Pregled povijesti svjetskih prvenstava

Rusija 2018 2. lip 201815:17 > 15:19
Paolo Bruno, Getty Images Sport

Svjetsko prvenstvo u Rusiji bit će 21. smotra najboljih nogometnih reprezentacija svijeta. Brazil je za sada najuspješniji s pet naslova prvaka, slijede Nijemci i Talijani sa po četiri krune, Argentina i Urugvaj su po dva puta bili svjetski prvaci, a Francuska, Španjolska i Engleska po jednom.

Ideja je rođena 1920. kada se grupa francuskih nogometnih stručnjaka, pod vodstvom nekadašnjeg predsjednika FIFA-e Julesa Rimeta, dosjetila dovesti sve najjače nogometne momčadi svijeta na jedno mjesto kako bi odmjerili svoje snage. Plan se ostvario deset godina poslije, a francuski kipar Abel Lafleur dizajnirao je prvi pehar.

Prvom svjetskom prvenstvu domaćin je bio Urugvaj zahvaljujući dvjema uzastopnim pobjedama na Olimpijskim igrama i slavljenju stogodišnjice neovisnosti.

1. SP URUGVAJ 1930.

Poredak: 1. Urugvaj, 2. Argentina, 3. SAD, 4. Jugoslavija

Finale: Urugvaj – Argentina 4-2

Broj sudionika: 13

Prvo SP je održano 1930. godine u Urugvaju. Premijerni SP je odigran prvi i jedini put u jednom gradu, Montevideu na tri stadiona. Sudionici nisu igrali kvalifikacije, već je to bio pozivni turnir. Nastupilo je 13 reprezentacija – sedam iz Južne Amerike, četiri iz Europe (Belgija, Francuska, Jugoslavija i Rumunjska) i dvije iz Srednje i Sjeverne Amerike. Prvi pogodak u povijesti svjetskih prvenstava postigao je Francuz Lucien Laurent u pobjedi protiv Meksika 4-1.

Obje polufinalne utakmice završile su neuobičajeno visokim rezultatom 6-1. Urugvaj je bio bolji od Jugoslavije, a Argentina od SAD.

Zanimljivost finala bila je da su Urugvajci i Argentinci inzistirali da se utakmica igra s njihovom loptom, pa je belgijski sudac Jan Langenus donio odluku da se svako poluvrijeme igra s drugom loptom. Utakmica za treće mjesto se nije igrala, a reprezentacija SAD-a je bila treća zbog bolje razlike pogodaka.

Najbolji strijelac na prvom prvenstvu svijeta bio je Argentinac Guillermo Stabile s osam golova.

2. SP ITALIJA 1934.

Poredak: 1. Italija, 2. ČSSR, 3. Njemačka, 4. Austrija

Finale: Italija – ČSSR 2-1 (produžeci)

Broj sudionika: 16

Na drugom SP-u održanom u Italiji nastupilo je 16 reprezentacija, no nije bilo branitelja naslova Urugvajaca. Branitelji naslova su odbili sudjelovati na europskom tlu u znak nezadovoljstva što je većina europskih momčadi odbila putovati u Urugvaj četiri godine ranije. Zanimljivo, Talijani su kao domaćini morali igrati kvalifikacije, što je FIFA odmah nakon SP-a promijenila pa se domaćin od 1938. u Francuskoj automatski kvalificirao.

Prvenstvo je igrano u osam gradova, a finale u Rimu na stadionu Nazionale. Odmah se igralo na ispadanje, a u četvrtfinalima se dogodila prva ponovljena utakmica u povijesti svjetskih prvenstava. Nakon remija između Italije i Španjolske (1-1) u kojoj ni produžeci nisu odlučili pobjednika (tada još nije bilo jedanaesteraca) dan kasnije su odigrali još jednu utakmicu u kojoj je Italija pobijedila 1-0.

Italija je u finalu nakon produžetaka pobijedila Čehoslovačku 2- 1, a strijelac pobjedničkog gola bio je Angelo Schiavio u 95. minuti. Najbolji strijelac prvenstva bio je Čehoslovak Oldrich Nejedly s pet postignutih golova.

