Teniski svijet drži dah. Krenula je možda i posljednja sezona velikog Rafaela Nadala. I svi sada prognoziraju, gataju, predviđaju – može li Rafa osvojiti još poneki Grand Slam? Puno je pitanja, a odgovore nitko ne zna.

Era velika trojke bliži se kraju. Roger Federer se umirovio, a Rafael Nadal jako je blizu. Jedino se Novak Đoković rezultatski i fizički drži kao u najboljim godinama. Ili, možda su najbolje godine tek pred njim?! Koliko god zastrašujuće zvučalo to pitanje.

Uglavnom, Nadal (37) se krajem ovog mjeseca na turniru u Brisbaneu vraća nakon godinu dana pauze. Posljednji je meč odigrao još u siječnju ove godine kada je u drugom kolu Australian Opena izgubio od Mackenzieja McDonalda.

Uslijedila je nova naporna etapa borbe s ozljedama. Kao najteži uspon na Tour de Franceu. A knjiga Nadalovih ozljeda ima stranica poput telefonskog imenika. Na novoj “stranici“ našli su se operacija lijeve noge i sređivanje postojećih problema s kukom. Ne okreneš se i prođe godina.

Već viđeno. Nije prvi put da je tenisač iz Manacora kretao iznova. Od nule. Još kao šesnaestogodišnjak ozlijedio je lakat i propustio Roland Garros. I tako je krenulo. Gotovo da nema dijela tijela koje ga u nekom dijelu karijere nije mučilo i odvajalo ga od terena.

Na svaku ozljedu i pauzu Nadal je imao odgovor – trenirati još jače i vratiti se još bolji. Vrlo jednostavno. I često mu je to uspijevalo. Posljednji put baš nedavno. Zbog ozljede noge u ljeto 2021. propustio je Wimbledon, Olimpijske igre i US Open, nije igrao do kraja sezone, da bi osvojio Australian Open početkom 2022. u onom fantastičnom preokretu protiv Daniila Medvedeva.

Ovaj put, međutim, radi se o najdužoj pauzi do sada. Zato je i oprez oko kvalitete povratka izraženiji.

 “Često sam pomišljao kako nema smisla. Trudio bih se, a ne bih vidio rezultat. Ali još vjerujem u ono što sam rekao, a to je da ne želim završiti karijeru u press sobi, nego na drukčiji način“, rekao je nedavno Nadal.

E, da. Takav se završetak nažalost dogodio baš njegovom najvećem rivalu Federeru. Ispalo je da je Švicarac zadnji meč odigrao na Wimbledonu 2021. gdje ga je “ubio“ Hubert Hurkacz. Trudio se Federer vratiti, također iz ozljede, ali nije uspio. Doduše, bio je tada stariji nego što je Nadal sada…

“Sasvim je moguće da je ovo moja zadnja godina, bez dileme.“

To je bilo prvi put da je Nadal takvo što izjavio bez rukavica, bez ograđivanja. Svjestan da je kraj zaista blizu.

Čak bih se usudio reći da je ljevoruki šampion jednu ozljedu udaljen od završetka. Ako do nje dođe, naravno, jer ne vjerujem da bi imao snage za još jedan povratak nakon što se tek vratio poslije godinu dana izbivanja.

“Samo mogu reći da sam u stanju vratiti se. Možda bude puna godina, a možda i ne“, ostavlja sve opcije otvorenima Nadal. Netko drugi miješa i dijeli karte. Tko zna kakva će ga “ruka“ dopasti.

Skepsa svakako postoji i ona je opravdana. Od nje ne bježi ni Nadal, a ni njegov trener Carlos Moya, premda oni koji su trenirali sa Španjolcem u Kuvajtu kažu kako je u top fizičkoj formi. Što je prava istina, vidjet ćemo kad krenu mečevi. Ovako to vidi Moya:

“Vidljivo je da su mu baterije pri kraju. Sportaš ima rok trajanja i Nadal mu se bliži svakog dana. Ovo je moj najteži period otkad sam s njim. Teško je napustiti sport u kojem si cijeli život i na koji si se navukao zbog posebnog adrenalina. Ne želi zatvoriti ta vrata.“

Svi se sad pitaju kako će izgledati Nadalova godina. Kao mučenje ranjenog i nemoćnog lava ili kao slaganje mozaika priče koja bi nesporno bila jedna od najvećih u povijesti sporta. A pod time mislimo na eventualni Grand Slam naslov koji bi u sadašnjoj fazi Nadalove karijere, s čoporom gladnih hijena oko njega, bio ravan čudu.

Sjećam se kako je Federer 2017. godine osvojio Australian Open u svom prvom nastupu nakon pola godine stanke zbog ozljede, no situacija je tada ipak bila bitno drukčija nego što je ova. Prvo, Federer je tada izbivao pola godine, Nadal ovdje godinu dana. Drugo, Švicarac nije imao ni izbliza toliku povijest “bolesti“ kao Španjolac, pa samim time nije bio toliko potrošen u tom smislu. Treće, Federer je tada imao 35 godina, Nadal sada ima 37. Dvije godine razlike u dubokim tridesetima za vrhunski sport nisu malo.

Ono što im je zajedničko jest – šampionska “glava“. Primjer koji često u pričama ističem najbolje je uspijeva dočarati. Fascinantno mi je kako poslije svega što je osvojio, Nadal mrtav-hladan nakon gotovo svakog poraza izjavi:

“Moram nastaviti trenirati, raditi na sebi i napredovati.“

Improve, improve, improve – ponavljao bi na onom svom simpatično “pokvarenom“ engleskom.

