Nastavljamo s predstavljanjem F1 momčadi uoči početka nove sezone Formule 1 2021. – na redu je drugoplasirana momčad iz prošle sezone Red Bull Racing koja će i ove godine biti glavni izazovač Mercedesu.
Puno ime momčadi: Red Bull Racing
Šef momčadi: Christian Horner
Vozači: Max Verstappen, Sergio Perez
Testni i rezervni vozač: Alexander Albon
Šasija: RB16B
Pogonska jedinica: Honda RA621H
Gume: Pirelli
Naplaci: Oz Racing
Gorivo i maziva: ExxonMobil
STATISTIKA (nakon 2020.)
Prva sezona: 2005.
Broj utrka: 303
Vozački naslovi:4 (2010., 2011., 2012., 2013.)
Konstruktorski naslovi: 4. (2010., 2011., 2012., 2013.)
Pobjede: 64
Najbolje startne pozicije: 63
Najbrži krugovi: 68
Mjesta na pobjedničkom postolju: 183
Mjesta u prvom startnom redu: 124
Bodovi: 5043.5
Biografija
Red Bull je u Formuli 1 najprije sponzorirao vozače poput Austrijanaca Gerharda Bergera i Karla Wendlingera, a 1995. Red Bullov šef Dietrich Mateschitz kupuje većinski udio u Sauberu. Osim toga, Red Bull se proširio i u druge grane motorsporta poput Formule 3000, njemačke Formule 3 i BMW Formule ADAC.
Odnos između Mateschitza i Saubera narušen je 2001. kad je Peter Sauber odlučio potpisati mladog Kimija Raikkonena koji je dotad vozio samo 23 utrke jednosjeda, a Austrijanac je kasnije prodao svoj udio u momčadi i počeo razmatrati mogućnosti za osnivanje vlastite momčadi.
Kad je krajem 2004. Ford objavio da se povlači iz Formule 1 u kojoj je bio s brendom Jaguara, Red Bull je iskoristio priliku i kupio momčad iz Milton Keynesa 15.11.2005. Ford je potvrdio da je Red Bull kupio Jaguar Racing, a Kevin Kalkhoven i Gerald Forsythe, suvlasnici Champ Car serije, kupili su Cosworth.
Mateschitz je u Milton Keynes doveo Christiana Hornera, dotadašnjeg šefa momčadi Arden International, umjesto Tonyja Purnella i Davida Pitchfortha. Motori su i dalje bili Cosworthovi, a bolid se zvao Red Bull RB1 Cosworth.
Prvi vozač bio je David Coulthard koji je došao iz McLarena, a drugi je trebao biti ili Austrijanac Christian Klien ili prvak F3000 Vitantonio Liuzzi s momčadi Arden.
Na kraju su vozili i Klien (15 utrka, 9 bodova) i Liuzzi (4 utrke, 1 bod), a 24 od ukupno 34 boda osvojio je David Coulthard. Red Bull je završio sedmi u poretku konstruktora, četiri manje od BAR Honde, a bodove su osvajali na 11 od 19 utrka.
Red Bull je uoči 2006. pokazao da misli ozbiljno dovođenjem Adriana Neweya i Petera Prodromua iz McLarena, a motore im je isporučivao Ferrari. Novo tehničko vodstvo nije moglo previše utjecati na RB2 u čijem dizajnu nisu ispočetka sudjelovali pa je momčad željno iščekivala 2007. kada će imati Renaultove motore. Vozači su i dalje ostali Coulthard i Klien, a Robert Doornbos odvozio je tri utrke.
Momčad u poretku konstruktora 2006. nije napredovala te su ponovno završili sedmi s više nego dvostruko manje bodova od 2005. Bodove su osvajali na samo sedam od 18 utrka, a vrhunac sezone bilo je Coulthardovo pobjedničko postolje u Monaku što je ujedno i prvo postolje za Red Bull Racing. Coulthard je te sezone osvojio 14 od ukupno 16 bodova za Red Bull, a Klien je osvojio dva osma mjesta u Bahrainu i Mađarskoj.
