Hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović dao je poduži intervju za Sportske novosti u kojem se dotakao brojnih tema, među ostalima i one najbolnije reprezentacije.

INTERVJU S BOGDANOVIĆEM VAM PRENOSIMO U CJELOSTI

Iako vaš novinar ovu karijeru prati od prvih dana, malo je tko mogao predvidjeti da će Bogdanović iz sezonu u sezonu biti sve bolji. A u travnju će napuniti okruglih 30. Ne znamo je li se i sam nadao…

“Što ja znam, možda nisam. Ali znam isto tako nešto drugo: na koncu svake sezone ja analiziram ono što sam odigrao u prethodnoj i posebno se fokusiram na stvari koje u svojoj igri mogu dotjerati. I nije to slučaj samo u NBA ligi, bio sam takav i dok sam bio u Europi, pa ispada da je svaka moja sezona – a to je kontinuitet otkako sam profesionalac, znači tu govorimo od desetak godina – bolja od one prethodne”.

Sve se to odražava na Bogdanovićevo samopouzdanje, koje je vidljivo na šutu za tri poena. On je na granici od 50 posta šuta za tri, a tako šutiraju samo najveći.

– Pa to je samopouzdanje, zapravo, najbolji odgovor na pitanje zašto bolje šutiram. U posljednje dvije sezone u Pacersima ja igram prave, ozbiljne minute startera u NBA ligi. OK, bio sam starter i u Netsima, ali to nisu bile one prave minute čovjeka petorke u NBA-u jer se tu miksalo, pa je puno toga ovisilo o tome kako ću otvoriti utakmicu, pa je o tome ovisilo i koliko ću igrati i koliko će se igrati na mene. Sada znam da uvijek imam svojih 30 minuta, pa mogu biti puno opušteniji, a to sve skupa utječe i na moje samopouzdanje, a samim time i na moj šut.

Usput, ta se Bojanova igra pretočila i u novu sezonu Indiane, u kojoj ona ruši NBA prognoze. Stavljali su ih među pet-šest najboljih na Istoku, danas su među pet-šest u cijeloj ligi. U čemu je tajna?

– Generalno, mi imamo dosta mladu momčad, pa samim time iz sezonu u sezonu igrači napreduju i postaju sve bolji. Evo, lani nitko nije mogao vjerovati da Oladipo može igrati onako, a on je u odnosu na lani sada još napredovao, Sabonis je i lani pokazao svoj potencijal, a sada je puno bolji nego lani, pa Myles Turner stalno raste, a ove mu sezone ne bi trebala izbjeći najbolja defenzivna petorka lige, prvi je bloker NBA lige. Mi sami znamo koliko smo dobri, a NBA analitičarima ostaje da to konstatiraju, barem onima koji su nas gurali u prognoze koje prebacujemo.

Je li ta percepcija Pacersa uzrok i nešto lošijih suđenja kojima smo svjedočili i lani u play-off seriji protiv Cavsa, a i prije koji dan u Torontu…

– Osim Oladipa, koji je lani postao All Star igrač, mi nemamo zvijezdu koja ima tretman zvijezde kod sudaca, pa ne dobivamo faule na ime, ili u zadnje dvije-tri minute na zahtjevnim gostujućim parketima nemamo suđenje koje bi zasluživala jedna od najboljih momčadi lige.

Pa se dogodi taj Toronto, u kojemu se na 96:99 Bojan Bogdanović dizao na šut za tri za produžetak sa sirenom, a iako ga je A. G. Anunoby opalio po laktu, suci su ostali nijemi. Bogdanovića se nikada nije moglo vidjeti bjesnijeg na parketu, urlao je na suce, tražio faul, urlala je cijela momčad…

– Ma, bio je to čisti faul. No nakupilo se dosta toga za takvu reakciju ne samo mene nego cijele momčadi. Mi smo propustili u toj utakmici vodstvo od 17 poena viška, još smo i večer ranije izgubili dobivenu utakmicu protiv Cavsa, u kojoj se opet dogodilo da suci nisu vidjeli čist faul Nancea na Oladipu, a Nance nam je, nakon što je odgurnuo Oladipa, zabio za pobjedu. Onda ista stvar u Torontu večer poslije. Nakupilo nam se svima, bio je to osjećaj cijele momčadi, zato takva reakcija.

A da su Pacersi dobili te dvije utakmice, Indiana bi…

– Mislim da bismo do konca kalendarske godine imali najbolji skor u ligi. I ono što je važnije od toga, imali bismo mnogo bolju situaciju u borbi za prednost domaćeg parketa uoči doigravanja, a ta je prednost silno važna.

