I oni najbolji u povijesti sporta reći će vam da je sreća neizostavni faktor uspjeha – splet okolnosti, konkurencija, dobar ili loš dan protivnika... Mnoge uspješne teniske karijere nisu okrunjene Grand Slam titulom, a u nekim inače manje uspješnima pronalazimo osvojen taj najviši teniski vrh.
Da li osvojena Grand Slam titula znači i drugačiju percepciju u povijesnom kontekstu? Odgovor je naravno potvrdan, ali karijere tenisača pred vama i dalje su veoma vrijedne.
.
Todd Martin
U doba kada su Amerikanci dominirali tenisom, Pete Sampras i Andre Agassi, uz njih je zenit doživio i njihov sunarodnjak Todd Martin. Najbliži Grand Slam tituli bio je 1999. godine, kada je vodio sa 2-1 u setovima u finalu US Opena protiv Agassija, ali je sljedeća dva seta izgubio 6:3, 6:2. Pet godina ranije u finalu Australian Opena izgubio je od Samprasa u tri seta, te sezone igrao je i u polufinalu Wimbledona i US opena. Pogađate – izgubio od Samprasa i Agassija. Došao je do četvrtog mjesta na svijetu i ukupno je osvojio osam titula.
Nikolaj Davidenko
Nedostajala mu je karizma toliko da je jedno vrijeme nije imao sponzora ni kada je bio Top 5 igrač, ali Rus je bio mašina za udaranje lopti – tehnički savršen, kada bi on bio u udarcu i hvatao lopte u penjanju, to je bila milina gledati. Osvojio je završni turnir 2009, kao i još tri Mastersa i ukupno 21 titulu, ali na Grand Slam turnirima nije nijednom stigao do finala. U tri od četiri polufinala eliminirao ga je Roger Federer, a najbolju priliku imao je na Roland Garrosu 2005. godine – tada je vodio 2-1 u duelu sa Marianom Puertom, ali je izgubio. Federeru nije uzeo ni set u dva polufinala u New Yorku i jednom u Parizu, a do četvrtfinala je stigao još šest puta. Došao je do trećeg mjesta na svijetu.
David Ferrer
Sa 27 titula, Španjolac je najtrofejniji tenisač među onima koji nikada nisu uzeli Grand Slam titulu. Njegova konstantnost i borbenost bili su nevjerojatni, ali u doba ‘Velike trojke’ jednostavno se preko njih nije mogao probiti. Igrao je jedno Grand Slam finale, 2013. godine je u tri seta izgubio od Rafaela Nadala, uz još pet polufinala i 11 četvrtfinala. Dogurao je do trećeg mjesta na svijetu i on je možda i najilustrativniji primjer koliko uspjeh ovisi i od konkurencije – Roland Garros osvajali su na primjer Albert Costa i Gaston Gaudio, a Ferrer je sigurno znatno bolji tenisač od njih.
Mark Philippoussis
Igrao je u dva Grand Slam finala – 1998. godine bolji je u četiri seta u New Yorku bio sunarodnjak Patrick Rafter, a pet godina kasnije bio je na gubitničkoj strani prve Wimbledonske titule Rogera Federera. Poznat po izvanrednom servisu, Australac grčkog podrijetla ukupno je u karijeri osvojio 11 titula i bio je osmi na svijetu, a ozljede koljena i brojne aktivnosti van terena koštale su ga još bolje karijere.
Miloslav Mečir
Zvali su ga Velika Mačka zbog brzine i načna na koji se kretao po terenu, osvajač je zlatne olimpijske medalje u Seulu 1988, ukupno je uzeo 11 titula i bio je četvrti na ATP listi.
Igrao je dva Grand Slam finala, ali je oba puta od njega bio bolji sunarodnjak Ivan Lendl, i to uvjedljivo – i na US openu 1986. godine i u Melbourneu tri godine kasnije Mečir je ukupno uzeo po šest gemova. Došao je po jednom do polufinala na Roland Garrosu (1987) i Wimbledonu (1988), a unatoč tome što je ostao bez Grand Slama, zbog dopadljivog stila igre mnogima je bio omiljeni tenisač
David Nalbandian
El Gringo, Fat Dave, El Rey David. Poznat po predivnom dvoručnom bekhendu, savršenom tajmingu na udarcima i ponekad burnom temperamentu.
Igrao je finale Wimbledona 2002. godine u kojem je izgubio od Hewitta, a 2003. je u polufinalu US Opena protiv Roddicka ispustio 2-0 u setovima iako je imao meč loptu. Još jednom je ispustio 2-0 u polufinalu Grand Slama, u Melbourneu 2006. u duelu sa Marcosom Baghdatisom. Meča karijere sjećaju se svi koji tenis vole – u finalu Masters kupa u Šangaju 2005. godine preokrenuo je od 0-2 i u tie-breaku petog seta pobijedio Rogera Federera.
Pamte ga i po diskvalifikaciji u Queensu nakon koje je Čilić osvojio naslov. Poslije teniske karijere natječe se u reliju, a unatoč bogatstvu i slavi, nikada se nije odselio iz rodnog gradića.
Jo-Wilfried Tsonga
Još je mnogo tenisača koji su bili na jedan meč do najvećeg trofeja u tenisu – Jo Wilfried Tsonga je 2008. uzeo prvi set Đokoviću u Melbourneu, od Tomaša Berdycha je 2010. na Wmbledonu bio bolji Rafael Nadal, Marselo Rios je zbog poraza od Petra Korde na Australian openu (1998) ostao jedini broj jedan bez Slama.