Coulthard je 2007. dobio novog momčadskog kolegu Marka Webbera koji je prešao iz Williamsa, a momčad je potpisala ugovor s Renaultom koji će im isporučivati motore.
Red Bull RB3 bio je prvi Neweyev bolid u ovoj momčadi, ali Britanac je ubrzo shvatio da zračni tunel nije ispravno kalibriran što ih je stajalo više od mjesec dana rada.
Glavni problem te sezone bila je nepouzdanost, posebno prijenos, a bolid je završio tek 74% krugova te sezone što ga stavlja među najnepouzdanije bolide u 2007.
Red Bull je bodove osvajao na samo šest utrka 2007., ali i to je bilo dovoljno za peto mjesto u poretku konstruktora nakon McLarenove diskvalifikacije. Ipak, momčad Red Bullovih ambicija i budžeta sigurno je ciljala na više od 24 boda u 18 utrka.
Coulthard i Webber zadržani su i 2008. kada je ukinuta kontrola proklizavanja, a RB4 bio je daleko pouzdaniji od svoga prethodnika. Vrhunac pokazane brzine je VN Velike Britanije kada se Webber kvalificirao u prvi startni red, ali u drugom dijelu sezone zasjenila ih je sestrinska momčad Toro Rosso s Ferrarijevim motorima i Sebastianom Vettelom.
Red Bull je 2008. mnogo češće osvajao bodove, uključujući bodove na sedam od prvih osam utrka sezone, ali nakon toga slijedi pauza od pet utrka bez bodova. Ukupno su osvojili 29 bodova na 18 utrka i završili sedmi u poretku konstruktora, ali činjenica da ih je u drugom dijelu sezone prestigao Toro Rosso jasno je dala naslutiti da se Red Bull rano usredotočio na razvoj bolida za 2009.
Ali zato je velika promjena pravila uoči sezone 2009. bila kao naručena za Red Bull predvođen Adrianom Neweyom. Red Bull RB5 bio je još jedno u nizu njegovih remek djela koji je u F1 ponovno vratio pull rod koncept stražnjeg ovjesa, ali tijekom zime promaknuo mu je tek jedan, ali vrijedan trik – dvostruki difuzor.
Ross Brawn majstorski je iskoristio ‘rupu u pravilima’ i konstruirao dvostruki difuzor (ili ‘difuzor na kat’) koji je nudio neusporedivo više downforcea u odnosu na klasični difuzor ograničen dimenzijama iz tehničkog pravilnika. Button je slavio na šest od prvih sedam utrka i do kraja sezone još samo dvaput bio na postolju, ali i to mu je bilo dovoljno da osvoji naslov prvaka.
Bez obzira na Brawnove naslove, postalo je jasno da je Red Bull nova sila u Formuli 1. Već na trećoj utrci u Kini Vettel je Red Bullu po kiši donio prvu pobjedu, a kako je drugi bio Mark Webber bila je to i prva dvostruka pobjeda za austrijsku momčad. Prva u nizu, pokazalo je vrijeme.
Kad su dvostruki difuzori dobili zeleno svjetlo, Red Bull je pripremio svoju inačicu koja je debitirala u Monaku, ali pravu korist vidjeli smo na VN Velike Britanije gdje je Red Bull donio novi aerodinamički paket s optimiziranim dizajnom dvostrukog difuzora i novim, širim nosom.
Vettel i Webber pomeli su konkurenciju i ostvarili dvostruku pobjedu, a Brawn se mučio u hladnijim uvjetima na Silverstoneu. Webber je na Nurburgringu došao do prve pobjede u karijeri unatoč kazni zbog incidenta s Rubensom Barrichellom u Brawnu na startu utrke.
Za naslov prvaka bilo je prekasno te je momčad završila druga u poretku, ali Red Bull je novim pravilima uhvatio zamah za ono što slijedi, a to je četverogodišnja vladavina Formulom 1.
Dvostruki difuzori ostali su dozvoljeni i za 2010. pa je Newey ovoga puta koncept otpočetka integrirao u novi bolid. Novost je i ukidanje nadolijevanja goriva tijekom utrke pa su momčadi produžile svoje bolide kako bi ukomponirali veće spremnike goriva.
