Kreće nova rukometna groznica, nakon rukometašica na redu su i rukometaši. Za nešto više od dva tjedna kreće Europsko prvenstvo, a sve je za Sport Klub ekskluzivno najavio Petar Metličić.

Nova godina obično je znak da je pred našim rukometašima novo veliko natjecanje. Nakon što smo prošle godine podbacili na Svjetskom prvenstvu u Egiptu završivši na ipak razočaravajućem 15. mjestu, pred Duvnjakom i ekipom je nova prilika za popravak dojma na Europskom prvenstvu u Mađarskoj i Slovačkoj koje će se održati od 13. do 30. siječnja.

Ove godine, priliku za veliko natjecanje nakon Svjetskog prvenstva imali smo u kvalifikacijama za Olimpijske igre, no Tokio nažalost nismo vidjeli za razliku od Francuske i Portugala. Na EHF Euro Cupu smo dobili Slovake dva puta, ali i upisali poraze od Mađarske i Španjolske.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će sada izgledati reprezentacija pod palicom Hrvoja Horvata na europskoj smotri, a za najavu Eura smo porazgovarali s Petrom Metličićem, legendarnim desnim vanjskim koji je ostavio veliki trag u hrvatskoj reprezentaciji

Za početak, kako vidite danas reprezentaciju?

“Dosta je izmijenjena, nekih igrača više nema. Pomladila se, teško je govoriti o svemu onome što će se događati do početka prvenstva, vidjeli smo da imaju problema i s koronom. Na svim pozicijama je stavio neke nove igrače, grupa je teška, prvenstvo će biti nezgodno i nemaš tu prostora za kiks.”

Skupina u Szegedu sa Francuskom, Srbijom i Ukrajinom? Čini se da je pred nama težak posao…

“Pa je, s obzirom da prošlo prvenstvo (Svjetsko prvenstvo u Egiptu) nismo bili dobri, nismo otišli i na Olimpijske igre i sigurno da samopouzdanje nije veliko. Bez obzira na to, Hrvatska je uvijek tu i bez obzira što je grupa teška, ja vjerujem da možemo. S Francuzima u tim kvalifikacijama nismo imali sreće, izgubili smo, ali na kraju će sve ovisiti o nama kakvi ćemo mi biti. Sigurno su dobri, malo su promijenili igrače, evo sad čitam i da oni imaju problema s koronom. Otpali su im Remili i N’Guessan koji su jako bitni igrači i sad ih nema zbog ozljeda. Ali bez obzira na to, Francuzi k’o Francuzi su uvijek nezgodni, ali ja vjerujem da mi imamo motiv više. Što se tiče Srbije, oni se jesu digli u kvaliteti, ali mi bi tu trebali biti favoriti. Sigurno da su i oni motivirani, izbornik im je Španjolac, igraju dobro i uvijek su bili talentirani, ali vidjet ćemo kako će to funkcionirati. Ukrajina je relativno nepoznata ekipa, većinom su to igrači iz Motor Zaporožja koji igra u Ligi prvaka, njih se također ne smije podcijeniti. Oni su nam ipak posljednja utakmica, a do toga ćemo biti pametniji.”

Prije dvije godine na Euru smo bili srebrni, možemo li i ove godine do medalje? Što bi za vas bio uspjeh na ovom prvenstvu?

“Ako se prođe grupa, šanse rastu sigurno. Grupa je nezgodna, samo dvije reprezentacije prolaze dalje i to je ono škakljivo u cijeloj priči. Prvi cilj je prolazak grupe, to je ono najminimalnije što se mora napraviti. A onda se poslije spajamo u drugom krugu, samo po dvoje iz svake skupine ide u polufinale tako da je to težak i veliki posao. Malo su ova vremena čudna, bit će pitanja što će biti. Dosta reprezentacija ima problema s ozljedama i koronom, ne znam, po meni je teško što prognozirati. Ja se nadam da ćemo doći do polufinala i onda obraniti ono finale što smo imali prije dvije godine. Bit će ovo jako zanimljivo prvenstvo, većina njih ima priliku za dobar rezultat.”

