Povijest Nigerije na svjetskim prvenstvima

FIFA World Cup 5. lip 201820:19 > 20:25
Photo by Clive Rose/Getty Images)

Početak svjetskog prvenstva je na jednoznamenkasti broj dana od nas, a sve nas s velikim nestrpljenjem interesira kako će se Hrvatska nacionalna vrsta nositi s Nigerijom, prvim suparnikom na SP.

U Europskom nogometu danas malo toga ostane neistraženo. Brzi internet, TV prava koja omogućuju gledanje manje-više svih liga starog kontinenta, a i mnogi drugi resursi, daju nam mogućnost da ako želimo imamo pred sobom apsolutno sve što nas interesira po pitanju nogometa, čak i sporta uopće. No kada je riječ o zemljama drugih kontinenata, poglavito Azije i Afrike, tu smo ipak malo tanki. Nije da nema opcija da se vide i tamošnje Lige prvaka, kupovi Nacija i slično, ali ima sada i faktor zasićenosti, zbog kojeg negdje malo mora popustiti praćenje planetarnih zbivanja. Uoči početka najvećeg i najiščekivanijeg nogometa koji postoji, kada je došlo vrijeme da se suočimo s prvim protivnicima na Mundijalu, ne bi bilo loše malo se prisjetiti njihovih početaka na velikoj sceni.

https://twitter.com/NigeriaNewsdesk/status/1004033945938190337

Iako su na svom kontinentu bili uspješni, Nigerijcima je bilo potrebno puno pokušaja prije negoli su se konačno kvalificirali na “svjetsko”. Bila je 1994., godina koja će vjerojatno ostati upamćena kao njihova najjača. Godina kada su uzeli Afrički kup nacija, a igrali i osminu finala SP u SAD-u. Tko se ne bi s veseljem prisjetio one momčadi: Amokachi, Finidi, Amunike, Rufai, a na klupi JJ Okocha. Pobjedama protiv Grčke i Bugarske (kasnijeg polufinalista) i porazom od Argentine zaključili su prvi krug, a onda u osmini finala išli na neuvjerljivu do tada Italiju. Golom Amunikea imali su 1-0 više od sat vremena, a onda brodolom u 88.min, kada je Roberto Baggio zabio za produžetke. Tamo je “čarobni repić” iznudio 11 metara i zabio za konačnih 2-1 te nanio Nigeriji, ali i mnogim zaljubljenicima u njihov nogomet, baš veliki udarac. Italija je kasnije u finalu izgubila od Brazila.

Sjajne generacije Nigerijaca su trajale i na iduća dva prvenstva, ali je 98. donijela bolji plasman. U Francuskoj su Nigerijci osvojili svoju skupinu, ispred Paragvaja, Španjolske i Bugarske. Posebno je impresivna bila pobjeda 3-2 protiv uvijek jakih Španjolaca, na račun koje su imali velike ambicije u knock-out fazi, ali je tamo bilo strahovito prizemljavanje u vidu teškog poraza 4-1 od Danske koju su predvodila braća Laudrup. Bez obzira na poraz u osmini finala, svijet je još dugo pamtio Olisehovu bombu iz skupine.

2002. u Japanu i Južnoj Koreji nisu više imali onako jake igrače na raspolaganju, a nisu baš imali niti sreće pri izvlačenju skupine, jer su upali u društvo Argentine, Engleske i Švedske. Očekivano, nisu pronašli put do osmine finale i tako tek u trećem sudjelovanju završili natjecanje nakon skupine. Jedini bod su osvojili u remiju 0-0 s Englezima.

Iduće SP se odvijalo bez Nigerijaca, nisu putovali u Njemačku, ali zato jesu u Južnoafričku Republiku 2010., na jedini Mundijal gdje se Hrvatska nije uspijela kvalificirati. Imali su jasno veliku ambiciju napraviti pravi rezultat, ali je on izostao. Pomalo nevjerojatno opet su bili izvučeni zajedno s Argentinom, a uz njih i Južna Koreja te Grčka. Tek 2-2 i osvojen bod protiv Korejaca označio je izjednačavanje najgoreg rezultata za Nigeriju. 

Sljedeće je natjecanje donjelo pokal u Brazil, a tamo su se ponovno našli i Nigerijci. Ovoga su puta napravili korak dalje i otišli u osminu finala, no tamo opet zapeli te ostali na tom učinku kao najboljem kojeg je ova reprezentacija ikad ostvarila. U skupini s (pogađate) Argentinom, BiH i Iranom osvojili su 4 boda, što je bilo dovoljno za prolaz. Pogodak Odemwingiea protiv naših susjeda je donio 3 boda, a još jedan je dodan u sudaru s Iranom. Nakon ulaska među 16 naletjeli su na jaku Francusku, a tamo izgubili 2-0.

U Rusiji će Nigerija igrati svoje 6. prvenstvo, treće u nizu. Stvarno ih hoće ti Argentinci, samo jednom su ih izbjegli, a unatoč činjenici da ih nije baš uvijek mazio ždrijeb, tri prolaska skupine u pet dosadašnjih nastupa ukazuje na respekt za ovu naciju, gdje je nogomet vrlo često jedini pozitivni odmak od nerijetko poprilično brutalne realnosti koja zemlju okružuje. Dobra je stvar za njihovog izbornika što se selektirani reprezentativci znaju hraniti željom koju imaju žitelji te ogromne i šarolike zemlje, u nadi da će im najvažnija sporedna stvar na svijetu omogućiti bijeg od stvarnosti.