Perasović EKSKLUZIVNO za SK: Neću biti izbornik

Košarka ostalo 12. tra 201812:47 > 13:20
sportklub

Nekadašnji trener Cibone, Anadolu Efesa, Baskonije, Velimir Perasović EKSKLUZIVNO za Sportklub otkriva našem komentatoru i novinaru Marinu Mrduljašu Babi "sočne" detalje svoje trenerske karijere i buduće projekte...

Anadolu Efes preuzeli ste prošle sezone kada ste s tom momčadi igrali četvrtfinale doigravanja, praktički ste bili blizu final foura, vodili ste 2:1 u toj četvrtfinalnoj seriji, deset razlike u četvrtoj utakmici u Istanbulu negdje sredinom druge četvrtine, na kraju Olympiacos prošao dalje. Ove sezone ste također vodili tuskog predstavnika i onda mislim 15. prosinca završili, izgubili ste od Baskonije to je bilo 12. kolo Eurolige i taj vas je poraz koštao posla, napustili ste Istanbul. Ova sezona Eurolige onako ukupna ocjena, kako ste vidjeli, kako ste doživjeli?
Pa ovaj novi sistem takmičenja u Euroligi koji je već dvije godine prisutan potpuno je promijenio sliku i način razmišljanja svih euroligaških klubova, način kako se pripremati, način kako putovati, način kako napraviti rostere, potpuno je novo u odnosu na prijašnje sezone. Tako da je prva godina bila kao nekakav eksperiment, dok već druge godine klubovi su napravili puno bolji kvalifikaciju sezone, potpisali su puno duže rostere i tu se vidi razlika. Činjenica je da su od prošle godine šest ekipa ponovilo uspjeh od sezone, od ove godine ponovili uspjeh od prijašnje sezone i plasirali se u playoff, dok to nije uspjelo nama i Darussafaki, umjesto nas, mislim na Efesa, su ušle dvije nove ekipe Žalgiris i hm, čini mi se Khimki. To dovoljno govori o nekakvoj podijeli Eurolige na ekipe koje su ipak dominantije, tih sest ekipa koje su ponovile uspjeh od prošle godine, znači da imaju ipak taj kvalitet više i da su radile dobar posao. Ekipe koje nisu se uspjeli plasirati niti jednom u te dvije sezone poput Barcelone su velika razočarenja, poput Milana, ali kažem sve te ekipe će naučiti iz neuspjeha i potpuno drugačije će sljedeće godine napraviti momčad. To je izuzetno teško natjecanje, gdje poraz može biti tragičan, ali i ne mora. Razlika između NBA lige i Eurolige je u tome da su u Euroligi i dalje porazi tragični, ali toliko je puno utakmica da jednostavno oni moraju stići, oni koji se prije priviknu na poraze, koji su sastavni dio sporta i da je sljedeća utakmica nova, oni će puno prije prebroditi te krize koje će neminovno da dođu.
Yasin Aras/Anadolu Agency/Getty Images
Rekli ste da je to vrlo iscrpljujuće natjecanje, čuo sam se s Nevenom Spahijom koji je trener Maccabija prije neki dan, kazao mi je da će sljedeće sezone imati samo jednu momčad za Euroligu, a neka druga će se formirati za izraelsko prvenstvo, jer kaže nemoguće tako igrati, u izraelskom prvenstvu mogu igrati samo petorica stranaca i onda u Euroligi ti izraelci ne mogu konkurirati, biti pravi, onda je Maccabi krenuo, odnosno krenut će u Euroligu sa jednom momčadi, a netko drugi će sastavljati momčad za izraelsko prvenstvo.
Pa to je već problem, u svim ligama od Turske, do Izraelske, do Talijanske, jedino Španjolci tu nemaju problema jer oni su napravili takav sistem da praktički svi oni koji igraju u španjolskom prvenstvu igraju i Euroligi. Velika većina klubova želi samo da se igra samo Euroliga i ne želi da se igra uopče nacionalna prvenstva. Ja znam za Španjolsku da sigurno Barcelona i Baskonija to žele i da je otpor nekih klubova poput Madrida, ali to je samo pitanje vremena kada će se igrati europska NBA liga. Jer ekonomski i financijski i interesno medijski je puno zanimljivija Euroliga nego nacionalna prvenstva.Još uvijek je to po meni nemoguća emisija, ali Euroliga ide u tom pravcu i sve radi na taj način da bi sutra bile dvije Eurolige. Odnosno jedna koja je, koju poznajemo i druga koja bi bila Eurokup, koji će se prebaciti kao druga Euroliga, koja će biti izlučna za Euroligu.

