Nepodnošljiva lakoća nogometnog postojanja

Nogomet ostalo 21. pro 201716:18 > 16:19
Richard Heathcote/Getty Images

Prije tri godine u mirovinu je otišao jedan od najboljih napadača svih vremena, legendarni Thierry Henry.

Richard Heathcote/Getty Images

Ako volite nogomet onda volite i Henryja, znam da zvuči kao floskula, ali za ovog čovjeka to usitinu vrijedi. Legendarni Francuz je igrao i zabijao takvom lakoćom da su i danas navijači Arsenala uvjereni kako takva klasa više neće trčati Emiratesom. Upravo od prelaska na Emirates stadion Arsenal nije imao nekog velikog rezultata (naravno to se prvenstveno odnosi na nastupe u Ligi prvaka i osvajanje Premier Lige), pa sa sjetom se prisjećaju legendarnog stadiona Highbury na kojem su “Topnici” ostvarivali povijesne rezultate i koji je bio gotovo neosvojiva tvrđava. Highbury je otišao pod ključ 2006. godine utakmicom Premier lige između Arsenala i Wigana. Gosti su vodili rezultatom 1:2 pa su se navijači Arsenala zabrinuli kako bi legendarni stadion mogao nakon 93 -godišnjeg postojanja otići u mirovinu porazom. I onda se ponovno ukazao, po tko zna koji puta u svojoj karijeri u dresu “Topnika” Thierry Henry i riješio utakmicu s tri pogotka, za konačnih 4:2. Simbolično je Henry nakon trećeg pogotka pao na koljena i poljubio travu na Highburyju, stadionu na kojem je ispisao Arsenalovu povijest. Trenutak koji pamte svi zaljubljenici u crveno-bijeli dres iz Sjevernog Londona. Godinu dana poslije Henry je otišao iz Arsenala, ali samo tijelom dušom nikada.

POČECI U MONACU

Što mislite kojim sportom se zamalo bavio Henry umjesto nogometom? Kao logičan, a i točan odgovor nameče se atletika radi Henryjeve atletske građe i sposobnosti. Ipak, na kraju (hvala Bogu) je odabrao nogomet koji je volio još od svojih najmanjih nogu. Mladu karijeru je započeo u Les Ulisesu u kojem je i odrastao, a već sa 13 godina njegov talent je prepoznao skaut Monaca Arnold Catalano, koji ga je došao pogledati na jednu utakmicu, a u toj utakmici Henry je postigao svih šest pogodaka svoje momčadi. Nakon što je prešao u Monacovu mladu momčad, uskoro je uslijedio i potpis profesionalnog ugovora s klubom iz Kneževine. U Monacu ga je čekao Boss Arsene Wenger koji ga je poslije učinio svjetskom zvijezdom, a Henry i danas kaže za “Profesora” da mu je nogometni otac. U Monacu je Henry i kod Wengera više igrao na krilnoj poziciji, sve dok francuski stručnjak nije zaključio da mu Henry više vrijedi u vrhu napada. S Monacom je osvojio prvenstvo i izborio se za poziv u francusku reprezentaciju, a ukupno je, igrajući uglavnom u veznom redu, u 105 nastupa u prvenstvu postigao 20 golova za Monaco.

TUŽNI TORINSKI NADI I USKRSNUĆE U ARSENALU

Mogao bih naravno pisati i o Henryjevom lošem razdoblju u Juventusu, odnosno greškama stručnog stožera “Stare dame”, koji su brzonog Henryja stavljali na krilo i nisu imali strpljenja da pokaže što može. Već nakon četiri njegova turbulentna mjeseca u dresu Juventusa, direktor torinskog kluba Luciano Moggi odlučio ga je prodati. Prvo se spominjao Udinese u koji Henry nije želio otići, a onda se pojavila ponuda Arsenala, kojeg je vodio nekadašnji Henryjev trener iz Monaca Arsene Wenger. Čelnici londonskog i torinskog kluba su dogovorili od 3,6 milijuna eura (jedna od najvećih pogrešaka u povijesti Juventusa) i povijest se mogla početi ispisivati.

John Gichigi /Allspor

I na početku u dresu Arsenala Henryju nisu “cvjetale ruže”. U prvih osam nastupa Francuz nije zabio niti jedan gol, a promašivao je veliki broj šansi pa su se pojavile opet sumnje. Ipak, iskusni lisac Arsene Wenger je znao da mora biti strpljiv s tada mladim 21-godišnjim nogometašem. Henry je u svom devetom nastupu u Premier ligi postigao dva pogotka protiv Derby Countyja na Highburyju, a nakon toga vratilo mu se izgubljeno samopouzdanje i nije više prestao tresti mreže u Engleskoj. Sigurno da je i način nogometa na Otoku puno više odgovarao Henryjevom stilu nego onaj na Čizmi, pa je Titi mogao pokazati sav svoj potencijal.

