Prenosimo intervju hrvatskog teniskog šampiona kojeg je odradio u kompleksu Melbourne Parka nakon pobjede protiv Edmunda u polufinalu prvog Grand Slam turnira u sezoni...
Koliko si zadovoljan svojim servisom? Dojam je da si ga udarao nevjerojatno dobro.
Hvala vam. Vrlo sam sretan s izvedbom. Polufinale donosi veliki ulog, a ne izgubiti servis u takvom meču vrlo je važno ostvarenje. Ali, nisam započeo kako sam planirao. Već u prvom gemu bio sam suočen s dvije brejk lopte, prva tri-četiri gema nisam odigrao na najboljoj razini.
Bio je malo drukčiji meč od onoga protiv Rafe. Nešto drukčiji intenzitet. Nije bilo toliko izmjena i ritma, nismo previše loptica udarili s osnovne crte. U drugom setu razvoj poena je ovisio uglavnom o servisu i prvom udarcu nakon njega.
Ali, srećom, odigrao sam sjajno u tie-breaku, bio sam vrlo fokusiran u svakom poenu i vrlo lijepo sam iskontrolirao situaciju.
Kako se osjećaš ovdje? Na Wimbledonu si imao problema s ozljedom, završio si u suzama. Nisi mogao igrati kako možeš. Osjećaš li se spremnim za završnicu?
Osjećam se spremno, tjelesno sam u vrlo, vrlo dobrom stanju iako sam odigrao nekoliko mečeva od tri i više sata. Ali ukupno gledano, stvarno se dobro osjećam. Mislim da sam dosad odigrao odličan turnir.
Napredovao sam u odnosu na kraj prošle godine. Sada igram mnogo agresivnije. S većinom udaraca sam zadovoljan. Mislim da je svaki element na dobroj razini, od reterna, kretanja, forhenda, bekenda, servisa…
Vrlo sam uzbuđen zbog finala.
Kada bi trebao odabrati jednu slabost u tvojoj igri prije godinu, dvije… koja bi to bila?
Nisam imao slabosti (smijeh).
Dobro, a u čemu si napredovao?
Mislim da u tenisu, ako ne napreduješ, zapravo postaješ sve gori tenisač. Jer svi ostali napreduju. Cijela igra stalno ide prema naprijed. Dolazi mnogo mladića koji igraju odličan tenis, stalno moraš pronalaziti načina da budeš bolji.
Kod mnogih igrača na samom vrhu, posebno kod Rogera, možete vidjeti da se jako dobro prilagodio promjenama u igri te protivnicama u svom okruženju. Koji su ga uvijek tjerali da bude sve bolji i bolji.
Ista stvar vrijedi i za mene. Mislim da sam napravio dobru analizu prošle sezone. Pronašao sam neke elemente u kojima mogu napredovati, sitne pojedinosti na koje sam se usredotočio. Zasad te promjene vrlo dobro funkcioniraju.
Što misliš, na koji način ti ono teško i tužno iskustvo s Wimbledona možemo pomoći u nedjeljnom finalu?
U isto vrijeme sam doživio dva različita iskustva u jednom: odlično, zbog činjenice da sam u završnici, i ono ne baš toliko odlično. Mislim da će mi to pomoći da ostanem usredotočen na stvari koje moram raditi. Znate, sada imam dva slobodna dana, ponešto drukčija rutina u odnosu na dosadašnji dio turnira.
Ali, moram zadržati mentalni fokus i biti spreman od prvog poena u finalu. Bit ću jako motiviran za taj meč, a i osjećam se odlično sa svojom igrom. Nadam da ću odigrati dobro i da ću donijeti dobru energiju na teren.
Kada pitate bilo kojeg igrača s kojim igračem bi najradije htjeli igrati, odgovor će uvijek biti “Svejedno je. Pobjednik je uvijek najteži protivnik.”
Ali, ovaj slučaj je potpuno različit. Možeš birati između Federera i Chunga. Reci nam iskreno, hajde.
Htio bih igrati protiv igrača kojeg ću pobijediti u finalu (smijeh).
Oh, nemoj biti… Pričaj s nama kao da pričaš sa svojim bratom.
Istu stvar rekao bih i bratu (smijeh).
Mislim, očito je. S jedne strane tu je Roger, jedan od najuspješnijih u ovim fazama Grand Slamova. Njegove dobre izvedbe na ovim turnirima toliko dugo već traju, sve je bolji i igra sjajan tenis. On je uvijek veliki izazov.
Što se Chunga tiče, igrao sam s njime nekoliko puta (3:0 vodi Marin, op. a.) i gledajući njegovu igru, mislim da je jako napredovao u posljednjih 6 do 12 mjeseci. Sazrio je, igra stvarno dobar tenis, zabavan za gledanje. Izvrstan igrač u obrani koji je sposoban i jako udaraca s obje strane.
Nije to neki odgovor koji će vas usrećiti, ali moram se brinuti za sebe.
Ionako znamo odgovor.
Ja ništa nisam rekao.
Kao mladi igrač, bilo te je svugdje. Najprije si trenirao u Francuskoj i, naravno, Hrvatskoj.
Ne, u Sanremu.
Koliko si se zadržao u Italiji i koliko si tamo naučio?
Naučio sam mnogo. Zapravo, naučio sam sve, kako stvari raditi na talijanski način. Radio sam s Bobom Brettom koji je tamo imao akademiju. Naš odnos trajo je devet godina, Bob me mnogo naučio o tenisu, o životu tenisača. Danas sam ovakav igrač i zbog njega.
Bilo je sjajno ponovno ga sresti ovdje. Gledao me i bordio na nekoliko posljednjih mečeva. Vrlo lijepo iskustvo. Mnogo sam naučio od njega, Bob je veliki teniski znalac, usmjerio me na pravi način.
Ako ćeš u finalu igrati protiv Federera, u kojoj mjeri ćeš osveta igrati bitnu ulogu dok ćeš pokušavati biti bolji od njega?
Ne doživljavam to kao osvetu. Mislim, u Wimbledonu nisam mogao dati sve od sebe. Događa se. Dogodilo se Rafi pred kraj meča, čak i Kyleu danas, koji je imao neku sitnu ozljedu ili je jednostavno bio umoran. Ne znam. Te stvari se događaju, takav je ovaj sport.
Za mene je sjajano što sam ponovno u finalu, što ću dobiti novu priliku za Grand Slam titulu. Igram jako kvalitetan tenis i definitivno sam jako uzbuđen zbog onog što mi donosi 2018.
Možeš li reći da si dosegao vrhunac sa svojom igrom?
Mislim da, ukupno gledano, igram bolje. Igram konstantnije od meča do meča.
Na US Openu sam igrao nevjerojatan tenis, ali bilo mi je puno teže zadržati tu razinu dulje vrijeme. Sada imam osjećaj da ovu kvalitetu tenisa mogu imati tijekom cijele sezone, a to mi je i cilj. Da se na kraju godine mogu osvrnuti na rezultate i biti zadovoljan sa svojim izvedbama i njihovom konstantom.
Baš voliš igrati protiv Federera u finalu?
Sami odgovorite na to pitanje (smijeh).