U F1 kalendaru za 2023. već treću godinu zaredom nema Njemačke, više nema niti Francuske, a čak 15 od 24 utrke vozit će se izvan Europe. Piše: Darin Janković

Jako volim Formulu 1. Zaljubio sam se u nju još 80.-ih godina gledajući Nikija Laudu ili dvoboje Ayrtona Senne i Alaina Prosta, a još tamo polovicom 90.-ih godina prošlog stoljeća – kao novinar revije Auto klub- aktivno sam pratio taj sport.  Putujući Europom, kako znam i umijem, imao sam sreće uživo gledati velikane kao što su bili Michael Schumacher, Nigel Mansell, Damon Hill, Mika Hakkinen…

Formula 1 je i tada bila ono što je, u biti, oduvijek i bila: primarno europski sport. Da, naravno, dobro sam znao i tada kako su Formulu 1 velikim dijelom obilježili južnoamerički vozači, prije svega Juan Manuel Fangio i Ayrton Senna, ali Južna je Amerika ionako uvijek bila pod ogromnim europskim utjecajem. Dobro, i Sjeverna Amerika je dala neke velike vozače (Phil Hill, Mario Andreti, Gilles Villeneuve…), ali i oni su ili počeli svoju karijeru u Europi (Hill) ili su bili Europljani (Andretti). Aziju su predstavljali ili vrhunski inženjeri (Honda, Yamaha, Toyota…) ili potpuno ludi vozači, svi redom iz Japana. Konačno, najveći broj utrka bio je upravo u Europi, tek s izletima u Brazil, Japan, Australiju i Kanadu. Da, svi su željeli internacionalizaciju Formule 1, veće uključenje SAD-a i rastućih država iz Azije, ali Formula 1 bila je i ostala europska.

Zato sam se prenerazio kada sam vidio kalendar za 2023. godinu. Bahrain, Kina, Azerbajdžan, Singapur, Meksiko i tri utrke u SAD-u… Pa Abu Dhabi? Ok, i to bi sve nekako probavio, ali ne mogu vjerovati da se u tom, najopsežnijem kalendaru u povijesti Formule 1, nije našlo mjesta za utrke u dvije zemlje: Njemačkoj i Francuskoj.

Pa jesu li svjesni u FIA-i kakav je to udarac na tradiciju i temelje ovog sporta? Velika nagrada Njemačke vozila se od 1926. godine, tada na uličnoj stazi Avus u Berlinu, a kasnije se vozila na Hockenheimu i Nurburgringu. Njemačka je vodeća automobilska nacija svijeta, dala je sportu Mercedes koji je osvojio osam konstruktorskih i 9 vozačkih naslova prvaka svijeta, a da ne spominjemo kako su Nijemci bili neki od najvećih vozača u povijesti sporta: Michael Schumacher, Sebastian Vettel, Hans-Joachim Stuck… samo su neki od njih.

A Francuska? Imali su čak 74 vozača te četverostrukog prvaka svijeta u liku Alaina Prosta, da ne spominjemo veličine kao što su bili Jean Alesi, Rene Arnoux, Jacques Laffite… Francuska je automobilska industrija oduvijek bila duboko involvirana u sport, prije svega preko Renaulta, ali i putem Peugeota i brojnih privatnih momčadi kao što je Ligier. Nećemo niti spominjati tradiciju domaćinstva, koja uključuje legendarne staze kao što su Le Mans, Magny Cours, Paul Ricard/Le Castelet itd… Ovogodišnja utrka izgleda da je zadnja.

Njemačke, pak, u kalendaru nema već dvije godine, a prvi čovjek sporta Stefano Domenicali za to krivi nevoljkost potencijalnih organizatora. Ništa ne govori o količini novca koji promotor prvenstva traži od organizatora, iako je očigledno baš to „dealbreaker“.

Da, sve znam: svi domaćini to su postali jer su masno platili tu privilegiju, Francuska ima i problema s neadekvatnim stazama, ali jednostavno ne mogu vjerovati kako je te probleme nemoguće riješiti. Jer, mogu u Singapuru ili Las Vegasu platiti koliko hoće, ali oni nikada neće razumjeti Formulu 1 kako je razumijemo mi u Europi. Baš kao što niti mi nikada nećemo razumjeti što ima tako zanimljivo u Nascaru ili utrkama deva. Zatiranje tradicije opasna je rabota, a kada se to radi zemljama koje su dvije vodeće europske ekonomije, opasnost je još veća.

Sljedeća utrka Formule 1 je Velika nagrada Singapura 2. listopada. Treninge, kvalifikacije i utrku pratite na kanalima Sport Kluba.