3. SP FRANCUSKA 1938.

Poredak: 1. Italija, 2. Mađarska, 3. Brazil, 4. Švedska

Finale: Italija – Mađarska 4-2

Broj sudionika: 15

Prvenstvo je ponovno odigrano na ispadanje, a bilo je to posljednje SP bez natjecanja po skupinama. Fifina odluka da se prvenstvo održi u Francuskoj izazvala je nezadovoljstvo u Južnoj Americi. Urugvaj je po drugi put uzastopce odbio nastupiti na SP-u, a njemu se pridružila i Argentina. Španjolska reprezentacija postala je prva momčad u povijesti svjetskih prvenstava koja je morala odustati od nastupa zbog rata. Trebalo je nastupiti 16 reprezentacija, međutim Austrija se povukla s turnira nakon pripajanja nacističkoj Njemačkoj.

Ovo prvenstvo prvo je u povijesti u kojem su se domaćin (Francuska) i pobjednik prijašnjega turnira (Italija) automatski kvalificirali.

Igralo se na deset stadiona u deset gradova. Prvo mjesto je osvojila Italija pobijedivši u finalu Mađarsku (4-2), obranivši tako svjetski naslov.

Najbolji strijelac bio je Brazilac Leonidas sa sedam golova.

4. SP BRAZIL 1950.

Poredak: 1. Urugvaj, 2. Brazil, 3. Švedska, 4. Španjolska

Finale: (finalna skupina – ključna utakmica) Brazil – Urugvaj 1-2

Broj sudionika: 13

Zbog II. svjetskog rata svjetska prvenstva nisu se održavala 12 godina, zbog toga su Talijani bili na krovu svijeta čak šesnaest godina. Na turniru u Brazilu po prvi put pehar dodijeljen pobjedniku je nazvan Trofejem Julesa Rimeta obilježavajući 25. godinu Rimetovog predsjedništva Fifom. Nastupilo je 13 reprezentacija jer su Austrija i Francuska u zadnji trenutak odustale, dok Fifa nije odobrila Indiji igranje bosih nogu.

Pobjednik je postao Urugvaj koji je preokretom pobijedio Brazil sa 2-1 u posljednjoj utakmici završne skupine i to pred 200.000 navijača na Maracani u Riju. Bilo je to jedino izdanje svjetskih prvenstava bez klasničnog finala.

SP u Brazilu donijelo je i jedno od najvećih iznenađenja u povijesti SP-a. Amerikanci su u skupini pobijedili jednog od favorita natjecanja Englesku 1-0. Kada se rezultat o porazu protiv SAD-a pojavio u engleskim novinama, većina je stanovnika vjerovala da se radi o tiskarskoj grešci.

Najbolji strijelac bio je Brazilac Ademir s devet golova.

5. SP ŠVICARSKA 1954.

Poredak: 1. Njemačka, 2. Mađarska, 3. Austrija, 4. Urugvaj

Finale: Njemačka – Mađarska 3-2

Broj sudionika: 16

Bilo je to prvenstvo koje je obilježila senzacionalna pobjeda Nijemaca u finalu protiv mađarske “lake konjice” (3-2). U finalu se dogodilo veliko čudo jer su u dvoboju tih istih suparnika u skupini Mađari slavili sa 8-3, a i nakon prvih 10 minuta finala rezultat je bio 2-0 za Mađarsku koja do tog susreta četiri godine nije izgubila. Prvi put utakmice su prenošene na televiziji.

Prosjek golova na utakmicama je bio preko pet golova i do danas je to rekordno prvenstvo po prosjeku golova na utakmicama.

Najbolji strijelac bio je Mađar Sandor Kocsis sa 11 golova.

6. SP ŠVEDSKA 1958.

Poredak: 1. Brazil, 2. Švedska, 3. Francuska, 4. SR Njemačka

Finale: Brazil – Švedska 5-2

Broj sudionika: 16

Brazil je tek na petom svjetskom prvenstvu došao do prve od ukupno pet titula. Svijet je u Švedskoj upoznao Pelea. Tada je kao 17-godišnjak stigao na prvenstvo u statusu zamjene, no kada se ozlijedio Jose Altafini dobio je priliku koju je iskoristio uskoro postavši nogometni kralj. SP u Švedskoj je obilježio i Francuz Just Fontaine, sa 13 golova najbolji strijelac prvenstava.

