Fred VanVleet noćas je s Torontom osvojio prvi NBA naslov, a za sve je zaslužan 'zločesti' očuh

  Ne stišava se euforija nakon što su Toronto Raptorsi osvojili svoj prvi NBA naslov u povijesti. Procurila je i nevjerojatna priča jednog od glavnih junaka kanadske momčadi u finalnoj seriji, Freda VanVleeta. Američki 25-godišnji play odigrao je sjajne utakmice u finalu, a posebno se istakao u čuvanju Stepha Curryja, od kojeg je noćas i zabio poen više. Kao igrač s klupe, VanVleet je doista bio čudesno raspoložen. To pokazuje i činjenica da je srušio rekord po broju postignutih trica jednog igrača s klupe u NBA finalu. Pogodio ih je 16.

Istini za volju, na početku playoffa VanVleet nije bio toliko inspiriran, pa je i trener Nick Nurse doživio niz kritika zbog forsiranja 25-godišnjaka.
Međutim, u jednom trenutku sve se okrenulo. Između treće i četvrte utakmice prve runde protiv Orlanda, VanVleet je dobio sina i to mu je dalo snagu da iznese do kraja utakmice karijere.

– Imam novu perspektivu na život. Imao sam dosta vremena za razmišljanje i shvatio sam da se ne treba ubijati zbog loših utakmica. Dajem zaslugu sinu za ovo, mislim da sam bolji zbog nedostatka sna.

@Rustyy_5 @Derby_Hoops @nyjee23wright vanVleet's story is inspirational. Google it. His stepfather stepped up and was a guiding force

— Kelly Cook (@cat_lover_2) March 29, 2014

Možda je u VanVleetu rođenje sina pobudilo sjećanje na djetinjstvo. Njegov biološki otac upao je u kriminal iz kojeg se na kraju nije uspio izvući. Ubijen je kad je Fred imao samo pet godina. U međuvremenu je dobio očuha, Joea Danfortha. Ovaj je odmah uspostavio vojnički režim navijajući alarm u 5:30h. Naravno, tada još dijete, Fred nije imao namjeru svoj dan započinjati tako rano, pa se pravio da ne čuje očuhove glasne pozive na ustajanje. Dok su drugi ljudi tek čekali jutarnje novine, desetogodišnji VanVleet trpio je torturu teških treninga, a tek kad bi to obavio, očuh ga je vozio u školu.

– Nećeš sjediti i biti propalica. Nećeš biti prosječan, jer svatko može biti prosječan. Ti ćeš postati netko – glasno je ponavljao Danforth.

Košarkašu bliski ljudi otkrili su da je Danforth konstantno tukao Freda.
– Tukao ga je bičem, budio dok još nije svanulo i vozio u školu. Vožnje do škole su mu bilje nešto najgore što je doživljavao.

Naravno, kao djetetu, takav tretman VanVleetu nije bio jasan, a još manje prihvatljiv pa je za očuha ustvrdio:
– Bio je tako zloban. Tukao je bičem moju braću i mene, a to nisam razumio. Bio sam samo dijete.

Danas, nakon što je bio jedan od najzaslužnijih u osvajanju prvog Torontovog naslova u NBA-u, VanVleet je doista postao netko, a njegov pogled na traumatične događaje iz djetinjstva tumači nešto drugačije. Čak se i zahvaljuje očuhu na takvom pristupu, jer da nije bilo njega, možda ne bi bio ovo što je danas.

– Sada sve ima smisao. Razumijem zašto si me toliko gurao. Ne bih bio ovdje bez trebe. Volim te.- poručio je Danforthu Fred VanVleet.