Za ljubitelje motociklizma ne postoji duže čekanje od onog između dvije sezone Moto GP prvenstva. Srećom, njemu je došao kraj, budući da nas sati dijele od početka akcije na stazi „Losail“ koja je već tradicionalno poprište prvih okršaja u godini.

Piše: Jelena Trajković

Prošla sezona nam je pružila sjajne utrke, puno uzbuđenja, izuzetno iznenađujuću borbu za titulu, ali i starog prvaka. Puno je preduvjeta koji ukazuju da možemo očekivati da ćemo nastavak svega viđenog tijekom 2017. godine vidjeti počevši od Katara pa sve do zatvaranja sezone u Valenciji 18. studenog. Jer, neki će ovogodišnje prvenstvo pokušati da iskoristiti za nastavak dominacije, neki za iskljupljenje i osvetu, a neki za dokazivanje.

Definitivno, kao glavni favorit u novu sezonu ulazi branitlj titule Marc Marquez, a razloga za to je puno. Prošle godine je najbliži tome da ga ugrozi bio Andrea Doviciozo, koji je pokušao Ducatiju donijeti tek drugu titulu, a posljednjih tjedana jasno je svima stavio do znanja kako želi nadoknaditi propuštenu šansu.

Lista onih koji nisu iskoristili priliku ne završava se s talijanskim motociklistom, već s njime tek počinje. Na njoj se nalaze vozači Yamahe Valentino Rossi i Maverick Vinales iz potpuno drugačijih razloga, ali i Marcov timski kolega iz Repsol Honde Dani Pedrosa. Njima treba dodati još jedno i te kako očigledno ime – Jorge Lorenzo, ali ima još nekoliko vozača koji vrebaju iz prikrajka.

Za sve, kako motocikliste, tako i njihove timove, ali i navijače, najvažnije je strpljenje, ono garantira ono što svi priželjkujemo – nezaboravnu sezonu.

Šta se promijenilo između dvije sezone?

Ove godine nije bilo nikakvih velikih promjena pravila u odnosu na prethodne dvije sezone. Prije dvije godine je nastupila nova era, a prošle su ukinuta aerodinamična pomagala u vidu krilaca. Međutim, to timove nije sprečilo da pronađu rješenje u okviru postojećih pravila, pa su se tako u drugom dijelu prošlogodišnjeg prvenstva pojavila različita rješenja oplate. Ducati je izmislio najradikalnije, koje je popularno nazvano ’ćekićarom’, a brojni timovi na neki način kopirali, ali će ove sezone biti određenih ograničenja. Timovi će morati izabrati jednu verziju oplate i tijekom sezone će u nekom trenutku moći je promijeniti, a na timovima je da odrede kada.

Jedan od razloga za sprečavanje većeg utjecaja aerodinamike je i činjenica da takve troškove mogu podnijeti samo tvornički timovi, čak ne svi, dok privatni o tome ne bi mogli ni da razmišljaju. To bi, također, spriječilo napore Dorne da smanji jaz između bogatih i onih koji to nisu, na čemu se posebno radilo posljednjih godina. Sjetimo se samo kako je prvenstvo izgledao prije samo nekoliko sezona, kada je postojala klasa unutar kraljevske klase, što ništa dobro nije donijelo.

Praktično najveća promjena između dvije sezone tiče se toga da je sedam utrka skraćeno. To skraćivanje će varirati od jednog do tri kruga, a takva odluka će najviše utjecati na posljednju utrku sezone – Veliku nagradu Valencije, koja će ostati bez tri kruga. Promjene će zahvatiti i Moto2 kategoriju, u kojoj će čak devet utrka biti skraćeno.

Druga velika promjena se tiče imena ekipe Aspar, koja se sada zove Angel Nieto po legendarnom španjolskom motociklisti. Nieto je preminuo u kolovozu prošle godine od posljedica prometne nesreće koju je doživio na Ibizi, a tijekom karijere je osvojio 13 titula svjetskog prvaka. Njegov veliki prijatelj i rival Jorge Martinez Aspar odlučio je da mu promjenom imena svog tima oda počast, a za šefa ekipe je imenovan Nietov sin.

U odnosu na prošlu godinu promijenilo se još nešto, a to je da će LCR Honda po drugi put imati dvojicu vozača od ulaska tima u najjaču kategoriju. Talijanski tim se ponovo proširio na nagovor Honde, a prethodno je takav slučaj bio prije tri godine, kada je Jack Miller debitirao u kraljevskoj klasi.