Fontaine je i danas rekorder po broju postignutih golova na jednom turniru. U Švedskoj nije bilo Italije i Urugvaja, vlasnika četiri od prvih pet naslova svjetskog prvaka. Zanimljivo, po prvi put na SP su se plasirale četiri britanske ekipe – Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska, a prvi put pojavio se i SSSR.

7. SP ČILE 1962.

Poredak: 1. Brazil, 2. ČSSR, 3. Čile, 4. Jugoslavija

Finale: Brazil – ČSSR 3-1

Broj sudionika: 16

Brazil je u Čileu obranio naslov i tako se izjednačio s Italijom i Urugvajem sa po dva naslova. Brazil je bio superioran i praktički se prošetao do titule. U šest susreta upisao je pet pobjeda i remi uz razliku pogodaka 14-5. Iznenađenje prvenstva bila je Čehoslovačka. Kroz skupinu se provukla, a potom preko Mađarske i Jugoslavije stigla do finala. Reprezentacija Jugoslavije je zauzela četvrto mjesto, a od Hrvata važnu ulogu su imali Dražan Jerković, Vlatko Marković, Josip Skoblar i Petar Radaković, a igrali su i Andrija Anković i Željko Matuš.

SP-u u Čileu ostalo je upamćeno i po možda i najgrubljoj utakmici u povijesti svjetskih prvenstava. Bio je to ogled Čilea i Italije (2-0) koji je kasnije nazvan ‘bitka za Santiago’. Momčadi su trebale policiju da ih isprati s terena zbog sigurnosnih razloga, a nekoliko igrača je napustilo igru sa slomljenim nosevima, rebrima..

Najbolji strijelci su bili Dražan Jerković, Florian Albert (Mađarska), Valentin Ivanov (SSSR), Leonel Sanchez (Čile), Garrincha i Vava (Brazil) sa po četiri gola.

8. SP ENGLESKA 1966.

Poredak: 1. Engleska, 2. Njemačka, 3. Portugal, 4. SSSR

Finale: Engleska – Njemačka 4-2 (produžeci)

Broj sudionika: 16

Englezi su svoj najsvjetliji nogometni trenutak dočekali 1966. godine osvojivši prvi i jedini svjetski naslov i to pobjedom protiv “najvećih neprijatelja” Nijemaca. Finalnu utakmicu je prelomio gol za koji se niti danas ne zna je li bio ili ne. No, udarac Geoffa Hursta koji se od grede odbio u tlo suci su u 101. minuti okarakterizirali kao gol za 3-2. Hurst je postigao još jedan gol za 4-2.

Bilo je to prvenstvo na kojem je Italiju izbacila Sjeverna Koreja, a Pelea su Bugari u prvom kolu “polomili”, te zbog toga nije mogao igrati do kraja prvenstva.

Najbolji strijelac bio je Portugalac Eusebio s devet golova.

9. SP MEKSIKO 1970.

Poredak: 1. Brazil, 2. Italija, 3. SR Njemačka, 4. Urugvaj

Finale: Brazil – Italija 4-1

Broj sudionika: 16

Brazil je obilježio i ovo prvenstvo upisavši svih šest pobjeda s prosječnom razlikom od tri gola po utakmici. Glavna zvijezda ponovo je bio Pele, no sjajni su bili i Jairzinho, Rivelinho i Gerson. Brazilu je tada zauvijek pripao trofej Julesa Rimeta, jer je to bio njihov treći naslov. Mjesec dana kasnije pokal je ukraden i nikad nije pronađen.

SP je igran u Meksiku na 2.000 metara nadmorske visine pa su prvi puta u povijesti nogometa dozvoljene po dvije izmjene igrača. Najbolji strijelac bio je Nijemac Gerd Mueller sa 10 golova.