Iz te NBA idile moramo i na reprezentativni teren. A tu je crnilo…

– Mislim da ove dvije utakmice koje smo odigrali u studenom nisu ništa promijenile jer, po meni, poraz u Litvi bio je sasvim realan ishod. Svoju smo priliku prokockali u rujnu kad smo svi bili na okupu, to je bio ključ. I sada smo tu gdje jesmo, matematički nismo ostali bez SP-a, ali praktički jesmo. I to je velika šteta jer nema velikog natjecanja u sljedeća dva-tri ljeta, a tu su najbolje godine…

Dobro, je li Bogdanović ikada pomislio da je to kraj? Prvo je sljedeće veliko natjecanje Eurobasket 2021, prve Igre na kojima ćemo moći zaigrati su tek 2024. Kad Babo bude imao 35.

– Ma, nema tu kod mene upitnika. Ja se nadam da ću biti zdrav i nosi me ta vjera, to nadanje da opet idemo zajedno nešto pokušati. Meni je glavni cilj karijere, od prvog dana, bio nešto osvojiti s reprezentacijom i to se kod mene neće promijeniti, koliko god neuspjeha prikupili putem. Naravno, iz godinu u godinu sve je to teže, jako će nas zaboljeti što nas ova dva ljeta neće biti nigdje…

Nakon ta dva poraza u rujnu otvorio se i lov na vještice, izbornik je pričao o dva igrača s kojima se promašilo u selekciji, pa je tu bilo priča i o nesportskom životu za vrijeme priprema…

– Ponovio bih, kao prvo, da apsolutno ne stoji ona konstatacija da smo bili nespremni jer mogu argumentirano potvrditi da smo u rujnu bili spremniji nego u lipnju, kad smo dobili Italiju i Rumunjsku. A ta priča o našim izlascima i piću, meni nije jasno tko to priča i tko širi takve bedastoće, to je, po meni, glupa i izlizana priča. Pa mi smo cijele pripreme bili u Svetom Martinu, a tko je god bio tamo, dobro zna kakva je tamo “luda ponuda” za izlaske. I ako ima netko da mu nešto nije jasno, mislim da bi bilo pošteno nazvati bilo koga od nas i reći nam direktno što žele, a ne se igrati skrivača. I ta Anzulovićeva priča o dva igrača, ma to nema veze s vezom. Ako su znali da neće odgovoriti zahtjevima, zašto ih se pozvalo?

Je li se Bogdanović od rujna uopće čuo s kim iz Saveza?

– Poslije utakmice u Poljskoj razgovarao sam sa Stojkom Vrankovićem, bilo je to dan-dva poslije, a od tada se nisam ni s kim čuo. Razgovaram i s ostalima i svakog su našeg igrača pogodile te priče i pričice. Svakog od nas. Mi svi znamo da smo izgubili od Litve i Poljske tada i da smo za to sami krivi, ali ne znam zašto neki drugi traže alibije na mjestima na kojima to nije potrebno.

I evo nas, na kraju smo tih suludih kvalifikacija, razgovaraju li NBA igrači međusobno o njima, posebno europski?

– Velika je šteta taj sustav jer dosta igrača koji su vrijednost ukupnog sporta neće biti na SP-u. Mi smo, ponavljam, svoju šansu propustili u rujnu. Da smo samo dobili one Poljake u gostima, sada bismo, praktički, bili unutra. Dosta nas je taj sustav kvalifikacija oštetio, ali opet, i sami smo krivi za to. Imali smo sve u svojim rukama.

Jedan od onih kojih neće biti na SP-u jest i najvruća NBA priča, Luka Dončić. Bojan ga je mogao upoznati prije svih ostalih u NBA-u: čuvali su se međusobno uoči Eurobasketa lani, a i sada svjedoči svemu što radi Dončić.

– Sve je to bilo jasno odmah kad je došao u NBA, takvo što od Europljana nije odavno viđeno. Znam da su Amerikanci bili skeptični, ali mislim da su iznenađeni i oni koji su zagovarali da Dončić treba biti prvi pick. Što je to toliko impresivno kod njega? Pa, rekao bih, ta mirnoća koju ima u igri, to je stvarno impresivno za dečka kojemu je tek 19. Ima košarkašku inteligenciju koja ga pretvara u debelo iznadprosječnog igrača, ali mu i otvara mogućnost da igra bilo koju poziciju. Imati takvu mirnoću iz utakmice u utakmicu doista je impresivno…