GENERACIJA NEPOBJEDIVIH

Po dolasku u Arsenal Henry je imao opasnu konkurenciju u napadu, tada su u vrhu momčadi iz sjevernog Londona igrali hrvatski brand Davor Šuker i nizozemski majstor Dennis Bergkamp. Ipak, brzo se Henry izborio za svoje mjesto i nikada ga više nije ispustio. U svojoj prvoj sezoni u dresu “Topnika” Henry je postigao 26 golova, a Arsenal je završio kao drugoplasirani u prvenstvu iza Manchester Uniteda. U sljedećoj sezoni ista priča United prvi, Arsenal drugi, ali onda je uslijedio početak generacije nepobjedivih. Arsenal je u sezoni 2001/2002 postao prvak Premiershipa, a osvojili su i FA Kup. Henry je bio najbolji strijelac lige, a ukupno je te sezone postigao 32 pogotka u svim natjecanjima. Henry i Bergkamp su plesali terenom kao Ginger Rogers i Fred Astaire plesnim podijem – savršeno usklađeno. I danas Thierry kaže za Bergkampa da je najbolji suigrač s kojim je ikada igrao. Arsenal je u engleskom nogometu postao dominantna figura, ali sezona koja je definitbno zlatnim slovima upisana u engleski nogomet i Arsenalovu povijest je 2003/2004. Tada su “Topnici” osvojili naslov bez ijednog poraza, a niz nepobjedivosti u Premier ligi je stao na brojci 49, kada je Manchester United stao na kraj toj seriji na Old Traffordu. Radi tog neponovljivog niza bez poraza tadašnja Arsenalova generacija je dobila nadimak The Invincibles odnosno Nepobjedivi.

RONALDINHO I HENRY, VELIKO RIVALSTVO DVA UMJETNIKA S LOPTOM

Henry je tih godina osvajao sve moguće nagrade na Otoku, ali na onim najbitnijim izborima završavao je na drugom mjestu. Ipak “Zlatna kopačka” za najboljeg strijelca mu nije mogla pobjeći iz ruku.

Thierry je u Arsenalu postao jedan od naboljih igrača na svijetu. U to vrijeme svjetskim nogometom dominirala su dva imena Thierry Henry i Ronaldinho. Dva nevjerojatna igrača svaki na svoj način posebni, sudar nogometne lakoće i nogometnog fantaziste. Njihov konačni “obračun” dogodio se u finalu Lige prvaka 2006. godine kada je Barcelona u Parizu slavila sa 2:1. Iako je Francuz ostavio bolji dojam u toj utakmici od Brazilca, Ronaldinho se na kraju ipak mogao veseliti. Arsenal je u toj utakmici igrao s čovjekom manje već od 18.minute, ali su prvi poveli golom Sola Campbella nakon asistencije Henryja. Ipak, igrač manje je došao na naplatu pred kraj utakmice, kada je Blaugrana golovima Samuela Etoa i Juliana Bellettija došla do preokreta. U tom finalu se i odlučivalo o najboljem nogometašu svijeta u tom trenutku, nakon utakmice jasno je bilo da će nagradu odnijeti Ronaldinho. Nažalost za vrijeme karijere Henry je osvojio gotovo sve invidualne i timske nagrade, ali Zlatnu loptu za najboljeg nogometaša svijeta nikada nije osvojio (nezasluženo).

