Dino Rađa među velikanima – Treći Hrvat u Kući slavnih

NBA 7. ruj 201815:09 > 15:10
sportklub

Kasno u petak ili rano subotnje jutro treći hrvatski košarkaš dočekati će svoj ulazak u Kuću slavnih svjetske košarke, legendarni hrvatski centar Dino Rađa dočekao je svoj trenutak.

Okretan, brz, iznimno pokretljiv za svojih 211 centimetara, Dino Rađa bio je centarska avangarda na košarkaškim terenima. Jednom prilikom Toni Kukoč, koji je bio među prvim čestitarima, izjavio je “Zamislite centra koji trči kao playmaker, to je bio Dino Rađa“.

Kukoč i Rađa godinama su igrali zajedno, u reprezentaciji bivše države, Jugoplastici, zajedno su osvojili čitav niz trofeja, a Dino će biti taj koji je prvi prešao granicu košarkaške besmrtnosti, iako će takva čast pripasti i Toniju, pitanje je vremena. Njih su dvojica bili Jordan i Pippen prije Jordana i Pippena, možda ne po pozicijama, ali na terenu vidjeli su se i zatvorenih očiju. Europa je bila na nogama, gdje god je Jugoplastika prolazila, tražila se karta više. Zajedno su dva puta dogurali do europskog trona, davno su otišli u besmrtnost legendarne splitske momčadi.

Rađa je Split napustio 1990. godine, bilo je vrijeme za početak europske avanture, iako se i NBA vidio na horizontu, no tada još daleko unatoč tome što je godinu dana ranije već odabran na NBA draftu, kao 40. pick od strane Boston Celticsa. Dino je odmah želio otići u NBA, izazov je bio velik, najveći, no određeni problemi s ugovorom zadržali su ga u Europi.

Nakon tri godine u bogatom rimskom Messaggeru u kojem je već nakon prve sezone proglašen za Najboljeg igrača Europe ispred Tonija Kukoča, te klub kasnije odveo do naslova prvaka u Kupu Radivoja Koraća, došlo je vrijeme da se ispuni velika želja i očekivanje košarkaških ljubitelja diljem Europe, prelazak u NBA.

Dino je jednom prilikom govorio o nervozi koja ga prati kada razmišlja o NBA ligi: “Tamo su igrači veći, snažniji, drugi je sustav igre, ponekad se teško priviknuti na nešto novo, posebno drugačiju kulturu. U Europi sam imao svoj status.”

No, ta nervoza bila je preuranjena, a i nepotrebna. Rađa se praktički odmah ustalio u momčadi Celticsa koju je tada vodio trener Chris Ford. Hrvatski centar je za suigrače imao neka poznata imena poput Dee Browna i Ricka Foxa, no svakako najpoznatije bilo je ono Roberta Parisha, živuće legende Celticsa koji je u Rađinoj prvoj sezoni na leđima nosio 40 godina.

Prilikom predstavljanja ovogodišnje generacije koja večeras ulazi u HOF, Dino Rađa govorio je o stigmi koja je pratila europske igrače u to vrijeme: “Izuzetno sam ponosan na svoju generaciju koja je igrala u NBA ligi, prije nas nitko nije poznavao europske igrače, niti ih je itko poštivao, prije našeg vremena jednostavno nije bilo dovoljno hrabrosti u klubovima da dovedu europskog igrača.”

Hrvatski košarkaški velikan govorio je i o tome što znači biti dio obitelji Boston Celticsa: “Znate kako se kaže, jednom Celtic, zauvijek Celtic. Zaista razumijem i osjećam tu rečenicu.”

Dino je Celticse napustio u ljeto 1997. godine poslije tri godine, nakon neuspjelog tradea u Philadelphiju. Posljednjih šest godina karijere promijenio je niz klubova, dva grčka velikana Panathinaikos i Olympiakos, te tri najveća hrvatska kluba Cibonu, Zadar i Split gdje se umirovio 2003. godine čime je njegova 18-godišnja karijera ispunila cijeli krug, od Splita 1985. godine do Splita osamnaest godina kasnije. Gledajući klubove za koje je nastupao, teško da je mogao imati bolju karijeru. Naravno, njegova karijera nije bila limitirana samo na klupski dio, s reprezentacijom bivše države, kasnije s Hrvatskom osvojio je lijepu kolekciju medalja.

Ako ćemo gledati iz perspektive najvećih europskih centara (ili visokih krila), teško je decidirano reći da je netko bio bolji od Rađe u najvažnijem dijelu njegove karijere. Dino je bio centar kakvih u to vrijeme nije bilo mnogo, samo Arvydas Sabonis i Vlade Divac imali su podjednako velik ugled, posebno Divac koji je već igrao u NBA. No, Rađa je poseban, neustrašiv, takav su dojam odmah stekli i u Bostonu.

“Nema mnogo igrača koji su tek dolazili u NBA, u tadašnje vrijeme, pa bez ikakvih problema stali uz jednog velikog igrača kakav je bio Robert Parish i držali Celticse iznad vode, Rađa je bio takav“, kazao je jedan renomirani skaut.

Rađa večeras ulazi u košarkaške besmrtnike, tek jedan od tri Hrvata koji su već tamo, Krešimir Ćosić i Dražen Petrović. Samo osam neameričkih igrača u tom je društvu, teško je uopće običnom čovjeku shvatiti kolika je čast sama nominacija za Kuću slavnih, a kamoli biti izabran.

Veliki Dino Rađa je uspio, takav kakav je oduvijek bio, neustrašiv, moćan pod obručima.