Četrvrtfinale rekli smo starta uskoro, na tri pobjede, CSKA je u regularnoj sezoni ostavio daleko najbolji dojam, zaista su uglavnom igrali najkvalitetniju košarku. Vrlo malo su imali što se kaže loših dana, možda onaj poraz od Valencije, ali ne može nitko imati 30-0, pa tako ni CSKA. Oni igraju protiv Khimkija, to je ruski dvoboj. Igrali su već četiri puta ove sezone i sva četiri puta je CSKA doslovce razbio momčad Jorgosa Bartsokasa. Koliko su tu realne šanse Khimkija, imali li nade za sastav Bartsokasa. Khimki će teško proći moje mišljenje, ali da vidim što vi kažete i CSKA će imati prednost domaćeg terena što je jako jako bitno u četvrtfinalnoj seriji.
Ja recimo smatram da je CSKA momčad koju je jako teško dobiti tri puta, zato što igraju nevjerojatno napadačku košarku, oni igraju na izuzetni visoki broj poena. To ne znači da ne igraju obranu, ali njihovi su napadi kraći, vrlo ih je teško braniti, imaju puno napadačkih oružja. Oni su na gostujućim terenima vrlo nezgodni jer kada igras s takvom atletskom momčadi, koja daje puno poena teško ih je pobjediti. Po meni su oni apsolutni favoriti, bez obzira što Khimki je ove godine napravio najbolju momčad u zadnje vrijeme, u zadnjih nekoliko godina. Uostalom oni su po budžetu među najbogatijima u Euroligi, ali razlika je toliko velika da ne dajem velike šanse, možda dobiju jednu utakmicu.
Eurocup, pobjednik tog natjecanja sljedeće sezone će igrati u Euroligi, to je Unicaja iz Malage ove sezone, sjećamo se lani su dobili iznenađujuće Valenciju koja je imala prednost domaćeg parketa u tom finalu, Lokomotiv Kuban je izgubio prvi dvoboj od Darussafake koju Blatt vodi jako dobro ove sezone, jeste li gledali i to natjecanje, koliko ste imali vremena ne znam, ali vjerojatno ste neke dvoboje i pogledali, i ovo finale je bilo odlično, prvi poraz Lokomotiva u Eurocupu se dogodio baš u finalu, ali to je tako, izgubili su već dobivenu utakmicu, kako vam se to natjecanje čini, ima veliku važnost obzirom da prvak ide u Euroligu.
Koliko smo iz tih sastanka euroligaških saznali, Euroliga želi od Eurocupa napraviti izlučno natjecanje iz kojeg će u skoroj budućnosti dvije momčadi ulaziti u Euroligu, možda i u budućnosti ta treća neke kvalifikacije igrati i to je cilj. Činjenica je da ipak postoji razlika između kvalitete euroligaških i Eurocup klubova, ali klubovi koji igraju u Eurocupu su izuzetno, izuzetno kvalitetni, tu nema dileme. Ja se sjećam prije nekoliko godina kada sam vodio Valenciju u Eurocupu, onda je bilo još teže osvojiti zato što su ispadali euroligaši i ulazili u to natjecanje. Ove godine toga nema i sad je ipak manje tih vrhunskih klubova, prema tome ipak je malo lošije natjecanje nego prije par godina, prije ne znam 4,5 godina, ali broj klubova koji tu sudjeluju, broj ekipa koje tu sudjeluju svake godine je sve veći i veći i ima tu stvarno nekoliko klubova koji mogu bez problema igrati u Euroligi. Po meni je favorit bio Bayern Munchen, kako su oni igrali u nekoj fazi tog natjecanja, ali na kraju ih je Darussafaka izbacila i sada igra protiv drugog favorita Lokomotiv Kubana, ali imaju sad prednost domaćeg terena i neće to bit lako Rusima pobijediti u Istanbulu.
Euroliga, kada će Hrvatska imati sljedećeg predstavnika? Sve je teže i teže ući. Znamo, kroz ABA ligu je eventualno mogla ući Cedevita, no nije nažalost zbog poraza u polufinalu od Budućnosti. Teško će biti, sve teže i teže jednom hrvatskom klubu da uđe u to najelitnije košarkaško natjecanje.
