Legendarni pivot hrvatske rukometne reprezentacije Igor Vori u petak je bio gost još jednog podcasta Sportkluba

U novom podcastu Sport Klub Televizije gost je bio bivši hrvatski rukometni reprezentativac i odnedavno novi trener PPD Zagreba Igor Vori. Voditelj podcasta bio je novinar i komentator SK Televizije Ivan Blažević, a u razgovoru su teme bile novi izazovi Vorija u PPD Zagrebu, ali i njegove uspomene iz igračke karijere, kako klupske, tako i reprezentativne.

BLAŽEVIĆ: Igore, lijep pozdrav, nije bilo lako dogovoriti ovaj podcast, vjerujem da ste ovih dana u ogromnoj gužvi?

VORI: Dobar dan, pozdrav svima koji su uz nas u ovom trenutku. Očekivano, zadnja dva dana je bila ludnica, ali sve se nekako smirilo. Ono što je bitno je da se dobro pripremimo i krenemo u nove pobjede i novi posao.

BLAŽEVIĆ: Bili ste među brojnim kandidatima za trenera PPD Zagreba. Kako se dogodio prvi kontakt i jeste li očekivali da će vam Zagreb prići?

VORI: Ja sam s ljudima iz kluba puno razgovara i jednom sam Josipu Valčiću istaknuo svoju želju da postanem trener. Ja sam i jedna vrsta pomoćnog trenera u mnogim selekcijama reprezentacije. Kad je stigao poziv, na sekundu sam zastao. Kad smo se sastali i kad sam Upravi rekao svoju viziju, oni su se s time složili i svidjelo im se, i u ponedjeljak smo zaključili posao. Ulazim u ovo pun želje, volje i entuzijazma. Puno sam učio kroz karijeru, imam znanja, ali učit ću i usavršavati se dalje dokle god ću to moći. Bila mi je to velika čast i nadam se da ću opravdati njihovo povjerenje.

BLAŽEVIĆ: Čime se točno bavite u reprezentaciji kao sportski direktor?

VORI: Ja sam obnašao dužnost sportskog direktora u Savezu, obnašao sam sportske dužnosti u brojnim selekcijama reprezentacije. Kad je došla A reprezentacija, ja nisam tamo stajao, bio bih uz Dominikovića ili Horvata koji su obnašali ulogu pomoćnog trenera, analizirali smo, razgovarali i pričali. Bio sam na svim sastancima i videoanalizama, i onda Lino donese odluku o svemu jer on je šef. Ja sam i nosio torbe i kuhao kave igračima, ništa mi nije bio problem raditi. Godinama sam bio kao igrač uz vrhunske trenere, a sad sam dvije godine bio uz Linu, od treninga do utakmica sve sam prošao i puno toga sam vidio i naučio.

BLAŽEVIĆ: Imali ste veličanstvenu karijeru. Od klubova se ističu PPD Zagreb, Hamburg, PSG, Barcelona. Koje iskustvo vam je ostalo najuoepčatljivije, može li se ijedna liga mjeriti s Njemačkom?

VORI: Gdje god sam bio, puno toga sam naučio. Svaka kultura i klub ti nosi nešto novo. U Španjolskoj sam bio u vrijeme kad je rukomet u Španjolskoj bio na vrhuncu, bilo je 7,8 top klubova s vrhunskim igračima i odličnim financijama. Svi su htjeli doći u Španjolsku. Krizom 2009. je rukomet u Španjolskoj skroz propao i oni se još iz toga ne mogu izvući. Nakon toga dođe Njemačka koja je svojevrsni rukometni NBA, to je takav adrenalin i energija koje tamo vlada, da ti ne osjetiš sve silne utakmice, putovanja i treninge. Sve te vuče i gura, i onda kad napustiš Njemačku, tijelo ti se raspadne. Sve utakmice su spektakularne, dvorane su uvijek pune, to je nešto strašno, nikad nisi siguran da ćeš pobijediti. U Francuskoj se rukomet počeo dizati kad sam ja došao, danas je uz Njemačku najjača. Uložena su brojna sredstva u dvorane, infrastrukturu i igrače.

BLAŽEVIĆ: Moramo malo i o Hrvatskoj. Imaš devet medalja s velikih natjecanja, koja ti je najdraža i zašto?

VORI: Svaka mi je draga i za svaku smo jako krvarili, ali Olimpijske igre 2004. su bile poseban uspjeh. To su prve OI naše generacije i odmah smo napravili povijesni rezultat. Osam utakmica, osam pobjeda, to ću pamtiti cijeli život. Ljudi svašta rade da bi uopće došli na Olimpijske igre, a mi smo došli i bili tako dominantni, jako sam ponosan na to.

BLAŽEVIĆ: Hrvatska je bila strašna, toliko ste medalja osvojili, ali bilo bi ih još više da nije bilo tih Francuza. Nekad smo stradali od Danske, nekad od Španjolske, ali najčešće Francuska? Zašto su oni bili uspješniji od nas u toliko navrata?

VORI: Oni su u jednom trenutku imali vanzemaljsku generaciju, i mladi koji su dolazili su bili strašni. Sve naše utakmice koje smo igrali s njima su se lomile u gol, dva razlike. Uvijek smo bili tu negdje, isti. Ja sam uvijek rekao da su tri obrane više na jednoj ili drugoj strani radile razliku. Ono što uvijek volim reći je da je nas četiri milijuna, a njih 40, 50. Ono što smo mi napravili za rukomet i za sport je strašan uspjeh. Mogli smo više, ali mogli smo i manje, i zato moramo biti ponosni na sve što smo osvojili.