Red Bull je dizajnirao novi, duži i uži mjenjač, kako bi što više suzio stražnji kraj i ubrzao protok zraka, a time i rad difuzora. Uz zadržavanje stražnjeg pull rod ovjesa, Newey je izvukao još jedan trik iz rukava – ispušni difuzor.
Iako sama ideja upuhivanja ispušnih plinova u područje oko difuzora nije novost (Renault je trend započeo osamdesetih godina, a ideja se počela povlačiti početkom 2000.-ih), Newey ju je fantastično integrirao u već ionako ambiciozan i inovativan RB6.
Na prvom testiranju bolid se pojavio s naljepnicama na uobičajenom mjestu za ispušne cijevi, ali nitko nije nasjeo na njihov trik – prave ispušne cijevi završavale su tik iznad podnice, ispod donjeg poprečnog ramena, a brzi i vrući ispušni plinovi poboljšavali su protok zraka preko difuzora i povećavali downforce.
Problem su situacije kad vozač nije na gasu (npr.usred zavoja ili na kočenju), ali Red Bull je s Renaultom radio na posebnim mapama motora koje su omogućavale upuhivanje plinova i u tim situacijama.
Razlikujemo ‘hladno upuhivanje’ (cold blowing) kada motor zapravo radi kao pumpa zraka (bez rada svjećica i dotoka goriva) i ‘vruće upuhivanje’ u kojem se ubrizgava i manja količina goriva koja se zbog vrućih ispušnih cijevi zapali i bez svjećica, a prednost u odnosu na ‘hladno upuhivanje’ je veća energija ispušnih plinova nastalih zapaljenjem goriva dok u prvom slučaju puše samo vrući zrak. Vruće upuhivanje moglo se koristiti vrlo kratko, najčešće samo u Q3, jer je povećavalo potrošnju i povećano opterećivalo motor.
Kako su 2010. bolidi imali i dvostruke difuzore i tehnologiju ispušnih difuzora, riječ je o nekim od najvećih vrijednosti downforcea koje smo ikad vidjeli u Formuli 1. Posebno se to odnosi na fantastični RB6 za kojega je Newey rekao da je bolid s vjerojatno najviše downforcea u povijesti F1.
Red Bull je 2010. bio nezaustavljiv na većini staza, a na nekima je uništavao konkurenciju s ogromnom prednošću u kvalifikacijama. Problem je bila lošija pouzdanost, posebno u prvim utrkama sezone i slabost na brzim stazama gdje ih je usporavao silni downforce i Renaultov motor koji je žrtvovao snagu kako bi Red Bullu isporučio potrebne performanse i konfiguraciju ispušnih grana za funkcioniranje aerodinamike.
Vettel je vodio na prvoj utrci u Bahrainu, ali zbog problema sa svjećicom gubi tri mjesta i završava četvrti. U Australiji je Vettel ponovno vodio, ali ga je zaustavio otpali kotač. Uslijedila je uvjerljiva dvostruka pobjeda u Maleziji gdje je Vettel slavio ispred Webbera.
Red Bull je 2010. na ukupno 15 od 19 utrka bio na pole positionu, a Vettel ih je osvojio 10. Ipak, McLarenovi vozači Hamilton i Button bili su prvi i drugi nakon 11 od 19 utrka, zahvaljujući boljoj pouzdanosti bolida, Red Bullovim kvarovima i slavnom sudaru Vettela i Webbera u Turskoj.
Webber je nakon pobjeda u Španjolskoj i Monaku bio u sjajnoj formi, a u Turskoj je bio na putu prema još jednoj pobjedi ispred Vettela i dva McLarena. Hamilton i Button pomalo su pritiskali Red Bullove vozače pa je Vettel odlučio napasti Webbera na dugom pravcu trećega sektora nakon čega dolazi do kontakta i trenutnog odustajanja Vettela. Webber je uspio doći do trećega mjesta iza dva McLarena.
