Dinamo i Hajduk će u 21 sat igrati 100. put u domaćem prvenstvu od samostalnosti! U dosadašnjih 99 susreta Dinamo je uspješniji, upisao je 46 pobjeda, 25 utakmica završilo je remijem, dok je Hajduk slavio 28 puta
U Maksimiru još jedan derbi, utakmica koja je kroz svoju povijest postala najznačajnijim klupskim trenutkom u hrvatskom sportu. Generacije navijača prepričavaju svoje idole, svoje najveće utakmica i najpamtljivije protagoniste. Dvoboj koji dolazi u važnom trenutku za jedne i druge. Dinamo lovi Ligu prvaka, ima osiguranih šest utakmica u Europskoj ligi, s druge strane Hajduk čekaju dvije utakmice s jednom od najneugodnijih europskih momčadi iz ešalona – nerazvikanih. Ali prje Bodo/Glimta i Villarreala Dinamo i Hajduk odigrat će još jedan derbi.
Mi smo u pet točaka pokušali usporediti trenutno stanje dva najveća hrvatska nogometna kluba.
IGRAČKI KADAR
Dinamo – moć
U ovoj kategoriji dileme nema. Mislim da je u ovom trenutku kvaliteta pojedinaca najveći Dinamov forte. Jednostavno, Zagrepčani su posloženi na svakoj poziciji vrlo dobro. Plavi si mogu priuštiti i tu komociju da na lijevom beku drže odličnog veznog igrača Roberta Ljubičića. Koliko je to pametno to je sad druga stvar. Drmić je dolaskom pojačao napad, tu su Oršić, koji nije u formi pa zabljesne protiv Ludogoreca. Tu je i Petković koji se još nije probudio. I takvi su zasad nedodirljivi, a nalaze se pred vratima Lige prvaka.
Hajduk – oslanja se na Livaju
Od samog starta sezone pričamo o Hajduku i njegovom kadru. I gotovo svaki sugovornik će reći da im nedostaju jedan dobar vezni, jedan napadač. Splićani imaju 11 igrača i klupa je nažalost ‘tanka’. U većem broju utakmica to će se osjetiti, kad dođu ozljede, kartoni. Hajduk čak dvije utakmice nije igrao. Livaja je ekstra klasa, ali teško može vući sezonu i sve te ambicije bijelih.
IGRA
Dinamo – još se traži
U ovom segmentu Dinamo ima daleko slabiju igru nego što ima kvalitetu u pojedincima. Nije to sad katastrofa, već prije mislim da su veća očekivanja i navijača, javnosti, novinara od kvalitete igre Modrih. Dosta se mijenja postava, sustav je 4-2-3-1 u pravilu postojan. Dvadeset minuta protiv Ludogoreca dalo je obrise da se igra nazire. Ali zasad je to ispod očekivanja.
Hajduk – zasad pragmatičan
Dvadeset minuta protiv Vitorije u Splitu daju naslutiti da ova momčad može kada hoće. No, onda se sjetimo Varaždina i dvoboja u kojem Hajduk nikad tako ne smije izgledati. Počeli su igrati natjecateljsk,i a to je vrlo važno. No, zasad to nije ona kvaliteta igre kojom bi mogli nauditi Dinamu na duge pruge, ne govorim o jednoj utakmici.
TRENER
Ante Čačić – luta
U ruke je dobio Space Schuttle kako gazda kaže, ali još uvijek Dinamo ne leti. Naprotiv, do rezultata stiže pojedinačnom klasom, potezima, a ne uigranošću. Tu mu možemo malo dati za pravo da je imao premalo vremena, jer za igru ipak treba vrijeme, a usporedno je za Dinamo to najvažniji dio godine kada lovi Ligu prvaka. No, morao je brže standardizirati momčad.
Valdas Dambrauskas – zna što hoće
Litavac je u ovom vremenu provedenom u Gorici i Splitu pokazao da njegove momčad od kada ih preuzme pa kada ih vodi imaju progres u igri. Hajduk je sve organiziraniji u taktičkom smislu, svjestan je Valdas da ovisi o malo vrhunskih igrača, ali to kompezira kvalitetnim radom. Vidi se da Hajduk ima rukopis trenera.
Zapravo bi bilo jako zanimljivo vidjeti Antu Čačića na klupi Hajduka, a Valdasa Dambrauskasa na Dinamovoj. Pa da se razotkrije do kraja tko je kakav trener.
LIDER
Arijan Ademi – hrabar i odan
Uz svo dužno poštovanje dugovječnom kapetanu Arijan za Dinamo manje znači nego Livaja za Hajduk. No, još jednom smo ga izdvojili kao primjer profesionalca koji u svakoj utakmici daje svoj maksimum, pritom i gura i vuće svoju momčad uvijek prema naprijed. To je njegova uloga. no, uz sve to zabio je i onaj super bitan gol u Skopju koji je vjerojatno spasio sezonu. Dinamo ima i boljih nogometaša, ali ovakvog lidera Modri dugo nisu imali.
Marko Livaja – prema statusu legende
Jednostavno on je čovjek – pokret. U nekim budućim librima svakako će stajtai da je Marko Livaja vratio Hajduku njegovu esenciju – hajdučki duh. Nije samo izvaneserijski nogometaš, već je osoba koja je spojila igru, atmosferu i zajedništvo. Jednostavno, bez njega je nemoguće zamisliti dobar Hajduk, ta utakmica protiv Vitorije u Splitu je ogledni primjerak jedne Hajdukove legende.
ATMOSFERA
Dinamo – uvijek napeto
U usporedbi s Hajdukom u Zagrebu je jedna posve drukčija atmosfera. Publike je doduše sve više, BBB više ne ratuju s upravo kao u većini vremena svog postojanja. Unutar momčadi je ozračje korektno, ali nije onako homogeno kao što je to u Hajduku. No, dok god postoji rezultat, a on je zasad zapravo odličan i atmosfera je – dobra.
Hajduk – vraća se hajdučki duh
Nema nikakave dvojbe da se u Hajduk vratio duh prošlih vremena. Ne brkam to s tradicionalnom ljetnom emocijom kada svi očekuju da Hajduk dođe do jedne skupine europskih kupova. Vidljivo je da se trend promijenio. Više ne gube utakmice koje ne smiju gubiti, po igračima se vidi da imaju mir, samopouzdanje, da ih Torcida prati. Onaj šušur oko kluba i momčadi je jednostavno nešto jedinstveno na ovim prostorima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!