Proteklih nekoliko dana i tjedana, sve češće čuju se naklapanja kako Utah Jazz mora transferirati Bojana Bogdanovića kako bi povećala šanse za osvajanje NBA naslova, pitanje jest otkuda dolaze teorije da je Jazz doista bolja momčad bez najboljeg hrvatskog košarkaša?

Bojan Bogdanović već je u trećoj sezoni kao član Utah Jazza. Najbolji hrvatski košarkaš lako se uklopio u sustav trenera Quina Snydera koji ga drži nezamjenjivim članom početne petorke. Bojan je također igrač na kojeg ekipa računa kada se utakmice odlučuju, a već je nekoliko puta dokazao kako je s razlogom u toj poziciji povjerenja.

Stoga, opravdano se postavlja pitanje, zašto se mnogi samoprozvani stručnjaci oglašavaju kako se Jazz mora riješiti Bogdanovića kako bi dugoročno profitirao, naravno, podrazumijeva se na uspjeh u playoffu?

Bojanova karijera u NBA ligi krenula je umjerenim tempom. Bilo je tu svakojakih problema na početku tog puta u Brooklynu. Stigao je kao odličan šuter s problemima u obrani. Još iz vremena Fenerbahčea bilo je vidljivo kako defanzivni zadaci nisu njegov ‘forte’. No, Bogdanović je igrač kojemu nikada nije bio problem raditi, posebno na aspektima igre koji su važni da bi se uspjelo na najvišoj razini, a to je svakako NBA liga.

Odlazak iz Netsa nazirao se kao logično rješenje, stigao je u Washington gdje je proveo kratko vrijeme, krenuo je fantastično da bi uskoro zapao u svakojake probleme koji su se manifestirali iz utakmice u utakmicu. Kao naručen, stigao je prelazak u Indiana Pacerse. Vjerojatno najvažniji čovjek njegove NBA karijere bio je Nate McMillan, tada trener Pacersa.

McMillan je u vrijeme igračke karijere kao član nekadašnjih Seattle Supersonicsa bio poznat kao kvalitetan obrambeni igrač, stoga ne čudi da se takav način razmišljanja prelio i na njegovu trenersku karijeru. Od Bogdanovića je zahtijevao maksimalan angažman, što doduše nikada nije bio Bojanov problem, on se prezentirao u nešto različitijim situacijama, posebno kad je riječ o defanzivnom tajmingu. Treneri će reći kako je trenutak u kojem igrač mora obrambeno reagirati ključan u odigravanju prave akcije na defanzivnom planu.

Bogdanoviću je trebalo neko vrijeme da shvati ili počne demonstrirati taj segment svoje igre, a kada je u tome uspio, njegova igra dobila je jednu sasvim drugačiju dimenziju.

UGOVOR ŽIVOTA I PRELAZAK U JAZZ

Ne čudi, stoga, kako je u trenucima kada je postao slobodan igrač bilo jasno da će biti jedan od najtraženijih igrača na tržištu s ugovorom koji će ga plasirati u visoke dvoznamenkaste brojke. Taj ugovor dobio je u Utahu, Jazz je postavio ponudu koja je bila otprilike deset milijuna dolara veća od one Pacersa.

Bojanova odluka da prijeđe u Salt Lake City bila je brza i uspješna. Najbolji hrvatski igrač u Snyderovom je sustavu postao ubojiti tricaš, a već je u prvoj sezoni imao prosjek od 20 poena po utakmici što je najbolji prosjek njegove NBA karijere.

Utah je lani imala najbolji omjer u ligi, a k tome i uvjerljivo najefikasniji napad. Ipak, ostao je gorak okus nakon ispadanja u doigravanju od strane Los Angeles Clippersa unatoč početnom vodstvu 2-0 u seriji te činjenici da su Clippsi igrali većinom bez Kawhija Leonarda. Bojan se istaknuo posebno na početku serije izvanrednom obranom upravo na Leonardu.

Nekolicina američkih novinara koji prate Jazz počela je, početkom aktualne sezone, sve više potencirati moguć rastanak Bogdanovića i Jazza. Nešto kasnije takva razmišljanja pretočila su se i na određen krug domaćih (hrvatskih) kroničara NBA zbivanja.

ŠTO BI JAZZ DOBIO ODLASKOM BOGDANOVIĆA?

Naravno, teško da se može zaključiti kako je Bojan Bogdanović nezamjenjiv u redovima Jazza. Takva pretpostavka vrijedi za Donovana Mitchella i vjerojatno Rudyja Goberta koji je uvjerljivo najbolji skakač lige te i dalje jedan od najboljih obrambenih igrača.

Bogdanovićeva vrijednost, očekivano, najviše se očituje u njegovim koševima, sa 17,5 poena po utakmici drugi je strijelac momčadi, iza Mitchella koji je uvjerljivo prvi s više od 25 koševa po susretu. Bojanova vrijednost ovdje je očita, idući šuter u ovom redoslijedu je Jordan Clarkson s 14,7 poena, ali njegov učinak mjeri se u drugoj postavi obzirom da je prvi čovjek s klupe.

Drugi aspekti Bogdanovićeve igre ponešto kaskaju, kao skakač (3,6) i asistent (1,6) ne ističe se previše, no njegova vrijednost u momčadskoj obrani ponovno popravlja taj prosjek. Utah je nakon Golden Statea i Phoenixa treća najbolja defanzivna momčad lige.

Ako bi se kojim slučajem u Jazzu odlučili tražiti zamjenu za Bogdanovića, jasno da bi morali tražiti igrača sličnog profila, koji je u stanju šutirati tricu na visokoj i konstantnoj razini te onoga koji bi se bez problema uklopio u trenerov sustav što je vrlo teško pronaći, pogotovo na polovini sezone.

Iz financijskog aspekta također nema previše smisla odreći se Bogdanovića koji će ove sezone zaraditi 18,7 milijuna dolara, a iduće 19,5. Dakle, ako će već razmišljati o tradeu daleko više logike ima predstojeće ljeto ili u nekom razdoblju iduće sezone. Realnije je ipak očekivati kako će u Jazzu pričekati i vidjeti rezoluciju aktualne sezone, Utah trenutno drži treći najbolji omjer na Zapadu pa je za očekivati kako će rezultat u doigravanju aktualne sezone presuditi o rosteru za novu godinu.

A ukoliko će se već odlučiti na promjene prije isteka aktualnog prijelaznog roka, Joe Ingles bi mogao prvi napustiti klub iako predstavlja dobri duh svlačionice, a još važnije, jedan je od rijetkih iskusnih kreativaca u momčadi. No, Australac će u veljači napuniti 34 godine, u posljednjoj je sezoni ugovora koji nosi vrijednost od 13 milijuna dolara.

Naravno, to ne znači da neće prihvatiti i poneku ponudu za Bogdanovića ako se pokaže dobrostojećom, puno je ekipa koje će pokušati ojačati prije doigravanja ili onih poput Lakersa kojima su potrebne hitne promjene kako bi spasili sezonu. Ipak, takva vjerojatnost nije izrazito velika pa je za očekivati da ćemo najboljeg hrvatskog košarkaša još barem aktualne sezone pratiti u dresu Jazza.