Komentator Sport Kluba Josip Juraj Pajvot danas je obavio zanimljiv razgovor s bivšim hrvatskim reprezentativcem Danielom Pranjićem.

Pranjić je u svojoj karijeri 58 puta branio boje Hrvatske reprezentacije. Igrao je za mnoge velikane klupskog nogometa, a među njima su Dinamo Zagreb, Bayern Munchen, Heerenveen, Sporting Lisabon, Celta Vigo te Panathinakos zasigurno najpoznatiji. Trenutno se nalazi u ciparskoj drugoj ligi na poziciji igrača – trenera. S našim komentatorom Danijel je razgovarao o svojoj karijeri te o mnogim ostalim temama.

Recite nam nešto više o vašem novom klubu?

Klub je prošle godine bio zadnji u drugoj ligi. Igrom slučaja čovjek koji je postao predsjednik je bio moj susjed dok sam igrao u Aya Napi. Družili smo se van nogometa i on je znao da sam ja upisao trenersku akademiju. On je bio dovoljno hrabar s obzirom da nemam trenersku licencu i odlučio se dati mi priliku. S obzirom na koronu i malo lošiju situaciju mojeg kluba, predsjednik je osjetio priliku da me dovede te mi je došao s planom i programom. Svidjelo mi se, ali mi je trebalo nekoliko dana da razmislim jer nisam znao jesam li spreman. U razgovoru s Marinom koji je samnom u trenerskoj akademiji shvatili smo da bi mogli sklopiti dobru ekipu te smo se odlučili prihvatiti ponudu i danas smo na Cipru.

Koji su vaši daljnji planovi u karijeri?

Prvo želim vidjeti je li trenerski posao za mene. Iz tog razloga sam i odlučio krenuti iz manjih liga. Ne kažem da će u ciparskoj drugoj ligi biti lako, ali upoznao sam je već i želim vidjeti mogu li se snaći. Ovih prvih par dana sam zadovoljan i sve je za sada pozitivno. Nadam se da će se tako i nastaviti, ali naravno uvijek kroz karijeru očekujete probleme. Kada dođu teški dani vidjet ću kako ću se s time nositi. To je i najbitnije, kako tada reagirate. Tada se vidi kakav imate karakter i jeste li vi za taj posao. Ako to bude to onda ću naravno kucati na velike stvari i podrediti ću se maksimalno tome kao što sam se i podredio u svojoj igračkoj karijeri. Kada se nečega uhvatim želim to napraviti maksimalno profesionalno.

Kako bi usporedili HNL i ciparsku ligu?

Teško je usporediti. Mislim da je Dinamo van konkurencije. Kada bi maknuli Dinamo mislim da je negdje podjednaka liga. Na Cipru imate šest klubova koji su jako dobri. Od Apoela koji je igrao grupne faze lige prvaka. Uvijek tri – četiri kluba su u Europi. Ne samo u Europi, već oni prolaze i grupe. Sve više se ulaže u ciparski nogomet.

Kako gledate situaciju u vašem bivšem klubu Dinamu i je li narušena situacija na neko dulje vrijeme i hoće li se ipak vratiti na taj nivo kada je Bjelica bio trener?

Teško je pričati što će se dogoditi. Ove stvari koje su se događale sigurno nije lijepo za vidjeti. Zašto se to dešavalo i zbog čega, ne znam, ja samo mogu reći da je Bjelica napravio vrhunski posao. Nejasno mi je da čovjek koji je toliko dao klubu, da su ga se toliko lako riješili. Mislim da se sjelo i da se malo dublje popričalo, moglo se doći do rješenja. No, tko smo mi da mi o tome razgovaramo. Ima ljudi koje vode klub i oni valjda znaju najbolje zašto se to desilo. Samo ću reći da sam ja bio na Jovičevićevom mjestu, nikada ne bih prihvatio ponudu da budem trener u takvoj situaciji.

Kako komentirate situaciju u Hajduku?

Iskreno vam moram reći da ja obožavam Split. Nikada u Splitu, iako sam igrao za Dinamo, nisam imao problema. Ljudi dolje isto mi pašu. Nije lako za gledati ovakav Hajduk. Mislim da oni već dugo vremena imaju krivu politiku i najgore je kada se čovjek ne želi pogledati u ogledalo da vidi gdje griješi. Mislim da je to njihov problem, oni uvijek traže krivca negdje dalje, a ne očiste ispred svojih vrata. Hajduk je veliki klub i hrvatskom nogometu treba veliki Hajduk.

Koji vam je bio najdraži trenutak u Bayernu, a koji najteži?

Teško je sada reći, ali jedan od najdražih je bio kada smo osvojili duplu krunu. Iako, bili smo malo tužni jer smo izgubili finale Lige prvaka od Intera. Dva najteža su bili kada smo izgubili finale Lige prvaka protiv Intera i Chelsea.

Kada ste prešli iz relativno malog Heerenveen u veliki Bayern, kako ste primili tu vijest i jeste li se uopće nadali tako velikom transferu?

Nadao sam se velikom transferu, pogotovo nakon Europskog prvenstva u Austriji. Ostao sam još pola sezone u Nizozemskoj, zabio sam 21 gol te me Van Gaal znao iz nizozemske lige u kojoj je i on jedno vrijeme bio trener te me je on doveo u Bayern i ostalo je povijest.

Kada se sjetite tog Eura 2008. idu li dobre ili loše misli?

Igrao sam tada dobar nogomet. Kada igram za Hrvatsku, to su posebni osjećaji. To prvenstvo sam se tako moćno osjećao i onda kada je završilo bio je kaos i šok, ali ipak imam lijepa sjećanja. Ovo nikada nisam spominjao, ali poslije utakmice protiv Poljske zagrlio me Slaven Bilić i rekao mi je da se Barcelona zanima za mene. Nije se na kraju ostvarilo. Završio sam u Bayenu, ali nije ni to loše.

Kako je napraviti sljedeći korak, nakon završetka nogometne karijere i onda ostati u nogometu?

Nogomet je moja ljubav i ja ću u njemu ostati do kraja života. U onom dijelu karijere kada znaš da si gotov teško je reći dosta. Hvala Bogu u dobroj sam formi i još uvijek uspjevam pratiti mlađe igrače. Dok god budem ovo mogao raditi igrat ću, ali već se polako šaltam u trenerske vode.