U veljači je napunio 40 godina, ali Ivo Karlović stalno dokazuje da bi se ljudi trebali prestati iznenađivati njegovim pobjedama, pa bile one i na zemlji.

“Div iz Hrvatske” savladao je također veterana, 37-godišnjeg Felicijana Lopeza u četiri seta, a sljedeći protivnik bit će mu Jordan Thompson iz Australije.

U intervjuu za Sportklub Karlović je govorio o statusu Novaka Đokovića u povijesnim okvirima, Federeru i Nadalu, poslu trenera, smjeru u kojem se tenis kreće…

Đoković je prvi, Nadal drugi nositelj – mnogi smatraju da je turnir nešto otvoreniji ove godine, ali Ivo ne dijeli to mišljenje.

“Ne mislim da će bilo tko najboljima zaprijetiti iz drugog plana, jedino, ukoliko netko od njih dvojice bude imao baš loš dan. Ali ako ne bude velikih padova i sve bude normalno, Đoković i Nadal igrat će u finalu. Tu bih dao blagu prednost Novaku jer mi se čini da ove godine lopta ne odskače tako visoko kao inače. Zavisit će od vremena, tj. hoće li biti toplo ili ne, ali će u svakom slučaju biti otvoren meč“, počinje Karlović za Sportklub.

Đoković je treći po broju Grand Slam titula sa 15, ispred su Nadal sa 17 i Federer sa 20, ali srpski tenisač uveliko je u diskusiji o najvećem tenisaču svih vremena.

“Po mom mišljenju, Novak je već najbolji svih vremena. Tu je važan argument i to što ima bolji međusobni skor u duelima s Federerom i Nadalom. U početku je Rafa imao znatno više pobjeda, to je bilo jako davno, ali je Novak to preokrenuo i bio dosta bolji. Apsolutno bi bio najbolji svih vremena kada bi uspio izjednačiti ili prestići Rogerov rekord po broju Grand Slam titula – onda više ne bi moglo biti nikakvih dilema“.

Ukoliko bi sada slavio u Parizu, Novak bi drugi put u karijeri bio vlasnik sve četiri Slam titule istovremeno i svaki Slam bi osvajao barem dvaput, što nije pošlo za rukom njegovim najvećim rivalima.

“To bi bio ogroman argument, ali kažem – ja i sada smatram da je on najbolji tenisač u povijesti. Ostali ljudi možda ne misle tako zbog osvojenih Slamova, a mislim da utiče i to što je iz Istočne Europe – da je Francuz ili nešto slično, nitko to ne bi ni dovodio u pitanje“.

Na pitanje kako se osjeća ta razlika u teniskim krugovima, Karlović odgovara:

“Najveća razlika u položaju između igrača iz Grand Slam država i onih koji to nisu. Prvi imaju idealne uvjete odmalena, ima i najviše njihovih medija, najviše se piše o njima, pa i drugi ljudi najviše čuju za njih. Tako to ide“.

Karlović je profesionalac od 2000. godine i iz prvog lica je pratio razvoj Federera i Nadala.

“Osobno ih ne znam toliko temeljno – mi jesmo svi dobri u svlačionici, ali oni su ipak superzvijezde, nemaju ni vremena za neke dublje, prijateljske odnose s ostalima. Igrački mislim da su se puno promijenili obojica u odnosu na prije desetak godina, čak i tehnički, što je nevjerojatno – to možda nisu namjerno radili, ali adaptirali su se na različite periode i mijenjali su igru“.

Koliko god bio tvrd orah, neosporno je da se Karlovićeva igračka karijera bliži kraju – ostat će u tenisu sigurno, a vrlo vjerojatno će se oprobati i kao trener. Koje su to osobine dobrog trenera?

“Nije isto biti dobar trener za djecu ili za seniore, različite osobine su potrebne. Na seniorskom nivou svi znaju igati, pa je najvažnija taktika, tj. pronaći slabosti u igri protivnika u određenim trenucima meča. Osobno, igrao sam sa svim najboljim tenisačima mečeve, imam iskustvo koje bih mogao prenijeti“.

Fizička sprema je sve značajniji faktor u sportu, pa i u tenisu, a igrači su sve profesionalniji i obraćaju pažnju na više detalja.

“Mislim da će se ići dalje u tom smjeru jer ima još prostora. Djeca će od ranije dobi krenuti pravilnije trenirati jer će njihovi treneri imati više iskustva i znanja – razvit će se u nevjerojatne atlete, fizički jake i eksplozivne“, rekao je Karlović za Sportklub.

Prethodno je Ivo odgovarao na brojna pitanja stranih novinara, a jedno od njih bilo je da li je teže trenirati u poznim teniskim godinama.

“Teže je a mentalnog aspekta jer svakog dana moraju se raditi vježbe, nekada je teško naći motivaciju. Fizički je zapravo malo lakše jer ne smijem raditi vježbe koje mogu mi uništiti koljena. Svaki dan radim vježbe kako bih ojačao leđa, bez toga ne bih mogao. Radim od svega pomalo i, iako sam u ovim godinama, svakog dana se trudim biti bolji sportaš“.

Ishrana je također važan dio profesionalog života tenisača, pa se i hrvatski tenisač ponaša u skladu s time.

“Još prije deset godina počeo sam voditi računa o tome što jedem. Ne konzumiram masno, ali jedem dosta ugljikohidrata, dosta proteina, brinem se o tome što unosim. Od dodataka možda samo malo proteina jer ne mogu toliko mesa jesti koliko je potrebno uzevši u obzir moju konstituciju“.

Ivo je rekao da mu se i dalje igra tenis, da mu rang dozvoljava igrati u glavnom ždrijebu Grand Slam turnira, kao i da ga brojne kolege u šali u svlačionici pitaju “hoće li više?“. Zatim je uslijedilo pitanje na koji trenutak je u karijeri najponosniji.

“Mislim da bi na prvom mjestu bio Wimbledon 2003. godine, kada sam prošao kvalifikacije i pobijedio tada prvog tenisača svijeta Hewitta. To mi je otvorilo brojna vrata i shvatio sam da sam dovoljno dobar kako bih se mogao ovime baviti. Prije toga nisam imao potrebne uvjete jer sam dolazio iz male zemlje, nisam imao trenere kao neki drugi ili uvjete kao npr. ovdje u Francuskoj, pa je uvijek postojala sumnja hoću li uspjeti“, prisjetio se Karlović za kraj druženja s novinarima.