Red Bull je u Valenciji predstavio svoju inačicu F-duct sustava kojeg je uveo McLaren, a koji pomoću posebne cijevi ‘razbija’ zračnu struju na stražnjem krilu, smanjuje downforce i otpor zraka. Sustavom upravlja vozač tako da rukom prekrije otvor u kokpitu nakon čega zrak nastavi putovati prema stražnjem krilu i tako smanjuje otpor zraka na mjestima gdje nije potreban maksimalni downforce (pravci i blagi zavoji).
U Koreji je Vettel imao kvar na motoru, a Webber je izletio po kišnim uvjetima vrlo slabe vidljivosti što je najbolje iskoristio Fernando Alonso u Ferrariju koji je tako prešao u vodstvo u ukupnom poretku, dvije utrke prije kraja sezone – Španjolac je imao 11 bodova viška u odnosu na Webbera i 25 ispred Vettela.
Webber je imao bolje šanse za naslov, ali momčad na idućoj utrci u Brazilu nije odlučila koristiti momčadske odredbe i pustila je Vettela da pobijedi ispred Webbera. Alonso je učinio najbolje što je mogao pokraj dominantnih Red Bullova i završio treći. Red Bull je utrku prije kraja potvrdio prvi konstruktorski naslov u svojoj povijesti.
U posljednjoj utrci sezone u Abu Dhabiju u borbi za naslov bila su četvorica vozača – Alonso (246), Webber (238), Vettel (231) i Hamilton (222), prvi put u povijesti F1. Vettel dolazi do uvjerljive pobjede s pole positiona, a Webber je sve izgubio ranijim ulaskom u boks, kao i Alonso koji ga je pratio i zaglavio iza Vitalyja Petrova u Renaultu.
Vettel je postao najmlađi svjetski prvak u povijesti Formule 1 s 23 godine i 4 mjeseca, a u prvenstvu je vodio samo nakon jedne utrke – one najvažnije, posljednje. Alonso je završio drugi s četiri boda manje, a Webber treći s 14 bodova manje.
Red Bull je 2011. ispravio najveći nedostatak iz prošle godine – pouzdanost. Bolidi iz Milton Keynesa postali su najpouzdaniji u Formuli 1 te Vettel i Webber nisu imali nijedan mehanički kvar u utrci cijele sezone.
Webber je odustao jedino u Monzi gdje je izletio u Parabolici, a Vettel u Abu Dhabiju gdje je odustao zbog puknuća gume.
Dvostruki difuzori zabranjeni su za 2011., ali ne i upuhivanje ispušnih plinova iznad podnice niskim položajem ispušnih cijevi koje su ležale na podnici. Red Bull je u ovoj tehnologiji i dalje bio ispred svih, a Vettel je RB7 koristio na fantastičan način i srušio Mansellov rekord broja pole positiona u sezoni (14 pole positiona 1992.)
Nijemac je na čak 15 od 19 utrka startao prvi, triput je startao drugi, a samo jednom treći, na domaćem Nurburgringu.
Red Bull je premoćno osvojio oba naslova prvaka, ali zanimljivo, Webber opet nije uspio biti drugi nego je to uspjelo Jensonu Buttonu u McLarenu.
Vettel je slavio na 11 utrka i ukupno 17 puta bio na postolju dok je Webber pobijedio tek na posljednjoj utrci sezone u Brazilu što mu je bio deseti podij u 2011.
Jedini tehnički nedostatak bio je KERS sustav, ali to je bilo i za očekivati s obzirom na pakiranje cijeloga sustava i ekstremne zahtjeve koje je od njega imao Adrian Newey, opsjednut što nižim težištem i aerodinamički što povoljnijim rasporedom svih komponenti.
Privremena zabrana ispušnih difuzora na Silverstoneu donijela je Ferrariju jedinu pobjedu sezone, ali ni to nije moglo zaustaviti Red Bull koji je tu utrku završio na drugom i trećem mjestu.
Zato je FIA uoči 2012. odlučila stati na kraj tehnologiji ispušnih difuzora, ali zapravo je samo zakomplicirala i umanjila njihovo korištenje. Ispušne cijevi sada su morale biti usmjerene minimalno 10 stupnjeva prema gore i nisu smjele biti položene na podnicu. Bez obzira na to momčadi su imale nekoliko rješenja kako i dalje iskoristiti ispušne plinove za aerodinamičku prednost.