Treba spomenuti još jednu promjenu, ali onu koja će nastupiti na kraju ove sezone. Ekipa Tech 3 je prije dva tjedna najavila da poslije 18 godina na kraju sezone prekida suradnju s Yamahom, a nekoliko dana kasnije došla je potvrda da će joj novi partner biti KTM. Dorna je još ranije objavila da prije 2021. godine neće biti novih timova u kraljevskoj klasi osim ukoliko Rossi ne odluči da sa svojim uđe u najjaču konkurenciju, ali je ’Doktor’ negirao da mu je to plan. Avintia i Aspar su već izrazili zainteresovanost za Yamahine motore, a postoji još jedna ne tako nemoguća opcija, a to je da se LCR prikloni drugoj japanskoj kompaniji.

Tu je i revolucija…

Od ove sezone mijenja se način praćenja Moto GP prvenstva na Sportklubu. Kao i do sada, kompletnu akciju ćete moći pratiti u izravnim prijenosima na našim kanalima, ali sada uvodimo novosti. Uz standardni prijenos, na još nekoliko kanala ćemo pratiti događanja na samoj stazi, od kamere iz helikoptera do onih koji će se nalaziti na motorima pojedinih vozača.

Za utrke, kvalifikacije, a vrlo često i treće treninge u sve tri klase imat ćemo četiri ili pet različitih ’fidova’, koji će biti dostupni na kanalima SK7, 8…

Prijelazni rok

Najbolji vozači su svi redom već imali ugovore za ovu sezonu, ali to ne znači da nije bilo zanimljivih transfera, naprotiv. Najzanimljiviji je definitivno prelazak Jacka Millera u Pramac Ducati, gdje je zamijenio Scotta Reddinga, koji je utočište pronašao u Apriliji. Reddingov dolazak značio je i odlazak Sama Lowesa iz tima, usprkos tome što je prvobitno potpisao ugovor do kraja ove godine, ali je Aprilija iskoristila klauzulu u ugovoru da ga raskine ranije.

Pored Millera, i Esteve Rabat je napustio Markc VDS racing, a umjesto njih dvojice stigli su prošlogodišnji prvak Moto2 kategorije Franco Morbidelli i njegov veliki rival Thomas Luthi. Morbidelli je ostao u istom timu, nakon što je prošle godine sa belgijskim timom osvojio titulu u srednjoj kategoriji, a Luthi u elitu stiže poslije više od desetljeća u klasi do 250 kubika i Moto2. Rabat će ove sezone braniti boje Avintije, zajedno sa još jednim debitantom Xavierom Simeonom. Njihov angažman doveo je do povratka Hectora Barbere u Moto2.

Petog debitanta imat ćemo u Yamahi Tech 3 i to potpuno neočekivano, budući da je Jonas Folger još prije svog debija potpisao dvogodišnji ugovor. Nažalost, bolest zbog koje je propustio sâm kraj prošle sezone, odvojila ga je sa staze u potpunosti što se tiče ove, a francuski tim je odlučio ga zamijeniti Hafizom Sarinom. Na taj način, Sarin je postao prvi Malezijac koji će voziti u kraljevskoj klasi Svjetskog prvenstva.

Favoriti

Malo tko bi mogao reći da postoji veći favorit od Marca Marqueza pred početak ovogodišnjeg Moto GP prvenstva. Ako se pogledaju njegove titule, prošlogodišnja spada u dvije do kojih je najteže došao, uz onu u svojoj debitantskoj sezoni. Ali, na putu do nje je pokazao nevjerojatnu zrelost jer mu na početku sezone ništa nije išlo od ruke, čemu u prilog ide činjenica da je na prvih pet utrka imao dva odustajanja, a dva podijuma. Jedan od ta dva pobejdnička postolja bila je u pobjeda u Austinu, koju po pravilu možemo upisati njemu i prije nego što se svjetla na startu pogase.

Testiranja su po Marqueza i Repsol Hondu izvjesno prošla onako kako su se nadali, a i da nisu nitko ne bi smjeo se kladiti protiv njih. Kada dođe vrijeme za ono pravo, mladi Španjolac je više puta pokazao da mu nema ravnog kada treba da se reagira na nešto neočekivano, a o slučajevima kada mu je jednostavno dan, da ne pričamo. Ipak je najsposobniji pronaći vrijeme koje mu nedostaje, pa makar to značilo da i po pet puta tijekom vikenda padne. Za njega je najvažnije da to ne učini tijekom utrke.

