Na prvu, uostalom kao i Pajač, malo bi sudaca dosudilo jedanaesterac. VAR se uključi, slika uspori i odmah to izgleda drukčije. Suci su intenzitet prekršaja izmislili kao alibi, a VAR da ih skroz sakrije od odgovornosti.

Zlatko Dalić, koji noćima razbija glavu tko će mu biti prva špica na Svjetskom prvenstvu u Kataru, nakon poljudskog derbija nije puno pametniji. Dobro, vjerujem da više nema dvojbu da će u ‘vrući pijesak‘ putovati Marko Livaja i Bruno Petković, no odgovor tko je bliži prvoj jedanaestorici i tko zapravo ima od njih dvojice uopće pravo na – devetku – poziciju koju najmanje igraju. Nema dvojbe da su najbolji, da su lideri dva najveća hrvatska kluba i zato zaslužuju ‘kockasti‘ dres. Toliko su zapravo kvalitetniji od svojih suigrača da su stanju takvog komfora da mogu birati utakmice.

Bio je to jedan od mnogobrojnih fotokopiranih derbija. Snažna podrška Hajduku, baklje koje prekidaju utakmicu, poruka Blagi Zadri i skroman nogomet. Još kad se tome doda i jedna sudačka odluka, zapravo dobivamo derbi Hajduka i Dinama kakav gledamo već tri desetlljeća.

Hajduk je nedvojbeno slabija momčad od Dinama u igračkom smislu, širini kadra. Ima i novog trenera koji nema iskustva, a sjeo je na klupu u najtežem mogućem trenutku. Kada je Valdas sve spiskao, a od naturščika se očekuje da – izvodi čuda. I Trener splitskih nogometaša za prvo poluvrijeme može dobiti prolaznu ocjenu, momčad je izgledala dobro, s velikim srcem, okomita i bolja od razvikanog sudionika Lige prvaka. Bolje nego u tri posljednje utakmice u kojima su se jako mučili. No, kao i već dosta puta ove sezone u susretu s jakim supanikom “Bili” ne mogu trajati svih devedeset minuta. Osam bodova zaostatka nakon trinaest utakmica nekako izgleda kao realan omjer osvojenih bodova na kraju sezone – između ove dvije momčadi.

Dinamo je stigao u Split, no na prvo poljudsko poluvrijeme kao momčad – nisu došli. Spori, tromi, komplicirani i čini mi se disharmonični. Naime, nekoliko utakmica u domaćem prvenstvu Dinamo je dobio u “pet do dvanaest” – prije svega jer u svojim redovima ima klasne igrače. No, ne može me nitko uvjeriti da Dinamo igra dobar nogomet u skladu s kvalitetom igrača koje posjeduje trener u svlačionici pod jugom. Jedan bljesak protiv Chelseaja koji pokazuje da se može, na trenutke hrabrost na San Siru, te sve ostalo negdje rekao bih ispod prosjeka mogućnosti ovih igrača. Netko će doista pomisliti da imam nešto protiv Ante Čačića i njegovog trenerskog umijeća, ali dobar dio igrača mu nije u potrebnoj formi.

Kakav bi to derbi bio da se ne priča o suđenju. Naravno, vruće glave s dvije zainetersirane strane odveć su subjektivne. Na prvu, uostalom kao i Pajač, malo bi sudaca dosudilo jedanaesterac bez razmišljanja. VAR se uključio, slika uspori i odmah to izgleda drukčije. Suci su intenzitet prekršaja izmislili kao alibi, a VAR da ih skroz sakrije od odgovornosti. Tako da  više ne znamo što je to jedanaesterac.