Čovječe, osvojio si sve Grand Slamove, ukupno njih 22, zatim 36 Mastersa, 209 tjedana proveo si na svjetskom broju 1, imaš zlatnu olimpijsku medalju, 912 uzastopnih tjedana bio si u Topu 10… Kako uopće nadmašiti sve to?

E, ali nije u tome stvar. Nego u tome da svakog novog dana budeš bolja verzija sebe i da ni u jednom trenutku ne pomisliš da si najbolji i savršen. Pa čak ni kad si broj jedan i naizgled nedodirljiv. Jer, stajanje u mjestu zapravo je – nazadovanje. A to je vječni strah onih najboljih. Nadala, Federera i Đokovića. Poredajte ih kako vam je drago. Po simpatijama, po uspjesima, čemu god. Takva trojica u istoj eri nikad se neće ponoviti.

Onda, koliko Nadal može u 2024. godini? To je pitanje svih pitanja.

 “Ništa nas ne može iznenaditi. S njim sam vidio nezamislive stvari, zašto ne? On je i dalje Rafa Nadal“, reći će Moya.

I to je već dovoljno da se raspline mašta njegovih navijača. Da, on zaista jest Rafa Nadal. I čim se pojavi na terenu, znate da je spreman za borbu. Da je konkurentan. I kao takvog ne smije ga se baš nikad podcijeniti, što je pogreška koju su mnogi napravili prije sedam godina u Federerovom slučaju.

Međutim, da ne budem posve “politički korektan“, reći ću sljedeće. Da se sada moram opredijeliti, bliži sam stavu da Nadal više neće osvojiti Grand Slam. Znam, toliko se puta vraćao i toliko su mu puta već predviđali kraj, sigurno prvi put još prije desetak godina, a on je ušao u duboke tridesete i još uvijek igra.

Ali, s obzirom na dob, na zaista dugu pauzu, ali i na konkurenciju predvođenu nestvarnim Đokovićem koji je Nadala pobjeđivao i dok je ovaj bio na vrhuncu, jednostavno ne vidim više Španjolca s nekim od najvećih trofeja u rukama. O ostalima poput Alcaraza, Medvedeva ili Sinnera da ne govorim. Teško mi je uzdati se u to da će Nadal uspjeti spojiti sedam pobjeda na tri dobivena seta u dva tjedna. Pa čak ni na Grand Slamu koji je osvojio 14 puta.

U mečevima na dva dobivena seta Nadal itekako može napraviti štetu. Ako ništa, na iskustvo. No takvi mečevi dugoročno mu nisu “meta“ jer to nisu Grand Slamovi. Glavni je cilj, da se ne lažemo, Roland Garros.

Do njegova početka, krajem proljeća, Rafa bi trebao, u idealnim okolnostima, spojiti nekoliko mjeseci natjecateljskog ritma, što bi mu posebno bilo važno na zemlji. Znamo kakav je majstor u tempiranju forme za pariški Slam. Realno, sve će podrediti upravo Roland Garrosu, mada treba vidjeti i kakva će mu motivacija biti Olimpijske igre koje se održavaju također u Parizu, također na zemlji, također u kompleksu gdje se odigrava Roland Garros.

Za Australian Open je realno prerano da bi konkurirao za trofej, na Wimbledonu su mu šanse minimalne, a prema kraju sezone tradicionalno igra najlošije, pa čak i najrjeđe, uglavnom već posve iscijeđen. Prvih devet turnira Nadal će igrati sa zaštićenim renkingom, ali svejedno bi mogao u ranim rundama dobivati teške suparnike, što bi mu dodatno moglo otežati povratak.

Ali, sad već brzamo. Nadalu prije svega treba zdravlje. Vjerojatno ni on sam ne zna kako će mu tijelo reagirati u prvim tjednima na Touru. Najvažnije je da bude zdrav. Ako to bude slučaj, a to je baš veliko “ako“ jer Nadal je zapravo rijetko kada odradio cijelu sezonu bez ikakvih ozljeda. Bilo bi baš hrabro predvidjeti da će je doživjeti u godini u kojoj će proslaviti 38. rođendan. Svaka ozljeda, makar bila sitna ili banalna, u ovoj fazi njegove karijere prvenstveno bi mu mogla slomiti psihu i natjerati ga na povlačenje.

Nadal ima suprugu, dijete, obitelj. Odavno je financijski zbrinuo ne samo sebe, nego i nekoliko generacija nakon sebe. Ima života i nakon tenisa, ali lako reći zbogom nečemu što ti je – gle paradoksa – bio život zadnjih 30 godina.

Na teniskom terenu Nadal više nema što kome dokazati. Da je karijeru završio i prije nekoliko godina, ta bi tvrdnja jednako čvrsto stajala. Ima se dokazati jedino sebi, da se može vratiti nakon duge pauze i opet biti konkurentan s najboljima.

Kako god bilo, kraj se bliži. I zato, uživajmo dok traje. Uživajmo u njegovoj stisnutoj ljevici, u urlikanju “Vamos!“ iz petnih žila koje se čuje izvan svemira.

Bili Nadalov navijač ili ne, nitko ne može negirati utjecaj koji je Španjolac imao na teniski svijet i da je kao sportaš pravi uzor mladima. Sportaš gotovo bez mrlje na karijeri, klasičan prikaz karaktera koji baš nikad ne odustaje. Lik koji je puno dao tenisu, vjerojatno i više nego što smo svjesni.

I baš zbog svega toga, zaslužio je od tenisa oprostiti se pod svojim uvjetima. Onako kako on želi. I kad želi.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.