Red Bull se u prvom dijelu sezone mučio s najnovijim ograničenjima i tu je Webber nerijetko bio bolji od Vettela. Nijemac je upisao prvu pobjedu u sezoni za Red Bull na četvrtoj utrci u Bahrainu, ali iduće dvije pobjede ostvario je Webber u Monaku i na Silverstoneu. Nakon te utrke Webber je bio najbliža pratnja vodećem Alonsu, 13 bodova iza Španjolca i 16 bodova ispred Vettela.
Ali kako je Red Bull sve bolje prilagođavao svoje aerodinamičke koncepte, doradio svoj DRS sustav i otkrio kako iskoristiti Pirellijeve gume, Vettel je postao nezaustavljiv i slavio na četiri uzastopne utrke u Singapuru, Japanu, Koreji i Indiji. Dok je Nijemac u te četiri utrke skupio 100 bodova, Alonso je skupio tek 48 bodova i izgubio vodstvo u poretku vozača.
Vettel je u Abu Dhabiju, 18. od 20. utrka 2012. kažnjen startom iz boksa jer mu bolid nije prošao tehničku kontrolu, a momčad je odlučila promijeniti postavke njegova RB8 kako bi Nijemac mogao prestizati.
Seb je sjajnom vožnjom, uz nešto sreće sa sigurnosnim automobilom, došao do trećeg mjesta iza Raikkonena i Alonsa i time minimizirao štetu u poretku vozača.
Vettel je uoči posljednje utrke prvenstva u Brazilu imao 13 bodova prednosti ispred Alonsa i bio je veliki favorit za treći uzastopni naslov. Ipak, Nijemac je imao start iz noćne more nakon kontakta sa Sennom u četvrtom zavoju nakon čega se izvrtio i pao na posljednje mjesto s oštećenim bolidom.
Nijemac je pokazao zašto je svjetski prvak i uspio se vratiti do šestoga mjesta što mu je uz Alonsovo drugo mjesto bilo dovoljno za treći naslov prvaka. Seb je time postao najmlađi trostruki svjetski prvak u povijesti Formule 1.
Vettel je 2012. ostvario pet pobjeda (Bahrain, Singapur, Japan, Koreja i Indija), a sve su bile izvan Europe. U izuzetno izjednačenoj sezoni vidjeli smo čak osam pobjednika uključujući sedam na prvih sedam utrka.
Bez obzira na napet ishod 2012., s obzirom na Red Bullovu tehničku nadmoć teško je bilo zamisliti da ih itko može svrgnuti s trona 2013., prije nego na scenu stupe nova tehnička pravila za 2014.
Red Bull je izgledao sjajno na predsezonskim testiranjima, a Vettel i Webber zauzeli su prvi startni red u promjenjivim uvjetima u kvalifikacijama prve utrke sezone u Australiji.
Pirelli je za 2013. proizveo još delikatnije gume koje se nisu smjele previše opteretiti i koje su imale nagli pad performansi nakon određenog stupnja potrošenosti.
To je Red Bull u prvom dijelu sezone spriječilo da izvuku maksimum brzine iz svog RB9, ali i dalje su u tom području bili bolji od Mercedesa koji je također bio vrlo brz u jednom krugu.
Vettel je pole position na prvoj utrci pretvorio u tek treće mjesto iza Raikkonena i Alonsa, ali potvrda Red Bullove brzine stigla je već na drugoj utrci u Maleziji.
Webber je nakon rekordno brzih promjena guma bio vodeći ispred Vettela koji nije poslušao upute momčadi i odlučio prekršiti takozvani ‘Multi 21’ protokol prema kojem su trebali zadržati pozicije (vozač s brojem 2 ispred vozača s brojem 1).
U Kini je Vettel bio četvrti (Webber odustao), a iduću pobjedu nisu morali dugo čekati jer je Vettel drugu godinu zaredom slavio u Bahrainu nakon prvoga startnog reda za Mercedes.
Alonso je nakon Kine slavio i u Španjolskoj (iduću pobjedu čekat će do Malezije 2015.), a Rosberg u Mercedesu pobijedio je u Monaku i Velikoj Britaniji gdje smo vidjeli nekoliko spektakularnih pucanja Pirellijevih guma.