Uz rame Marquezu je Andrea Doviciozo, koji je željan osvete, a i ne samo toga, već i da pokaže kako prošla sezona nije bila slučajnost. Od debija u kraljevskoj klasi 2008. godine do prošlogodišnjeg šampionata samo dva puta se našao na najvišem stepenici pobjedničkog postolja, da bi prošle godine na prvih sedam utrka upisao dva trijumfa. Do kraja sezone, još četiri puta je slavio, pružio nam je nezaboravne borbe i jasno svima stavio do znanja da nije više voljan biti drugi vozač bilo kojeg tima.

Nešto dalje od Marqueza i Dovicioza nalaze se svi ostali kandidati za titulu, a među njima prednjače vozači Yamahe Valentino Rossi i Maverick Vinales. Japanski tim je tijekom predsezonskih testiranja imao puno uspona i padova, ali ih je po riječima ’Doktora’ odradio pun bolje nego prošle godine. Testovi često i skrivaju, koliko otkrivaju, a to što je Yamaha bila među najbržima na posljednjem testiranju znači vrlo malo, buduči da su odrađena na stazi „Losail“ u specifičnim uvjetima. Koliko testiranja ne garantiraju ništa najbolje zna Vinales, kojeg su mnogi prošle godine na osnovu rezultata na njima proglasili za sigurnog prvaka.

Mladi Španjolac se nije najbolje snašao u toj ulozi, a problemi koje je Yamaha imala vrlo brzo su ga spriječili da ozbiljnije izazove najbolju dvojicu. Poslije tri pobjede na prvih pet utrka, Vinales je nestao i kada biste ga vidjeli tokom trkačkog vikenda bilo je jasno da se ne osjeća komforno. Za neke loše rezultate u njegovoj prvoj sezoni s Yamahom odgovoran je on sâm, a za neke tim, ali ako želi drugu titulu svjetskog prvaka svoje greške mora svesti na minimum. Pravo je pitanje da li je sposoban za to.

Yamaha je napredovala između dvije sezone, ali je pitanje koliko. Od toga će zavisiti i Rossijeve šanse za osvajanje desete titule, od koje ne odustaje, usprkos tome što je nedavno napunio 39. godina. Štoviše, talijanski motociklista je time što je odbio mogućnost da svoj tim uvede u kraljevsku klasu nagovijestio da želi voziti još dve godine.

Usprkos tome što je znatno stariji od svojih glavnih rivala, Rossi je puno puta do sada pokazao da su godine za njega samo broj. Neke stvari mu teže padaju nego, na primjer, Marquezu i Vinalesu, koji su 14 i 16 godina mlađi od njega, ali je naučio kako da nadoknadi svoje nedostatke. I pod tim nedostacima se misli samo na tu razliku u godinama i to šta jedan 23-godišnjak i 39-godišnjak mogu fizički da izdrže.

Tijekom testiranja, Rossi je pokazao da je i dalje brz, ali je na Yamahi netko brži od njega – Johann Zarco, i to na prošlogodišnjem modelu. Dvostruki svjetski prvak je oduševio sve svojom vožnjom prošle sezone, pa svi očekuju da će ove sezone napraviti korak naprijed. Marquez ga je okarakterizirao svojom glavnom prijetnjom na otvaranju sezone, uz Dovicioza, a to nije bez razloga. Francuski motociklist je prošle godine sigurno vodio na svom debiju do greške koju je napravio zbog prevelike želje.

Tijekom sezone, Zarco se više puta iskupio za svoju grešku i uvjerljivo je ponio titulu najboljeg novajlije. Svakome tko pomno prati njegovu karijeru jasno je da mu rezultati koje je imao prošle sezone neće biti dovoljni ove godine, ali je još misterija koliko on točno može.

U sličnoj situaciji kao Zarco je i Lorenzo, s tim što španjolski motociklista i te kako zna kako se pobjeđuje u kraljevskoj klasi, ali i osvajaju titule. Petostruki svjetski prvak je prošle godine poslije devet sezona prešao u Ducati i privikavanje nije donijelo rezultate kakve je on očekivao. Lorenzo se tri puta prošle sezone našao na podijumu, a najbolji rezultat bilo mu je drugo mjesto u Maleziji, koje je pokazatelj njegovog napretka.

Za vozača Ducatija je, ipak, problem što ne može pouzdano da se ustanovi da li je dovoljno napredovao kako bi se borio za titulu. Njegova prva pobjeda u talijanskom timu je moguća, ali je za titulu potrebna konstantnost, a što se tiče nekoga tko vozi Ducati, to dolazi sa godinama. Doviciozu je bilo potrebno pet sezona da u potpunosti ovlada svojim motorom, izvjesno je da Lorenzovo prilagođavanje neće potrajati toliko dugo, ali je rano govoriti o njegovom povratku na sâm vrh.