Prvo veliko natjecanje, ako ne računamo kvalifikacije za Olimpijske igre, i za izbornika Horvata? Kako vi očekujete od njega da posloži igru na Euru, kakve novitete bi mogli vidjeti u odnosu na Červara?

“Igrali smo te kvalifikacije dobro. Nismo bili loši, dapače, Portugal i Tunis smo pobijedili. Igrat će se puno brže nego što je to bilo kod Červara, tu su novi igrači, pa Martinović i Jaganjac koji su nositelji u svojim klubovima. Oni će dati i više ovaj put, Cindrić se vraća koji je bio dosta ozlijeđen. Vjerujem da ćemo napadački i trkački biti jako dobri, ali u obrani je puno novih igrača. Nema više nekih igrača, vidjet ćemo što će biti, ali obrana s golmanom mora biti jako dobra ako želimo išta napraviti. Poznavajući Cvebu on će to jako dobro pripremiti, samo da ne bude ozljeda i korone. Ima tu igrača koji su prvi put, motivirani, gladni uspjeha. Ja sam optimist i vjerujem da će to biti dobro.”

Balić je također u stožeru, velika je to stvar…

“Sigurno da je, svi znamo tko je Ivano Balić i što je sve prošao u rukometu. Može sve sugerirati Horvatu sa svojim znanjem i da može pomoći jako puno, to je veliki plus!”

S obzirom da će reprezentacija biti pomlađena, možete li nabrojati par mladih igrača koji bi u budućnosti mogli biti nositelji ove reprezentacije?

” Spomenuo sam tu Martinovića i Jaganjca. Martinović je već i odigrao nešto na velikim natjecanjima, Halil nije igrao puno kod Lina, ali mislim da će sad biti puno korišten, u dobroj je formi, nosi Nexe u Europskoj ligi. Pun je samopouzdanja, sad ide u Rhein Neckar Lowen, sigurno jedan igrač koji će biti dosta zapažen na prvenstvu. Od mlađih, Lučin, Srna, Klarica, Maraš, Načinović, Filipović, ima tu materijala. Ono što je najbitnije, tu smo uvijek i borimo se za nešto na velikim natjecanjima i to je sve za njih dobro jer stječu iskustvo, mislim da se ne treba bojati za budućnost.”

Korona kao veliki neprijatelj velikih natjecanja?

“Ona isto određuje puno toga, vi imate tu i nekoliko reprezentacija koje nemaju neku širinu. I ne možeš ti sad, ispadnu ti tri-četiri igrača i imaš problema. Možda ne za npr. Dance ili Francuze koji imaju širok kadar. Teško je nešto najavljivati, svatko ima svoju šansu i što je opet samo po sebi i zanimljivije. U Egiptu nije bilo problema prošle godine, tamo je i bilo toplije, a ovdje se bojim da će biti dosta problema.”

Bojite li se recimo scenarija kao nedavno koji je bio kod hrvatskih rukometašica u Španjolskoj, nekoliko igračica je bilo pozitivno…

“Ja se nadam da do toga neće ići. Vidite i ovu novu varijantu koja se kao brže širi, nitko to ne može predvidjeti što će biti. Čudno, ne znam što će se događati, nadam se samo da će se paziti i da neće biti problema.”

Vaše mišljenje o odluci EHF-a da svi igrači moraju biti cijepljeni s barem dvije doze?

“Pravila moraju postojati, ali sve je to čudno. Dobro je da su cijepljeni. Ok je da to štiti, da se sve maksimalno zaštiti koliko se može, ali pitanje je hoće li to pomoći. Da te bar štiti od toga da se ne zaražiš, bilo bi super. Ako je netko zaražen i nema simptome, ja ne vidim zašto bi netko morao biti u karanteni desetak dana. Primjerice, u SAD-u tamo ako je netko pozitivan, i ako mu dva testa zaredom nakon tri-četiri dana pokažu da je negativan, on je onda slobodan. A ne ovako, naše rukometašice su jadne tamo morale biti 10-ak dana u sobama bez obzira jel imaju simptome i jesu li negativne. Ako je netko pozitivan, a dobro je što je i cijepljen, što će on biti 10 dana u sobi ako nema simptoma. Moramo jednostavno biti spremni na svakakve scenarije na ovom Euru.”