Osim toga, na Silverstoneu je Webber objavio da će od 2014. voziti u seriji WEC (svjetsko prvenstvo utrka izdržljivosti u čijem je kalendaru i 24h Le Mansa), a Vettel je još ranije produžio ugovor s Red Bullom do kraja 2015.
Pirelli se nakon te utrke iz noćne more već na idućoj utrci u Njemačkoj vratio na konstrukciju guma iz 2012. (kevlar umjesto karbona), ali uz mješavine iz 2013. Vettel je to iskoristio i došao do prve pobjede na domaćem terenu, a Hamilton je u Mađarskoj došao do četvrte pobjede na toj stazi i prve pobjede za Mercedes.
Nakon ljetne pauze uslijedio je neviđen period dominacije u kojem je Vettel nanizao rekordnih devet pobjeda i srušio Ascarijev (1952./1953.) i Schumacherov (2004.) rekord od sedam pobjeda u nizu.
Vettel je na 16. utrci sezone u Indiji, tri utrke prije kraja, potvrdio osvajanje četvrtog naslova prvaka čime se izjednačio s Alainom Prostom i stigao jedan naslov do Juan Manuel Fangija.
Jednoga Australca u Red Bullu zamijenio je drugi – Ricciardo je 2014. zamijenio Webbera i šokirao svijet Formule 1 svojim sjajnim nastupima pokraj četverostrukog svjetskog prvaka.
Red Bull u novoj hibridnoj turbo eri 2014. nije bio ni sjena dominantne momčadi posljednjih godina, prije svega zbog Renaultove pogonske jedinice, ali i zbog ukidanja njihove izuzetno jake i razvijene strane – tehnologije ispušnih difuzora.
Ricciardo je pobijedio Vettela i osvojio sve tri pobjede za momčad u vrlo teškoj 2014. nakon katastrofalnih predsezonskih testiranja i Ricciardove diskvalifikacije na prvoj utrci sezone u Australiji zbog prevelikog protoka goriva.
Australac je sezonu završio na trećem mjestu s osam pobjedničkih postolja i tri pobjede, a Vettel je bio tek peti s četiri pobjednička postolja, a vodio je samo jedan krug u Singapuru kad je Hamilton ušao u boks.
Red Bull je sezonu završio na drugom mjestu, 296 bodova iza Mercedesa i 75 ispred Williamsa.
Vettel je na kraju sezone prešao u Ferrari, a Ricciardo je postao vodeći vozač u Red Bullu uz mladog Daniila Kvyata koji je došao nakon uspješne sezone u Toro Rossu.
Ferrari je između 2014. i 2015. značajno napredovao po pitanju pogonske jedinice dok Renault nije uspio napraviti sličan korak naprijed.
Red Bull je 2015. pao iza Ferrarija koji je bio najbliža pratnja Mercedesima s tri pobjede Sebastiana Vettela, ali i iza Mercedesova klijenta Williamsa koji ih je pobijedio za 70 bodova.
Williams je na prve tri utrke izgradio već 35 bodova prednosti ispred Red Bulla koji je u Monaku ostvario prvi zapaženiji rezultat – Kvyat je bio četvrti, a Ricciardo peti.
Uslijedili su nešto slabiji rezultati u Kanadi i Austriji gdje su skupili tek tri boda, ali tada je stigla iduća spora staza, mađarski Hungaroring, na kojem su ostvarili dvostruko pobjedničko postolje iza Sebastiana Vettela u Ferrariju.
Ricciardo je u Singapuru završio drugi, a u Meksiku su bili iznenađujuće kompetitivni i završili četvrti i peti, između dva Williamsa.
Red Bull je 2015. ostao bez ijedne pobjede, prvi put nakon 2008., a cijele sezone vodili su tek sedam krugova.
Sezonu je obilježio i loš odnos s Renaultom kojeg su javno kritizirali zbog performansi njihove pogonske jedinice, a nakon što bezuspješno pokušavali osigurati Mercedesove i Ferrarijeve motore ponovno su se okrenuli Renaultu kako ne bi morali napustiti Formulu 1.