I tu je još jedno ime koje treba da bude spomenuto, ali najviše zbog činjenice da zbog toga što vozi za Repsol Hondu mora da bude među kandidatima za prvaka. Dani Pedrosa je definitivno sjajan vozač, to potvrđuje i činjenicom da se u posljednjih 12 sezona zaredom svake godine barem jednom našao na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja, ali mu uvijek nešto fali da bi postao prvak u kraljevskoj klasi.

Iskusni španjolski motociklista iza sebe ima tri titule, jednu u klasi do 125 kubika i dve u 250 kubika, a tri puta je bio viceprvak u najjačoj kategoriji. Bilo je trenutaka kada je zaista pokazao da zaslužuje ujediniti titule u sve tri klase, međutim, posljednjih godina se čini da nema baš materijal za to učiniti. I izvesno je da je svoje najbolje šanse propustio prije Marquezovog dolaska u tim, pa je teško povjerovati da u Repsol Hondi može biti bilo što osim drugog vozača. Ako i naredne sezone ostane u timu, znat ćemo da se pomirio s tim, a ukoliko bude promijenio sredinu bit će jasno da ipak želi se pozabaviti nedovršenim poslom.

Tko čeka svoju šansu?

Spisak onih koji čekaju svoju šansu je poduži, ali na samom čelu nalaze se preostale tri tvorničke ekipe u prvenstvu – Suzuki, KTM i Aprilija. Nijedna od njih tri nema ono što je potrebno da bi se borila za titulu ove sezone, a od svih njih, najveći potencijal trenutno ima austrijski tim, koji je ujedno i najmlađi u kompletnoj kraljevskoj klasi. KTM možda nije još sazrio za samo čelo karavana, ali izvjesno je da ima ono što je potrebno za stalnu borbu za bodove.

Predvođena Polom Espargarom, austrijska kompanija je svoju debitantsku sezonu završila na petom mjestu među konstruktorima, iza Suzukija, a ispred Aprilije. Espargaro je zasluženo zadržao svoje mjesto, dok se Bradley Smith skoro nije ni vidio, ali je ostao u timu. Španjolski motociklista je zbog operacije kile propustio dio predsezonskih testiranja, ali je uspio da se vrati na stazu i nedovoljno oporavljen bude sekundu i pol iza Zarca na kraju akcije na stazi „Losail“. Smith je bio samo tri desetinke ispred njega, što mnogo toga govori.

Suzuki je prošle godine bio najbolji među ostalim, kada se izuzmu tri najjače, ali daleko od onoga što je prikazivao samo sezonu ranije. Japanski tim je doveo Andreu Iannonea i Alexa Rinsa, koji nisu mogli bolje od četvrtog mesta u dva navrata. Kada se zna da je Vinales tijekom 2016. godine četiri puta donio Suzukiju podijum, uključujući i pobjedu na „Silverstonu“, evidentno je da je to daleko od onoga što tim želi.

Rins je još propustio pet utrka zbog ozljede, pa nije mogao se ozbiljnije upustiti u borbu za najboljeg debitanta, ali bi ove godine mogao se pokazati u pravom svjetlu. Iannone je zasijao u jednom trenutku tijekom testiranja, potom je sljedećeg dana propustio akciju zbog bolesti, ali je to prava slika njegove karijere. Ako je raspoložen, može biti  fantastičan, a ako nije, slijedi strmoglavi pad, što je nedopustivo za vozača s tolikim iskustvom.

Tu je i Aprilija, koja je zadržala Aleixa Espargara, a umjesto Lowesa dovela Scotta Reddinga. Stariji Espargaro je prošle sezone po tko zna koji put tijekom svoje karijere pokazao da zaslužuje mnogo bolje mjesto od onoga koje ima, pošto uvijek izvlači i više od maksimuma iz motora. Još jedan dokaz za to dobili smo i tijekom priprema za novu sezonu, ali će njegov tim morati mu pružiti mnogo veću podršku ako žele bolje rezultate. Da bi to izvukli angažirali su i Scotta Reddinga, a zajedno sa Espargarom čini izuzetno zanimljivu vozačku postavu.

Među privatnim timovima izdvaja se LCR Honda, čije boje će ove sezone braniti Cal Crutchlow i Takaki Nakagami. Čini se da je talijanski tim savršeni tim za Crutchlowa, što se posebno vidjelo prije dvije sezone, kada se dva puta našao na najvišem stupnju pobjedničkog postolja. Nije uspio nastaviti u istom ritmu prošle sezone, ali je ove godine zahvaljujući dolasku Nakagamija u tim dobio i veću podršku Honde.