BLAŽEVIĆ: Za kojim natjecanjem najviše žalite? Je li to poraz u Areni od Francuza 2009., godine i SP u Hrvatskoj?

VORI: Sad kad ovo pričate naježio sam se. Za time ću žaliti cijelo vrijeme i to mi je najteži poraz u karijeri. To je bila jedna velika generacija koja igra pred svojom publikom. Dva tjedna je atmosfera bila nevjerojatna, ljudi su živjeli samo za nas, mi smo iz utakmice u utakmicu izgledali sve bolje, i nažalost, opet dođu ti Francuzi i unište nam snove. To je nešto što će me boliti dugo i neću to nikad ne zaboraviti. Ali tako je to u sportu. Kad nešto osvojiš, nemaš puno vremena za slavlje jer sutra je novi dan i novo dokazivanje, a tako je i kad izgubiš. U sportu se ne živi od jučer nego se uvijek gleda sutra. Ali ostaje gorčina, puna Arena, 15.000 ljudi, paklena atmosfera, ali oni su tad bili bolji i morao sam im čestitati.

BLAŽEVIĆ: Bili ste jedan od najboljih pivota svoje generacije. Koga biste istaknuli na svojoj poziciji tko je vama osobno bio vama ravan ili bolji od vas?

VORI: Iz moje generacij definitivno Bertrand Gille. Imao sam tu sreću da sam igrao s njime, bili smo suigrači i stvarno je za mene bio broj 1! Nevjerojatno srce je imao, snagu i moć. Na koju god ga poziciju staviš, igrao je sjajnu. Ako te se dočepa u obrani, imaš sreće ako preživiš. Kad sam dolazio u Njemačku, rekao sam mu da mi je bila čast da budem kraj njega na terenu. Moram reći da sam dan danas s njim u odličnim odnosima i čujemo se. Danas je dužnosnik Chamberryja. Danas je prilično mršav, bavi se ekstremnim sportovima, penje se na planine. Prošle godine u Kolnu ga nisam prepoznao, ali taj snažan duh i danas živi u njemu.

BLAŽEVIĆ: Ajmo još malo o Zagrebu. Velika je odgovornost pred vama, ovo vam je prvi trenerski posao. Koji su ciljevi Uprave koji su stavljeni pred vas? Ovo je prva sezona u kojoj je Zagreb ostao bez ijednog trofeja, bez trofeja nacionalnog prvaka koji je redovito osvajao, što se očekuje od vas?

VORI: Znači, moram uzeti jedan trofej iduće sezone i to je uspjeh. Uvijek je to tako, imperativ su prvenstvo i kup, a ono što je najbitnije je odlazak na Final Four SEHA lige. Liga prvaka, uf, to je stvarno teško prognozirati. S ovim novim elitnim skupinama stvarno nema slabog protivnika. Sve su vrhunske momčadi i sigurno nam neće biti lagano. Još ne znamo ni situaciju s financijama, nikad ne znaš kako će biti po tom pitanju. Ali uvjeren sam da ćemo dati svoj maksimum, da ćemo puno raditi, ispravljat ćemo greške. Ako dobre stvari dignemo na vrlo dobre ili odlične, a one loše stavimo na dobre, napravit ćemo veliki korak prema naprijed. Ali moramo biti svjesni da će za to biti potrebno puno odricanja.  

 BLAŽEVIĆ: Kako je pandemija utjecala na klu. Hoćete li uspjeti ispoštovati ugovore s obzirom na sve?

VORI: To pitanje nije za mene, nego za one u financijama. Plaće su redovne i sve je posloženo. S te strane je sve u redu. Moj je teren, a ne izvan toga.

BLAŽEVIĆ:Znate li za transfere?

VORI: Znam sve. S Burićem sam i igrao, protiv Mlakar sam igrao, Andrić i Matanović nam također dolaze. Dva hrvatska dobra igrača. Andrić odličan mladi golman kojem je ovo veliki iskorak. Metaloplastika i Zagreb nisu isto. No, to je žar. Ako igrač može to proći, onda je pravi.

BLAŽEVIĆ: Matanović dolazi u pravi trenutak, baš kad Horvat odlazi iz kluba, kako komentirate njegovu odluku?

VORI: Jučer smo razgovarali. Poznajem ga otkad je bio beba. Mi stariji smo ga pridružili prvoj momčadi i od tada je postao legenda Zagreba. Rekao sam mu da mi je krivo što odlazi jer so bili i suigrači i prijatelji. Izabrao je drugi put. Htio je ići dalje i ranije. Otišao je u Metalurg. Želim mu puno sreće i zdravlja i hvala mu na svemu što je dao Zagrebu i reprezentaciji.

BLAŽEVIĆ: Kako planirate igrati sa Zagrebom, sustav igre, idealni stil?

VORI: Teško je reći jer još nismo odradili ni jedan trening zajedno. Želimo probati 3-2-1 zonu. To je teško za igrati jer se to u mlađim kategorijama više ne trenira. No, 5-1 i 6-0 će biti temelj uz stvaranje te agresivne zone. Agresivan i discipliniran rukomet, to je moja vizija. Neće biti lako, ali sam siguran da ćemo napraviti dobar posao.

BLAŽEVIĆ: Nakon 12 godina promjena trenera golmana, otišao je Mario Kelentrić, došao je Arijan Jović, kako to komentirate, je li to vaša odluka?

VORI: U klubu se odluke donose zajednički za dobrobit svih. Kad sam došao, rekao sam da želim raditi s ljudima koji su željni nečeg novog, željni izazova. Kelentrića cijenim i igrali smo skupa, ali nam treba malo svježe krvi. Jović je za mene najbolji trener golmana.