Mislim da nije toliko loša situacija u smislu protočnosti prema Euroligi, klubovi imaju načina da se izbore preko Eurocupa i preko ABA lige. Evidentno je da nije jednostavno, ali u ABA ligi Cedevita se natječe samo sa tri, četiri kluba, nema tu puno više klubova kao u Eurocupu koji su kvalitetni. Prema tome, postoji šansa, i kada dođeš do polufinala možeš doći do finala i znači da nismo toliko daleko od Eurolige. Po meni je najveći problem upravo taj što kvaliteta srpskih igrača i u konkurenciji između hrvatskih klubova ipak puno veća, odnosno bez obzira što jako puno kvalitetnih srpskih igrača odlazi u inozemstvo, oni ih stvaraju kao na traci i imaju puno igrača koji stvaraju razliku u ABA ligi. Tu je najveći problem, stranci po meni, nema tu neke prevelike razlike, jedina šansa po meni je dok se ne izjednači ta kvaliteta domaćih igrača, veći broj stranaca koji hrvatski klubovi moraju imati da bi se mogli natjecati sa momčadima poput Crvene Zvezde i Budućnosti.
Idemo na Hrvatsku reprezentaciju, ne možemo a da se ne dotaknemo naše izabrane vrste, bili ste izbornik 2015. godine. Eurobasket je bio onaj prvi dio u Hrvatskoj, prošli smo dalje i u osmini finala nas je čekala Češka i doživjeli smo potop, težak poraz i vi ste otišli. Hrvatska je sada u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo u Kini, nije dobra situacija to svi znamo. Dogodili su se neki, za većinu neočekivani porazi, ali možda za one koji duže prate košarku ne toliko neočekivani, ipak Hrvatska nije bila kompletna. Bez nekoliko NBA igrača, bez Simona koji je u Euroligi, ali i on je bio spriječen da igra te kvalifikacije, kakav je rezultat? Kako vidite trenutno stanje? Može li se Hrvatska nekako dočepati Kine i svjetskog prvenstva?
Puno će ovisiti o tome koji će igrači igrati u tim kvalifikacijama, jer činjenica je da mi nemamo toliku širinu igrača kad nam ključni igrači ne igraju da mi to možemo lagano prebroditi. Španjolci stave igrače koji igraju u ACB ligi, koji imaju 35,36 godina koji su kvalitetni, koji znaju igrat košarku i koji su bili nekad u reprezentaciji i oni to bez problema prebrode. Isto tako Srbija, i njima se dogodi neki neočekivani poraz, jer ne možeš ti toliko igrača zamijeniti. Mi nemamo taj bazen toliki da možemo te igrače koji igraju u NBA ligi zamijeniti tako lagano, i ukoliko oni ne budu igrali te kvalifikacije i dalje ćemo se mučiti s Mađarima, Poljacima. Može nam se dogoditi da igramo te kvalifikacije s Talijanima i da izgubimo, jer Talijani imaju odličnu momčad. Po meni je vrlo teško sad tu nešto prognozirati i kažem dok postoji zadnja šansa treba se boriti. Evidentno je da postoji, jer nisu ni to nepobjedive reprezentacije da ih se ne može pobijediti i treba ulaziti svaku utakmicu s ciljem da se pobijedi, nema tu puno filozofiranja.

Ivica Skelin više nije izbornik. Upisao je tu jednu pobjedu protiv Nizozemske u Zadru, Hrvatska traži izbornika, spominje se i vaše ime. Onako u glavu da pitam, hoće li Velimir Perasović biti izbornik hrvatske reprezentacije opet?
Ne, ja neću biti izbornik zato jer želim biti trener u klubu i raditi u klubu svakodnevno. Jednostavno ne mogu sebe vidjeti da radim od akcije do akcije, tako da ja tu nisam u konkurenciji.
Čelnici saveza su razgovarali s vama?
PERASOVIĆ: Tako je. Istu stvar sam im rekao kao i vama.