Ostala su još tri tima – Mark VDS racing, Angel Nieto i Avintija. Belgijski tim se uzda u prošlosezonske zvijezde Moto2 kategorije Franca Morbidellija i Toma Luhtija, a debitanta će u svojim redovima imati i Avintija – Xaviera Simeona. Uz njega, u Avintiju je stigao i Esteve Rabat, koji je bio nevidljiv tijekom svoje prve dvije sezone u kraljevskoj klasi. S druge strane, Asparov tim se odlučio za Alvara Bautistu i Karela Abrahama, kojima vrijeme ističe da pokažu da mogu imati barem sporednu ulogu u najjačoj konkurenciji.

Moto2: Oliveira nastavlja gdje je stao u 2017?

Nakon što je Morbidelli prešao u kraljevsku klasu, isto kao i Luthi, zbog svega viđenog prošle sezone Miguel Oliveira se izdvaja kao glavni favorit za titulu u srednjoj klasi. Mladi Portugalac je prošlogodišnje prvenstvo završio nizom od tri trijumfa, a ukoliko nastavi u istom ritmu teško će bilo tko moći da mu priprijeti.

Oliveira je poznat po buđenju pri kraju sezone, sjetimo se samo 2015. godine, kada je uspio izazvati   Kenta u Moto3 kategoriji, ali je bez titule ostao za šest bodova. Portugalski motociklist je ostao u Red Bull KTM  timu, unutar kojeg ga čeka prvi konkurent za titulu – Brad Binder. Mladi Južnoafrikanac je prošle godine debitirao u srednjoj kategoriji, ali je zbog povrede ruke propustio tri utrke, što mu je otežalo prilagođavanje. Sezonu je, ipak, završio nizom od tri podijuma i tako nagovijestio da će ove godine biti bolji.

Pored Bindera, titula je definitivno cilj još jednog šampiona Moto3 kategorije – Alexa Marqueza. Mlađi brat Marca je odlučio da četvrtu godinu zaredom ostane u srednjoj klasi, a to iskustvo dobro će mu doći ove sezone.

Prošlogodišnji najbolji debitant Francesco Banana pokušat će postati drugi vozač iz Akademije Valentina Rossija koji će postati svjetski prvak. Ukoliko bude uspio u tome, Banana će to učiniti kao vozač Rossijevog tima – Skaj VR46, za razliku od Morbidellija. Mladi talijanski motociklista je tijekom debitantske sezone imao praktično samo dva kiksa i na kraju je bio peti u poretku, a bio je nerealno očekivati više. Zato su ove godine očekivanja od njega znantno veća, posebno jer se već zna da će naredne sezone voziti za Pramac Ducati u kraljevskoj klasi.

Iz najjače konkurencije se u srednju klasu vratio Sam Lewis,koji će voziti za nekadašnji Interveten. Britanski motociklist ima bogato iskustvo, već se dokazao u Moto2 kategoriji, a dodatni plus mu je i to što će se naći na motoru na kojem je Luthi prošle godine postao viceprvak. Lewis se dobro pokazao tijekom testiranja i jasno svima pokazao da želi titulu, ali se lista onih koji će moći se boriti za podijume, pobjede, pa tako i titulu ne završava njegovim imenom.

19 utrka – od Katara do Valensije

Moto GP šampionat već tradicionalno počinje pod reflektorima na stazi „Losail“, a završava se Velikom nagradom Valencije. Ipak, u odnosu na prethodne godine kalendar će brojati 19 utrka, a sama sezona će trajati nešto duže. Počet će tjedan dana ranije nego prošla, a isto tako će se i završiti tjedan dana kasnije.

Kalendar Moto GPprvenstva za 2018. godinu:
18. ožujak Velika nagrada Katara
8. travanj Velika nagrada Argentine
22. travanj Velika nagrada Amerika
6. svibanj Velika nagrada Španjolske
20. srpanj Velika nagrada Francuske
3. rujan Velika nagrada Italije
17. rujan Velika nagrada Katalonije
1. rujan l Velika nagrada Nizozemske
15. rujan Velika nagrada Njemačke
5. kovoz Velika nagrada Češke
12. kolovozVelika nagrada Austrije
26. kolovoz Velika nagrada Britanije
9. rujan Velika nagrada San Marina
23. rujan Velika nagrada Aragona
7. listopad Velika nagrada Tajlanda
21. listopad Velika nagrada Japana
28. listopad Velika nagrada Australije
4. studeni Velika nagrada Malezije
18. studeni Velika nagrada Valencije