10. SP SR NJEMAČKA 1974.

Poredak: 1. SR Njemačka, 2. Nizozemska, 3. Poljska, 4. Brazil

Finale: SR Njemačka – Nizozemska 2-1

Broj sudionika: 16

U Njemačkoj je po četvrti put na prvih deset SP-a slavio domaćin. Premda su prognoze u prvi plan gurale Nizozemce i njihov “totalni nogomet”, naslov je po drugi put pripao “elfu”. Po prvi put na jednom SP-u su jedna protiv druge igrale dvije Njemačke – SR i DDR, u tom je susretu bolja bila Istočna Njemačka sa 1-0, no Zapadna Njemačka je kasnije otišla do vrha.

Najbolji strijelac bio je Poljak Grzegorz Lato sa sedam golova

11. SP ARGENTINA 1978.

Poredak: 1. Argentina, 2. Nizozemska, 3. Brazil, 4. Italija

Finale: Argentina – Nizozemska 3-1 (produžeci)

Broj sudionika: 16

Nizozemska je ponovno stigla do finala, no još jednom je ostala u “čekaonici”, a opet je u finalu izgubila od domaćina, ovoga puta Argentine.

Nizozemci su na SP došli bez prve zvijezde Johana Cruijffa koji je bojkotirao prvenstvo zbog političkog režima u Argentini. Domaćin je stigao do prve titule predvođen Marijem Kempesom koji je bio najbolji strijelac prvenstva sa šest golova, od toga je dva postigao u finalu.

12. SP ŠPANJOLSKA 1982.

Poredak: 1. Italija, 2. SR Njemacka, 3. Poljska, 4. Francuska

Finale: Italija – SR Njemačka 3-1

Broj sudionika: 24

Prvenstvo je prošireno sa 16 na 24 reprezentacije. Naslov prvaka je osvojila Italija koja je prvi krug prošla s tri neodlučena ishoda – Poljska 0-0, Peru 1-1, Kamerun 1-1. No, u nastavku su se “azzurri” probudili, a eksplodirao je Paolo Rossi. Brazilu je dao dva od tri talijanska gola u pobjedi 3-2, Poljskoj u polufinalu oba, te prvi, vodeći u finalu protiv SR Njemačke.

Ukupno je zabio šest golova i bio je najbolji strijelac turnira. Zanimljivo, Rossi umalo uopće nije došao na prvenstvo. Bio je suspendiran na dvije godine zbog sudjelovanja u namještanju rezultata, no izbornik Enzo Bearzot ga je ipak poveo.

13. SP MEKSIKO 1986.

Poredak: 1. Argentina, 2. SR Njemacka, 3. Francuska, 4. Belgija

Finale: Argentina – SR Njemačka 3-2

Broj sudionika: 24

SP je prvotno dodijeljeno Kolumbiji, ali je zbog teške gospodarske situacije u toj zemlji domaćinstvo dobio Meksiko. No, manje od mjesec dana prije početka turnira Meksiko je pogodio potres uz velike ljudske žrtve i materijalnu štetu.

Međutim, stadioni su podnijeli silinu potresa i prvenstvo se ipak odigralo. Argentina je stigla do svog drugog naslova prvaka prevođena Diegom Maradonom. “Mali zeleni”, kako je glasio njegov nadimak, osim po blistavim nastupima obilježio je prvenstvo i “Božjom rukom”. U četvrtfinalu je zabio dva gola Englezima za pobjedu 2-1, no jedan gol je zabio rukom, dok je drugi proglašen najljepšim pogotkom svjetskih prvenstava. Nakon utakmice je rekao kako je gol postigla “Božja ruka”.

Najbolji strijelac prvenstva bio je Englez Gary Lineker sa šest golova.

14. SP ITALIJA 1990.

Poredak: 1. SR Njemačka, 2. Argentina, 3. Italija, Engleska

Finale: SR Njemačka – Argentina 1-0

Broj sudionika: 24

Mnogi stručnjaci ovo prvenstvo smatraju igrački najgorim i kvalitetom najslabijim, posebice finalni ogled u kojem su kao i četiri godine ranije igrali “elf” i “gauči”. Ovoga puta krunu su odnijeli Nijemci golom Brehmea iz kazenog udarca.

Jedna od senzacija turnira bio je Kamerun koji je stigao do četvrtfinala u kojem je ispao nakon produžetaka od Engleske.

Najbolji strijelac prvenstva bio je do tada malo poznati talijanski napadač Salvatore Schillaci sa šest postignutih golova.

