Posljednjeg dana svake godine, proteklih 80 zima, jedan od najvećih nogometnih menadžera u povijesti slavi rođendan.

Sir Alex Ferguson je stigao do 80. godine života, a kao i posljednji put kada je 2013. godine vodio Manchester United, navijači ga se sjećaju i s romantikom u očima razmišljaju o vremenu koje je bilo i prošlo.

Fergie je bio krotitelj nogometnih lavova, jedan od onih trenera koji je izazvao respekt samom svojom pojavom, a pogotovo znanjem. No, do tog statusa nije došao lako. Pomoglo je svakako da je iza sebe imao ljude u klubu koji su mu odlučili pružiti priliku usprkos lošijem početku karijere u Manchesteru.

United u to vrijeme sredinom 1980-ih godina nije niti izbliza bio svjetski gigant kakav je danas, iako je naravno i tada imao određenih uspjeha. Fergie je u mnogočemu bio ‘prvi’ u Unitedu. S vremenom je dobio sve više slobode u organizaciji rada kluba, dovodio je trenere na različite pozicije u momčadi kako bi unaprijedio funkcionalnost ekipe, a također su na njegovo inzistiranje počele veće financijske investicije u momčad.

Krajem 1980-ih godina dovedeni su igrači poput Paula Incea, Mikea Phelana i Stevea Brucea. Svoje namjere je posebno iskazao kada je 1992. godine doveo Erica Cantonu. Fergusonovi uspjesi poklopili su se formacijom Premier lige koja je danas izrasla u najbolju nogometnu ligu na svijetu.

DOMINACIJA ENGLESKIM NOGOMETOM I GENERACIJA 92′

Osim što je počeo više novca trošiti na kvalitetnije igrače, Ferguson je sve veći fokus prebacivao na omladinsku školu Uniteda koja je na veliku scenu izbacila slavnu generaciju 92′ koju su predvodili David Beckham, Paul Scholes, Ryan Giggs, Nicky Butt i mnogi drugi sjajni igrači, godinama kasnije nositelji momčadi te osvajači brojnih velikih titula.

Kako su se uspjesi redali tako je i jačao Fergijev status u klubu, s vremenom je postao nezamjenjiv, a njegova se riječ slušala i kada su se uređivali odnosi na vrhu klupske piramide.

Ferguson je s vremenom postao stručnjak, kako bi neki rekli, koji je znao stvoriti ‘nešto iz ničega’. Možda će pogrdno zvučati, ali njegovo najveće remek-djelo su zapravo igrači iz drugog plana koji su postali korisni, iako nisu bili najveće zvijezde. Igrači poput Johna O’Shee i Wesa Browna, pa Park Ji-Sunga, Darrena Fletchera. Bilo je još mnogih drugih, svima njima bilo je zajedničko što su znali kako biti korisni, a da se od njih nije očekivala nikakva senzacija.

Doduše, Korejac Park je ipak dao nešto više i golova, bio je čovjek od velikog povjerenja Sir Alexa. No, igrači poput O’Shee i Browna godinama su se isprofilirali u neke od najbitnijih u Unitedovom lancu, posebno u izuzetno napornim sezonama koje su na Old Trafford donosile brojne važne utakmice.

Ferguson je znao kako iz igrača izvući najbolje, iako ponekad metode kako je to činio nisu bile najurednije. Poznati su i njegovi ekscesi u svlačionici poput kopačke u Beckhamovu glavu, svađa s Royom Keanom što se nekad činilo nezamislivim.

Sir Alex je klupu Uniteda napustio 2013. godine uslijed posljednje titule koju je klub osvojio, bila je to 20. što je još uvijek rekord Premier lige. Godine koje su uslijedile na Old Traffordu teško da se mogu nazvati pozitivnima. Trofeji su stizali na kapaljku, a izmjenjivali su se neki od slavnih trenera poput Louisa Van Gaala i Josea Mourinha. Niti jedan nije došao niti blizu Fergusonovim rezultatima.

Danas 80-godišnji Škot punih 27 godina držao je konce upravljanja klubom u svojim rukama, radnik koji praktički nije imao slobodnog dana, želio je iz svake situacije izvući najviše što je mogao. Iako je iznad sebe imao ljude koji su samo na papiru bili u važnijem statusu, ali nitko od njih nije se usudio proturječiti Sir Alexu prema kojem su strahopoštovanje imali i novi vlasnici, obitelj Glazer.

Fergusonovim odlaskom otvorena su vrata dominacije nekim drugim ekipama, prvenstveno gradskom rivalu Manchester Cityju potpomognutom bogatim arapskim vlasnicima. Vremena su se doista promijenila, a ostavština koju je Sir Alex ostavio dugo će živjeti s navijačima Uniteda, nažalost samo u sjećanju jer barem za sada, borba za naslov prvaka čini se doista, utopijom.