Martin Kodrić, vozeći Lamboghini Huracan, postao je prvak prestižnog azijskog prvenstva Blancpain GT Series. Piše Darin Janković

Nevjerojatno kako je gotovo nezamijećeno, ispod medijskog radara, prošao jedan od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog automobilizma. Naime, 21-godišnji Samoborac Martin Kodrić postao je prvakom prestižnog prvenstva Blancpain GT Series Asia, dalekoistične inačice svjetske GT serije. Potsjetimo, Blancpain GT serija nasljedila je nekadašnje FIA GT prvenstvo, a vozi se i u europskoj te internacionalnoj verziji. Na utrkama se voze najmoćniji automobili grupe GT3 – Mercedes-AMG, Ferrari 488, Nissan GT-R, Audi R8, Porsche 991… – a zajedno s njima na stazi su i nešto slabiji automobili klase GT4. Kodrić je ovaj uspjeh postigao vozeći Lamborghini Huracan GT3 za FFF Racing Team, u paru s mladim danskim vozačem Denisom Lindom.

Posjetili smo Martina u njegovom samoborskom domu, a prvo nas je zanimalo otkud se našao upravo u Aziji…

Kodrić: Već sam drugu godinu jedan od osam tvorničkih vozača Lamborghinija, pa je to bila njihova odluka. Oni podržavaju momčad FFF Racing Team, inače u kineskom vlasništvu, te je nakon brojnih testiranja odluka pala da vozački par činimo Denis Lind i ja.

SK: Da li je takva čvrsta sugestija iz Bolonje bila i dodatni pritisak na vas?

Kodrić: Moram priznati da jest, jer nama je već od samog početka serije bilo jasno da će samo jedan rezultat biti uspjeh: titula prvaka. I na sreću, to smo i uspjeli, iako smo imali vrlo jaku konkurenciju ove sezone izvrsnih Mercedesa-AMG.

SK: Objasnite nam što znači vožnja u paru, odnosno koliko je važan sklad s kolegom-vozačem?

Kodrić: Utrka traje jedan sat, a između 35 i 25 minuta prije kraja obavezan je odlazak u pit-stop gdje se odmah radi i promjena vozača. Dakle, važno je da vozači imaju sličan vozački stil i da im odgovara sličan set-up vozila. Tko vozi prvu, a tko drugu „smjenu“ pitanje je taktike: netko je brži s novim gumama i punim tankom goriva, netko je bolji na pojedinoj stazi, sve je to odluka vodstva momčadi na licu mjesta.

SK: Koliko ste utrka vozili i kako izgleda utrkivanje u Aziji?

Kodrić: U kalendaru je bilo šest vikenda, a svakoga su se vozile po dvije utrke. Sezona je započela u malezijskom Sepangu, nastavila u tajlandskom Buriramu, pa smo otišli u Japan na Suzuku, pa odmah poslije i na Fuji. Nakon ljetne stanke otišli smo u Kinu i odvozili utrku u Šangaju te sezonu zatvorili na stazi Ningbo. Inače, u ovom su dijelu svijeta potpuno ludi za utrkivanjem svih vrsta, pa nije čudo da se na utrci skupi i više od 50 tisuća gledatelja. Posebno ih privlače ovakvi lijepi i prestžni automobili, a na startu nas zna biti i po 60.

SK: I gdje vam je bilo najbolje?

Kodrić: Odlično smo vozili u Japanu: na Suzuki smo imali jedno treće mjesto, a na Fujiju smo ostvarili prvu pobjedu. Još smo pobijedili po jednom u Šangaju odnosno Ningbou, što je bilo posebno važno kako smo momčad u kineskom vlasništvu.

SK: Karijeru sve započeli kao kartingaš, pa vozač formula. Otkud sada turistički automobili?

Kodrić: Jednostavno sam se našao u tome i više ne mislim mijenjati. Vožnja turstičkih automobila je umogome kompliciranija nego Formula, jer različiti automobili imaju potpuno različite osobine u smislu rasporeda opterećenja, trakcije, aerodinamike, karakteristike motora, prijenosa… tako da je raditi set-up posebni izazov. Uživam u dijelu posla koji traži interakciju s inženjerima i mehaničarima, prilazim tome vrlo odgovorno. Kod kuće imam i vrhunski simulator na kojem stalno treniram te svoje telemetrijske podatke šaljem svom glavnom inženjeru. Otkad ga koristim znatno sam bolji vozač.

SK: Gdje ćete biti sljedeće sezone?

Kodrić: To još nije definirano. Ja sam još uvijek pod ugovorom u Lamborghiniju i naravno da će biti glavna njihova odluka. Ići ponovno u Aziju je opcija, iako će moja momčad nastupiti u Europi pa postoji mogućnost da konačno ostanem jedne sezone ovdje, bliže kući.

SK: Sve to u cilju…?

Kodrić: Cilj je jednog dana postati stalni vozač FIA World Endurance Championship, voziti prototipove klase GT1… Naravno, svjestan sam da je do tamo dalek put, ali ja sam spreman.