Red Bull će tako 2016. i dalje koristiti Renaultove motore, ali koji će nositi ime njihova novog sponzora TAG Heuera. Renault će od 2016. ponovno imati vlastitu tvorničku momčad pa im ovaj oblik brendiranja sasvim odgovara.
Momčad iz Milton Keynesa 2016. je započela iza Ferrarija po pitanju čiste brzine, ali stvari su se okrenule kad je Renault u Monaku predstavio novu specifikaciju svojeg motora s unutarnjim izgaranjem koji je Ricciardu pomogao da osvoji prvi pole position u karijeri i Red Bullu donese prvi pole position od Brazila 2013.
Prvu pobjedu osvojili su u Španjolskoj, utrku prije Monaka, kada je Red Bull zamijenio Kvyata i Verstappena, a Nizozemac je uzvratio pobjedom u prvom nastupu u Red Bullu RB12, uz pomoć sudara dvaju Mercedesa i lošije strategije momčadskog kolege Ricciarda.
Red Bull je sve češće bio brži od Ferrarija koji je ujedno i donosio previše loših strateških odluka, a nakon VN Njemačke prestigli su momčad iz Maranella i zauzeli drugo mjesto u poretku konstruktora koje su zadržali do kraja sezone.
Ricciardo je izgubio pobjede u Španjolskoj (strategija) i Monaku (nespremne gume u boksu), ali sve mu se vratilo u Maleziji nakon što je Hamiltona izdao Mercedesov motor dok je bio u uvjerljivom vodstvu. Utrku je obilježila i sjajna, ali poštena borba Ricciarda i Verstappena koji su u brzim zavojima Sepanga vozili kotač uz kotač.
Uz veliku promjenu tehničkog pravilnika za 2017. i očekivano smanjenje Renaultova zaostatka za Mercedesom, Red Bull je jedan od favorita za novu sezonu, pogotovo jer je Mercedes uzdrman iznenadnim povlačenjem svjetskog prvaka koji je s Hamiltonom činio vrlo jaku vozačku postavu.
Zbog problema s kalibracijom zračnoga tunela Red Bull je 2017. započeo daleko iza Mercedesa i Ferrarija, ali agresivnim razvojem uspjeli su smanjiti zaostatak i u drugoj polovici sezone bili puno konkurentniji. Ricciardo je slavio u kaosu Azerbajdžana, a Verstappen u Maleziji i Meksiku nakon velikih problema s pouzdanošću u prvom dijelu sezone.
Zahvaljujući stabilnim pravilima za 2018., Red Bull očekuje da će od početka sezone biti u borbi za pobjede, pogotovo ako Renault dodatno smanji zaostatak za Mercedesovom pogonskom jedinicom.
Red Bull je, za razliku od 2017., novu F1 sezonu 2018. dočekao puno spremniji te su pokazali da su vrlo brzi u uvjetima utrke dok su kvalifikacije i dalje bile slaba točka zbog Renaultove pogonske jedinice.
Verstappen je bio previše nestrpljiv iza Hamiltona te nakratko izletio, a kasnije je udario u vodećeg Vettela i na kraju završio tek peti.
U Bakuu su se Ricciardo i Verstappen nekoliko puta skoro sudarili, a do sudara je na kraju došlo na startno ciljnom pravcu gdje je Ricciardo naletio na Verstappena pri brzini većoj od 300 km/h nakon što ga je Nizozemac prekasno zatvorio s unutarnje strane.
Osim Bahraina i Bakua, Red Bull je bodove osvajao na svim ostalim utrkama F1 sezone 2018., a drugu pobjedu ostvarili su u Monaku gdje je Ricciardo slavio s pole positiona unatoč otkazivanju Renaultova MGU-K. Verstappen se razbio na trećem treningu, propustio kvalifikacije, startao posljednji i završio deveti.
Nizozemac je prvu od dvije pobjede u sezoni ostvario u Austriji nakon odustajanja Hamiltona i Bottasa i prestizanja Raikkonena uz manji dodir kotačima, a drugu pobjedu ostvario je u Meksiku gdje je slavio drugu godinu zaredom.