15. SP SAD 1994.

Poredak: 1. Brazil, 2. Italija, 3. Švedska, 4. Bugarska

Finale: Brazil – Italija 3-2 (11m – 0-0)

Broj sudionika: 24

Svjetski prvak po četvrti put u povijesti postala je reprezentacija Brazila, koja je u finalu pobijedila Italiju boljim izvođenjem jedanaesteraca. Ovo prvenstvo bilo je prvo na koje su se uspjele uvrstiti reprezentacije Grčke, Nigerije i Saudijske Arabije, a na njemu je kao samostalna država po prvi put nastupila i Rusija.

Naslov najboljeg strijelca turnira osvojili su Bugarin Hristo Stoičkov i Rus Oleg Saljenko sa šest postignutih golova. Saljenko je čak pet golova zabio u pobjedi Rusije nad Kamerunom sa 6- 1, što je još uvijek najveći broj golova koje je jedan igrač postigao u jednoj utakmici na završnom turniru SP-a.

U tom susretu među strijelce se upisao i tada 42-godišnji Kamerunac Roger Milla postavši najstariji strijelac u završnicama SP-a. Ovo prvenstvo bilo je i prvo na kojem se za pobjedu umjesto dva dobivalo tri boda, prvo na kojem su igrači na poleđini dresova osim broja imali ispisana i svoja prezimena ili nadimke.

16. SP FRANCUSKA 1998.

Poredak: 1. Francuska, 2. Brazil, 3. HRVATSKA, 4. Nizozemska

Finale: Francuska – Brazil 3-0

Broj sudionika: 32

Na “Coupe de Mondeu” po prvi put su nastupile 32 reprezentacije, a uvedeno je i pravilo “zlatnog gola” od osmine finala. Za nas SP u Francuskoj ima povijesni značaj, jer je hrvatska reprezentacija u svom premijernom izdanju stigla do trećeg mjesta. Taj podvig u povijesti svjetskog nogometa izveo je još jedino Portugal 1966. godine stigavši u debiju također do bronce.

Hrvatska je igrala sjajno. “Vatreni” predvođeni Miroslavom Blaževićem u prvom kolu su pobijedili Jamajku (3-1), a potom i Japan (1-0). U trećem susretu Hrvatska je izgubila od Argentine (0-1). U osmini finala je pala Rumunjska (1-0), a u četvrtfinalu Njemačka (3-0). Hrvatska je zapela u polufinalu od Francuske (1-2) premda je vodila 1-0, dok su u susretu za broncu naši nogometaši porazili Nizozemsku 2-1, a Davor Šuker je završio turnir kao najbolji strijelac sa šest golova.

Naslov prvaka osvojila je domaćin Francuska koja je u finalu deklasirala Brazil sa 3-0 uz dva pogotka Znedinea Zidanea.

17. SP JAPAN I JUŽNA KOREJA 2002.

Poredak: 1. Brazil, 2. Njemačka, 3. Turska, 4. Južna Koreja

Finale: Brazil – Njemačka 2-0

Broj sudionika: 32

Prvi put završnica SP-a je održana u dvije zemlje i prvi put je SP ugostila Azija. Ukupno 199 reprezentacija je sudjelovalo u kvalifikacijama, a među putnicima na SP bila je i Hrvatska. Nažalost, natjecanje smo završili već u skupini s jednom pobjedom (Italija 2- 1) i dva poraza (Meksiko 0-1, Ekvador 0-1).

Četiri reprezentacije su po prvi put izborile nastup na svjetskom prvenstvu: Kina, Ekvador, Senegal, i Slovenija. U finalu su se susreli Brazil i Njemačka, a Selecao je slavio sa 2-0 golovima Ronalda. Za iznenađenje su se pobrinule Južna Koreja i Turska. Obje su stigle do polufinala, a na tom putu su izbacile Portugal, Italiju i Španjolsku (Južna Koreja), te Japan i Senegal (Turska).

U sudaru za broncu slavila je Turska sa 3-2, a prvi gol na utakmici zabio je Hakan Sukur u 11. sekundi što je najbrži gol u povijesti svjetskih prvenstava.

