Eurobasket 2025. protiv Francuske odigra u Jazinama. HKS je svesrdno podržao tu inicijativu košarkaških udruga iz Donatovog grada. A da je to bio pun pogodak svjedočili smo u petak. Pripremio Davor Trutin

Hrvatska košarkaška reprezentacija se vratila u grad košarke, bio je to posljednji, gotovo i očajnički potez Saveza da nam publika i pakao Jazina pomogne srušiti moćne Francuze, i da se nekako ubacimo na taj Eurobasket. Očekivanja, barem što se atmosfere tiču nisu iznevjerena. Sve je tog petka bilo podređeno reprezentaciji, kada smo prilazili Jazinama iz daljine se već čula navijačka atmosfera, na rubu golemog parkinga iza dvorane iz velikog šatora orile su se navijačke pjesme, stotine navijača omotanih u kockicama uz neizbježno pivo su se zagrijavali za ono glavno što se imalo dogoditi za sat i po u kultnoj Sali. Osiguranje i provjere na ulazima su bile rigorozne, čak i za predstavnike medija. Kada smo to riješili u dvorani su se obavljale posljednje pripreme za veliki košarkaški spektakl. Brojne tv, radijske i novinarske ekipe su se nekako smjestile u tijesnu dvoranu, naša ekipa Sport kluba je imala par kvadrata da se smjesti, uz silnu tehniku. A navijači su nam već bili za vratom…

“Eee, ekipa, košarkaški sladok” – šaljivo su nas dočekali zadarski tifozi na jugu referirajući se na jedan nezaboravni gaf našeg sad već umirovljenog legendarnog kolege…

Dvorana se počela polako puniti, a već sat vremena prije početka Jazine su bile dupkom pune! Pjevalo se, uglavnom su na repertoaru bile hrvatske navijačke pjesme, ali atmosferu je posebno podigao poznati zadarski pjevač stare garde Đani Maršan.

“Živjela Hrvatska, živjela Hrvatska, Viva Croatia…”-uglas u pjevali Zadrani i legendarni Đani. Uz neizbježnih par taktova malo domaće proizvodnje „Zadar je u mojoj duši…”

Jedan po jedan ulazili su na parket prvo Francuzi, dobro nije tu bilo njihovih planetarnih zvijezda poput Wembanyame, Fourniera, Jabuselea, Poiriera, De Coloa…ali porciju silnih zvižduka, zaslužili su i Luwawu-Cabaro, Okobo, Maledon i drugi Galski pijetlovi…

“Uaaaa, uaaaa..ajmo ih dobiti, dosta nam je tih Francuza u svim sportovima” – čulo se iz navijačkih glasova.

A kada su na parket Jazina počeli izlaziti hrvatski košarkaški zaglušujuću buku od zvižduka zamijenio je ogromni pljesak. Hezonja je dobio najjaču količinu decibela, naravno i jedini Zadranin u ovoj repki Mavra, ali prave ovacije su zaslužili Dario Drežnjak, a naročito Luka Božić.

“MVP, MVP – klicao je Tornado svom ljubimcu koji je nosio Zadar proteklih sezona do titula prvaka…

Sa zvučnika su se uz glasnu podršku već blizu 3.000 navijača izmjenjivali taktovi navijačkih uspješnica, miks Olivera, Miše, Vice Vukova, Moja Domovina, Ivčića, Grdovića a vrhunac je bila Thompsonova „Ako ne znaš šta je bilo“, neslužbena himna naših rukometaša na nedavnom SP u Zagrebu…

U prilagođenom VIP dijelu, zapravo običnim stolicama uz rub parketa svoje mjesto pronašli su brojni uzvanici, od ministara u Vladi RH Šime Erlića, koji je nedavno istakao kandidaturu za gradonačelnika Zadra, ministra turizma Tončija Glavine, državnog tajnika za sport Josipa Pavića, čelnog čovjeka HOO Zlatka Mateše. Bili su tu jasno i bivši asovi Zadra Stipe Šarlija, Marko Popović, Blažević…Na košarkaški spektakl svratio je i bivši Vatreni Aljoša Asanović. Na tribinama smo vidjeli i aktualne igrače Zadra kapetana Marka Ramljaka, Luku Žganeca, Lovru Mazalina, bili su tu i ljudi iz Šibenika, Splita, a na tribinama su uz transparente Tornada visjeli i oni iz Sinja, Imotskog, Slavonije…poneki šal Hajduka i Torcide, ali kockice su prevladavale. Uistinu atmosfera koju bi poželio svaki sportaš, vratilo nas je to malo na dane kada smo dolazili na utakmice Zadra, nezaboravne bitke s Cibonom za titule, ali i žestoke dalmatinske susjedske derbije sa Šibenkom, nadmudrivanja pa i neke otvorene tenzije legendarnog Dražena i Veljka Petranovića…Košarkaška romantika se vratila u taj hram…Čovjek se zapita u tim trenutcima – pa ovo Hrvatska u ovoj atmosferi ne može izgubiti!