Kontroverzan trenutak Verstappen je imao u Brazilu gdje je vodio nakon što je prestigao Hamiltona na stazi, ali se sudario sa starim F3 suparnikom Oconom kojega je prestizao za cijeli krug kojega je nakon utrke nekoliko puta odgurnuo i dobio kaznu od FIA-e u vidu dva dana ‘društveno korisnog rada’.
Verstappen je zahvaljujući nevjerojatnom nizu u drugom dijelu sezone završio četvrti u poretku vozača, samo dva boda iza trećega Raikkonena, i pokazao da će u dovoljno konkurentnom bolidu biti prijetnja Hamiltonu i Vettelu u borbi za naslov prvaka.
Ricciardo je u ljeto odlučio da je vrijeme za promjenu i nove izazove te je objavio da će iduće sezone voziti za Renault uz Nicu Hulkenberga što je šokiralo njegove šefove u Red Bullu i cijelu Formulu 1.
Red Bull je zamjenu pronašao u Pierre Gaslyju koji je imao vrlo dobru debitantsku sezonu u Toro Rosso Hondi, a iako su u momčadi priznali da ga još nisu mislili promovirati u prvu momčad, Riccardov prelazak u Renault ostavio ih je bez drugih mogućnosti.
Red Bull ni 2019. nije započeo blizu Mercedesa, a Verstappen je kao njihov bolje plasirani vozač ostvario tek dva postolja u prvih pet utrka koje je sve završio među prvih pet.
Gasly se nije snašao u prvoj Red Bullovoj momčadi te je zamijenjen uoči VN Belgije kada je priliku dobio Alexander Albon iz Toro Rossa.
Verstappen je završio treći u poretku vozača, a Red Bull treći u poretku konstruktora, 87 bodova iza Ferrarija i to najviše zbog slaboga učinka drugoga vozača, a Albon se dobro snašao u Red Bullu sa sedam plasmana među prvih pet otkako je u Belgiji prešao u prvu momčad.
Nakon kasnoga početka sezone 2020. u sedmom mjesecu u Austriji, Red Bull je na prvom vikendu sezone bio uvjerljivo iza Mercedesa u kvalifikacijama iako se Verstappen u utrci dobro držao do ranoga odustajanja.
Nizozemac je cijele sezone bio jedina prijetnja dominantnim Mercedesima, a prvu pobjedu u sezoni ostvario je na VN 70. obljetnice Formule 1 na Silverstoneu gdje je iskoristio Mercedesove probleme sa stupanj mekšim Pirellijevim gumama od prve utrke na istoj stazi.
Albon je bio blizu pobjedničkoga postolja, a možda i pobjede, na prvoj utrci sezone u Austriji, ali mu Hamilton nije ostavio mjesta u četvrtome zavoju pa je Albon završio izvan staze i kasnije odustao zbog pogonske jedinice.
I dok se Verstappen borio s Mercedesima i nizao pobjednička postolja, Albon je u prvih deset utrka osam puta osvajao bodove uz samo jedno postolje na Mugellu gdje je Verstappen odustao.
Iduće tri utrke Albon nije osvajao bodove, a dojam je popravio u Bahrainu gdje je bio treći i na posljednjoj utrci sezone u Abu Dhabiju gdje je sustigao trećega Hamiltona i završio četvrti.
Ipak, Red Bull se za 2021. odlučio za Pereza dok će Albon biti rezervni vozač i nastupati u DTM-u u Ferrariju 488 GTR Evo u bojama AlphaTaurija.
Verstappen je prvi i jedini pole position u 2020. ostvario na posljednjoj utrci sezone u Abu Dhabiju gdje je uvjerljivo slavio ispred Bottasa i Hamiltona, a ove sezone očekuje se da ponovno bude glavna prijetnja Mercedesovim vozačima.
Nakon 20 bodova na prvoj utrci u Australiji, Red Bull je doživio katastrofu u Bahrainu gdje su oba vozača odustala, ali tada je uslijedila Kina gdje se Red Bull kockao s promjenom guma iza virtualnog sigurnosnog automobila što je Ricciardo sjajno iskoristio i odjurio do pobjede.