Najbolji strijelac turnira bio je Brazilac Ronaldo s osam golova.

18. SP NJEMAČKA 2006.

Poredak: 1. Italija, 2. Francuska, 3. Njemačka, 4. Portugal

Finale: Italija – Francuska 5-3 11m (1-1)

Broj sudionika: 32

Ovo se prvenstvo razlikovalo od prijašnjih po tome što se na njega prvak prethodnog prvenstva, u ovom slučaju Brazil, nije izravno kvalificirao na završnicu već je morao igrati u kvalifikacijama. U Njemačkoj su svoj prvi nastup na završnici Svjetskog prvenstva ostvarile reprezentacije Angole, Gane, Obale Bjelokosti, Toga, Trinidada i Tobaga te Ukrajine.

Reprezentacija Hrvatske je treći put uzastopce nastupila na SP, no ponovno nije prošla skupinu. Ovoga puta nije ubilježila niti pobjedu, već poraz (Brazil 0-1) i dva neodlučena ishoda (Japan 0-0, Australija 2-2). Svjetskim prvakom po četvrti put je postala Italije, koja je u finalu pobijedila Francusku boljim izvođenjem 11-eraca.

No, finalni susret je obilježio nesportski potez Zinedine Zidanea koji je u 111. minuti udarcem glavom u prsa udario Marca Materazzija zbog čega je dobio crveni karton.

Najbolji strijelac prvenstva bio je Nijemac Miroslav Klose s pet golova.

19. SP JUŽNA AFRIKA 2010.

Poredak: 1. Španjolska, 2. Nizozemska, 3. Njemačka, 4. Urugvaj

Finale: Španjolska – Nizozemska 1-0 (produžeci)

Broj sudionika: 32

Na prvo SP koje je održano na afričkom kontinentu Hrvatska se prvi put od svoje samostalnosti nije uspjela plasirati. U svojoj kvalifikacijskoj skupini “vatreni” su zauzeli treće mjesto iza Engleske i Ukrajine.

Na samom natjecanju status najvećeg favorita za naslov opravdala je Španjolska koja je tako po prvi put osvojila naslov svjetskog prvaka, kojega je pridružila europskom naslovu osvojenom dvije godine ranije. U finalu je Španjolska svladala Nizozemsku sa 1-0 pogotkom Andersa Inieste u 116. minuti susreta.

Nizozemci su tako i iz svog trećeg finala SP otišli bez prvog naslova.

Najbolji strijelci sa po pet pogodaka bili su Urugvajac Diego Forlan, Nizozemac Wesley Sneijder, Španjolac David Villa i Nijemac Thomas Mueller, no “zlatnu kopačku” dobio je Mueller zbog najvećeg broja asistencija (tri) u spomenutoj četvorki.

20. SP BRAZIL 2014.

Poredak: 1. Njemačka, 2. Argentina, 3. Nizozemska, 4. Brazil

Finale: Njemačka – Argentina 1-0 (produžeci)

Broj sudionika: 32

Brazil je po drugi put u svojoj povijesti postao domaćin a SP-a nakon što je to bio 1950. Brazil je tako postao peta država sa dvostrukim domaćinstvom prvenstva nakon Meksika, Italije, Francuske i Njemačke. Međutim, i ovoga puta Brazilci ga neće pamtiti po dobrome. Bili su tek četvrti, a u polufinalu su doživjeli pravo poniženje izgubivši od Njemačke 1-7.

Svjetski naslov je osvojila Njemačka pobijedivši u finalu nakon produžetaka Argentinu 1-0 golom Maria Gotzea u 113. minuti. Njemačkoj je to bio četvrti svjetski naslov, ali prvi nakon ujedinjenja 1990. godine. U Brazilu je nastupila i hrvatska reprezentacija, ali ‘vatreni’ ponovno nisu prošli skupinu. Ostaje nam utjeha kako je hrvatska imala čast otvoriti SP protiv Brazila izgubivši taj susret 1-3. U drugom susretu smo pobijedili Kamerun (4-0), a u odlučujućem susretu za prolaz izgubili od Meksika (1-3).

Najbolji strijelac SP-a bio je Kolumbijac James Rodriguez sa šest golova.

(Hina)