Shaun Botterill/Getty Images

ODLAZAK U BARCELONU I OSVAJANJE LIGE PRVAKA

Henry je Arsenal napustio 2007. godine nakon što je u dresu “Topnika” osvojio sve osim Lige prvaka. Otišao je iz Londona kao najbolji strijelac kluba u povijesti sa 226 golova, a po glasanju navijača i najbolji igrač tog kluba svih vremena. U Barcu je Henry jedino želio prijeći, smatrao ih je idealnim za svoj način nogometa. Tamo ga je čekao njegov veliki rival Ronaldinho te Samuel Eto*o, a u to vrijeme se pojavljivao na sceni i jedan mladi nogometaš Lionel Messi. Za Messija je Henry već tada rekao: “Nisam vidio još takvog igrača“. U svojoj prvoj sezoni u dresu Blaugrane u kojem je dobio također broj 14, Henry je bio najbolji strijelac kluba sa 19 golova, iako je igrao na krilnoj poziciji u napadu. Često je Francuz znao govoriti da je najsretniji kada igra u vrhu napadu, ali je u Barceloni nekako najlakše prihvatio “sporednu” ulogu. Ipak ono najbitnije po što je došao je ostvario, u Barceloni je Henry osvojio ono što u Arsenalu nije dosanjao, Ligu prvaka. U sezoni 2008/09 napokon je i “Klempavko” došao u ruke velikog Thierryja Henryja, a te sezone Barca je osvojila i prvenstvo i Kup. Henry, Messi i Eto*o su kombinirano u toj sezoni postigli 100 pogodaka i postali jedan od najboljih napada u povijesti klupskog nogometa. Ukupno je u Barceloni Henry za tri sezone postigao 35 golova prije nego što se oprostio od nogometa na najvišoj razini, jer upravo to je značio odlazak u New York Red Bullse 2010. godine. Odlazak koji je s financijskog aspekta bio sjajan za njega, ali fanovi Thierryja su bili svjesni da je to kraj legendarnog Francuza. Jedino još što su dobili od njega na najvišoj razini je povratak u Arsenal u zimskoj pauzi MLS-a 2012. godine, kada je Henry još jednom naježio sve pristalice crveno-bijelog dresa zabivši pobjednički gol u svom prvom povratničkom nastupu u FA Kupu protiv Leedsa i to par minuta nakon ulaska u igru. LEGENDARNO

Laurence Griffiths/Getty Images

REPREZENTACIJA FRANCUSKE

U dresu Tricolora Henry je osvojio sve što se može osvojiti, a i danas je najbolji strijelac Francuske u povijesti sa 51 postignutim pogotkom u 123 nastupa. Za “Galske pijetlove” nastupao je od 1997-2010 godine, a osvojio je Svjetsko nogometno prvenstvo 1998. godine i Europsko dvije godine poslije, u kojem je Henry bio igrač utakmice u finalu. Na SP 1998. godine Henry je bio najbolji strijelac Tricolora što mnogi ne znaju, ali nije imao veliku ulogu u polufinalu i finalu prvenstva. Iako, protiv Hrvatske (ne želim podsjećati, ali moram) upisao je asistenciju za gol gospodina koji je ostao upamčen po golovima jedino Hrvatskoj, Liliana Thurama. Da napravim digresiju od teme, ali i danas navijači “Vatrenih” se pitaju što bi bilo da Boban nije neoprezno izgubio onu loptu i da smo zadržali vodstvo duže od pet minuta. Dobro, nakon što sam malo odlutao mislima da se vratim temi. Henry je već sa 23 godine na leđima imao naslov Svjetskog i Europskog prvaka, te su upravo od njega Francuzi očekivali da bude predvodnik nove generacije u budućnosti. I Henry je to i bio, ali je poslije ipak bilo dosta razočaravajućih nastupa Francuske. Najbolji nastup Henry je imao na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, kada je Francuska završila kao viceprvak svijeta. Posebno svi pamtimo legendarno finale kada su se sastale Francuska i Italija. Na tom prvenstvu u dresu Tricolora briljirali su Zidane i Henry, ali posebno je legendarni Zizou obilježio finale. Prvo je francuska desetka dovela Francuze panenkom u vodstvo, da bi Italija izjednačila golom Marca Materazzija. I upravo je taj dvojac obilježio to finale, Talijan je slavljen kao junak, Francuz kao tragičar. Igrali su se produžeci, Francuska je dominirala, a onda se dogodila 110.minuta i udarac glavom Zidanea u prsa Materazzija, nakon čega je Francuz isključen. Nakon tog događaja i neshvatljive izmjene Henryja dvije minute prije, otupio je napad “Galskih pijetlova” i Italija se domogla lutrije jedanaesteraca nakon koje je slavila. Te godine Fabio Cannavaro osvaja Zlatnu loptu ispred Henryja, koji ponovno ostaje nezasluženo bez te titule.

Christof Koepsel/Bongarts/Getty Images

KRAJ

Thierry Henry će ostati upamćen kao jedan od najboljih napadača svih vremena, nogometaš koji je igrao i postizao golove toliko rijetko viđenom lakoćom. I zato legendo uživaj u mirovini, a Arsenalovim navijačima uvijek ostaješ u srcu.

Mogao bih još slova i slova napisati o sjajnom Francuzu, ali mislim da ovaj video govori više od riječi. UŽIVAJTE

Najčitanije vijesti - Nogomet ostalo