Teško da u NBA povijesti postoji trener koji je toliko polarizirao navijače kao Gregg Popovich, ovo je priča o jednom od najvećih trenera u povijesti košarke.

Gregg Popovich rođen je prije gotovo 70 godina u gradiću East Chicago, saveznoj državi Indiana. Na svijet su ga donijeli roditelji, otac Srbin i majka Hrvatica, teško da su mogli pogriješiti kada je riječ o sportskim genima. Kako je odrastao Popovich nije imao previše opcija čime će se baviti u mladoj dobi, ipak je živio u ruralnoj sredini koja je poznavala samo težak rad. Takav će u konačnici postati i trener.

Košarkom se počeo baviti još kao klinac od jedanaest godina, unatoč tome što je bio vrlo dobar igrač, posebno u srednjoj školi i na fakultetu, nikada nije razmišljao o karijeri profesionalnog košarkaša iako se u dva navrata pokušao probiti na veliku scenu. Rano je pristupio vojsci, točnije američkom ratnom zrakoplovstvu, no i tamo se bavio košarkom. Svojevremeno je postao i kapetanom vojne reprezentacije koja je igrala utakmice po cijelom svijetu uključujući tadašnjem Sovjetskom Savezu.

Popovich tečno govori ruski jezik, na fakultetu je završio smjer pod nazivom ‘Istraživanje Sovjetskog Saveza’, a kako je prolazio vojnu službu počeo je sanjati o karijeri špijuna u Središnjoj obavještajnoj agenciji (CIA). Slabo je poznata činjenica kako je u vrijeme vojne obuke na akademiji radio na radaru koji je špijunirao sovjetske zračne baze iz kojih su ispaljivani sateliti u orbitu. Čudno je, ali nekako bih ga mogao zamisliti u tom filmu. Kao stvarni Gene Hackman u pokušajima infiltriranja sovjetskog nukleranog programa ili pak kao James Bond u Službi njenog Veličanstva. Dobro, možda ipak ne bi bio kao Mr. Bond, ali definitivno ga mogu zamisliti kao Genea Hackmana. Ipak, srećom za dobar dio košarkaških fanova, nije se upustio u karijeru tajnog agenta.

Nakon što je završio s vojnom obavezom, Popovich se odlučio vratiti na vojnu akademiju, ali ovoga puta kao košarkaški trener. Šest godina bio je pomoćnik Hanku Eganu kojeg će 20-tak godina kasnije zaposliti kao pomoćnika u San Antonio Spursima. U tom je razdoblju usporedno prošao i studij za fizičko obrazovanje i sportsku znanost na Sveučilištu u Denveru.

Popovichev košarkaški uzor, mentor bio je Larry Brown. Period od kraja 1970-ih do sredine 1980-ih godina bio je najvažniji za njegov košarkaški razvoj, šest godina bio je trener selekcije pet kalifornijskih sveučilišta koji su poznati pod nazivom Pomona-Pitzer, a konačno se svom idolu pridružio na Sveučilištu u Kansasu. Larry Brown je jednom prilikom o svom učeniku kazao:

„Bio je iznimno talentiran košarkaš, vjerujem kako bi postao i NBA igrač da je bio ambiciozniji i tražio put prema poznatijem sveučilištu. Jednom prilikom pokušao se izboriti za momčad Denver Nuggetsa koju sam vodio, no uručio sam mu otkaz. Slično se dogodilo i 1972. godine kada je pokušao ući u američku reprezentaciju, no tada je bio još premlad. Međutim, usprkos odbijenicama ostali smo u odličnim odnosima.”

Brown je ispričao i kako je u konačnici Popovich stigao u Spurse gdje je s dvogodišnjim prekidom, ostao više od dva desetljeća.

“Sredinom 1980-ih godina trebao je uzeti slobodnu godinu na sveučilištu kako bi ljeto proveo sa mnom na Sveučilištu Kansas, no na kraju je ostao čitavu godinu. Kada sam postao trenerom Spursa pozvao sam ga da mi se pridruži kao asistent. Kasnije mi je bio i kum na vjenčanju. Ostali smo bliski sve ove godine.“

Popovich je pod Brownom proveo četiri godine, Spurse je napustio 1992. godine, a vratio se dvije godine kasnije, no kao generalni menadžer i dopredsjednik košarkaških operacija. To se dogodilo u vrijeme kada je klub kupio Peter Holt koji je i danas smatran jednim od najboljih vlasnika u povijesti NBA lige. Jedan od prvih poteza koje je učinio na novoj poziciji bio je trade Dennisa Rodmana u Chicago za Willa Purduea. Rodman mu taj transfer nikada nije oprostio.

Popovich je preuzeo trenerske dužnosti u sezoni 1996/97. godine kada je momčad započela godinu s petnaest poraza u prvih osamnaest utakmica, tada je učinio najvažniji potez kao generalni menadžer. Otpustio je trenera Briana Hilla, a sebe je imenovao njegovim zamjenikom. Spursi su tu sezonu pobijedili u svega 17 utakmica, prije svega zbog teške ozljede leđa najboljeg igrača Davida Robinsona, a mnogi navijači Spursa tražili su Popovichevu ostavku. Prema jednoj anketi koju je priredio lokalni dnevnik, čak 93 posto ispitanika tražilo je njegov odlazak.

Međutim, jedna loša sezona bila je zapravo velik poklon za Spurse. Zaradili su prvi pick na draftu izabravši Tima Duncana. Tada je formirana jedna od najslavnijih centarskih linija u povijesti NBA lige, tzv. Twin Towersi, Duncan i Robinson, a već u prvoj zajedničkoj sezoni Spursi su pobijedili u 56 utakmica, dvije godine kasnije, nakon skraćene sezone, slavili su prvi naslov prvaka.

Nekoliko godina kasnije nakon što se Robinson zajedno s još nekolicinom igrača velike generacije umirovio (Avery Johnson, Sean Elliot), stvoren je novi kostur momčadi koji je idućih desetak godina proveo u samom vrhu NBA lige, osvojivši još četiri naslova prvaka, to su bili Tony Parker, Manu Ginobili, a kasnije Kawhi Leonard.

Osim što je poznat po svom jedinstvenom stilu kojim vodi momčad….’igrači su ti koji nose glavnu ulogu, ja sam samo sporedan lik u priči, igrače morate pustiti da igraju, a kada zatreba biti ću tu kako bi im pomogao pronaći novi put kojim mogu pobijediti utakmicu,’ popularni Pop baš i nije bio toliko popularan kada je riječ o odnosu s medijima. Često je do kosti znao preplašiti novinara koji će postaviti pitanje. Ipak, kada je riječ o trenerskom poslu, Popovich je projicirao momčad kao središte sustava.

“Ovdje se ne radi o jednoj osobi, sami to morate prihvatiti te razumjeti kako je potrebna grupa ljudi kako bi ostvarili rezultat. Nitko nije veći od momčadi, ako mislite da jeste onda neće dobiti ulogu u ovom filmu.”

Popovich je 21 godinu proveo u Spursima, nikada nije iskusio gubitničku sezonu, ako nećemo računati onu prvu u koju je uskočio nakon dva mjeseca sezone. Tri puta u tom razdoblju proglašen je trenerom godine što nikome nije uspjelo, a nedavno je postao četvrti trener u povijesti po broju pobjeda preskočivši svog mentora Larryja Browna koji je u jednom od posljednjih intervjua, prisjetivši se svoje velike karijere, bez rezerve izjavio:

“Gregg Popovich….on je najbolji trener svih vremena.”