A sad, je li Nikola Karabatić najveći svih vremena i zašto mi imamo kompleks Francuza?

“Gledajući što je sve osvojio, sigurno je jedan od najvećih. Po meni osobno je bilo boljih igrača. Jest u top 5, on je meni drag osim kad sam igrao protiv njega (smijeh). Oni su bili jednostavno dobri, po meni je njihova najveća prevaga uvijek bio Omeyer. Iako su oni igrali obrambeno fantastično, on ih je spasio u nekoliko utakmica, iako ni mi nismo bili loši. On je uvijek imao svoje dane, nažalost, ali to je nekako sada iza nas, možda smo i mi mogli bolje odigrati neke utakmice, ali što je tu je. I dalje su strašno jaki, Richardson, Fabregas, Mem da ih ne nabrajam dalje, hajde, sad im se umirovio i Guigou. Ali oni uvijek nađu nove igrače, to je Francuska, jednostavno ulažu u taj rukomet i uvijek to iskoriste na najbolji mogući način.”

Kako gledate na hrvatski klupski rukomet, nekako je nekonkurentan u Europi? 

“Nažalost, to je jedan problem s kojim bi se u sljedećim godinama trebalo više pozabaviti. Imali smo više konkurentnijih klubova, Zagreb je tu gdje je, Nexe je dobar i dižu se sve više i više, ali ovo sve drugo je nažalost jako loše. Šteta, bilo bi super kad bi tu imali četiri-pet klubova koji su dobri i na europskim natjecanjima da budu solidni, i da nisu baš kante za napucavanje. Ovako premladi odlaze van i to je tako.”

Prijeti li hrvatskom rukometu scenarij košarke?

“Teško je to reći, ali kako je krenulo, sve je moguće. Nadam se da do toga neće doći. Volio bih da se više ulaže u te klubove i da se to digne na jednu veću razinu. Da, kolektivni sport ima problema i inače, pričam s ljudima dosta je sve to u padu. Ja vjerujem da sve što se u to uloži da bi vrijedilo. Možda promijeniti neke zakone o sportu, puno toga to ima. To je sve jedan veliki pogon u kolektivnom sportu i puno više zahtijeva, ali mislim da na kraju krajeva puno više donosi po meni. Sve je to nekako zapostavljeno, ne računajući nogomet i vaterpolo. Ja se sjećam kad sam bio u Metkoviću, pa smo igrali te kupove i sa Splitom, dolazili do nokaut faza i sve je to bilo iskustvo za nas, bili smo jednostavno kompetitivni. Katastrofa je i što u košarci više ne vidimo naše klubove u Europi. Znam da to opet nosi financijski kolač i sve, ali donese ti puno toga. Ovako je to sve zbrda zdola, pusti da ga voda odnese pa što bude, treba ipak malo biti ambiciozniji. Spali smo na nekakvu prosječnost, što naravno nikako nije dobro.”

I za kraj, ide li sve po planu u Balić-Metličić akademiji?

“Ma dobro je sve, evo nas tu  već 14 godina, najtečemo se u drugom rangu Hrvatske uz sve mlađe kategorije. Puno je mladih igrača, ambicija jednostavno nemamo jer financijski se to ne može izgurati. Ima mladih igrača, praktički svim selekcijama dajemo po jednog ili dvojicu. To je nešto i što volimo, traje dugo i zaista nam je drago. Znači da je sve dobro, naravno da problema uvijek ima, ali imaš tu djecu koja te dalje vuku, guraju prema naprijed. Interesa ima, bez obzira što Split i nije rukometni grad, zabavljamo se i pokušavamo stvoriti neke nove reprezentativce.”