Nažalost, opet smo se prevarili. No, o tom, potom.

Nije ipak sve bilo tako bajno što se organizacije tiče. Kasnije smo čuli da je ispred dvorane ostalo dosta navijača s plaćenom ulaznicom, od kojih su neki vozili i preko 500 kilometara da bi gledali utakmicu.

Netko se u Savezu očito malo „zaigrao“ s ulaznicama.

A sama utakmica u Jazinama bila je pravi košarkaški rat, nije se dakako umiralo u ljepoti izvedbe. Hrvatska je krenula žestoko na krilima publike, zasvijetlilo je 5:0 na semaforu. No, bilo je to kratkog daha, atletski moćni Francuzi su polako uspostavljali svoju igru, fizičku snažnu košarku, kojoj je uspijevao parirati tek Mario Hezonja. Zvijezda madridskog Reala vukla je hrvatski brod, zabio je Dubrovčanin 37 poena na kraju, ali nije povukao ostatak društva. Naš jedini euroligaški igrač iz ove garniture, nije bio dovoljan da se sruši Francuska. Objektivno, momčad izbornika Federica Fauthoxa bila je previsoka prepreka, dominirali su cijelu utakmicu, i obzirom na viđeno konačnih 80:83 sugerira da smo bili blizu. Što je zapravo samo iluzija, kad god bi se malo približili, i kada su nam se Francuzi ponudili u završnici s nekoliko izgubljenih lopti, Sesarovi izabranici bi to potrošili, nekim nerezonskim šutom, krivim pasom, ili jednostavno, u nekim situacijama vidjelo se da naši igrači, od kojih neki igraju u drugim europskim ligama nemaju potrebnu snagu i fizičku moć suprotstaviti se francuskim atletama.

“Sesaru odlazi, Sesaru odlazi – grmjele su tribine.
“Jupe, Jupe – prizivali su navijači Zadra, popularni Tornado Danjela Jusupa na izborničko mjesto.

Utakmica još nije ni završila, par sekundi prije kraja navijači su okrenuli palac dolje hrvatskom izborniku, s kojim ZD fanovi imaju povijest međusobnih odnosa, zazivajući svoga čovjeka, Danijela Jusupa koji sa Zadrom i nakon odlaska ključnih igrača dominira HR košarkom.

“Hrvatska, Hrvatska – ipak složno su skandirale Jazine nakon utakmice, kada je iščezao onaj prvi emotivni trenutak, i kada se navijački kontigent suočio s našom realnošću.

Hrvatska je prvi puta ostala bez nastupa na Eurobasketu, i još jednom bez velikog natjecanja. Čekaju nas nove godine patnje, neizvjesnosti, ali i kvalifikacije s europskim košarkaškim patuljcima poput Kosova, Malte, Irske s kojima ćemo morati u pred kvalifikacije za kvalifikacije. Ovaj put ni pakao Jazina nije pomogao.

“Ha, šta reći. Nevjerojatna atmosfera, i time je ovaj poraz još teži. Ovo što su priredili zadarski navijači je nešto sjajno. Bilo je izuzetno teško, vidjeli ste kolika je razlika u fizičkom smislu između nas i Francuza. Imali smo nažalost samo raspoloženog Hezonju. Rekao bih da nam je puno falio Luka Božić, da nam donese širinu u napadu. Igrači su dali sve od sebe, publika ih je nosila svih 40 minuta, i najviše mi je žao njih. Možda je ovo neki povratak košarke, dalo nam je nadu u bolje sutra – kazao nam je nakon novog, teškog poraza predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Nikola Rukavina.

Kaže čelnik Saveza bolje sutra, ali kada će to biti. To je pravo pitanje. Sesar će možda, vjerojatno otići, igrači će dolaziti, ili neće na reprezentativne akcije. Možda ćemo dobiti neku reprezentaciju iz višeg ranga, ali hoće li to vratiti našu košarku tamo gdje svi želimo. Nismo baš sigurni. Jazine su samo pokazale da ljudi i dalje obožavaju ovaj prekrasan sport, da hrvatska košarka nije umrla. Ali, još uvijek nemamo dogovor tko je taj koji nas može podići, i koji su to potezi koji su neophodni. Dok se to ne dogodi gledat ćemo Eurobasket na tv, na koji se plasirale Bosna i Hercegovina, Velika Britanija, Estonija, Češka…Možda će i Crna Gora…