Pročitajmo kako su reagirali sudionici meča dana u Rod Laver areni u kojemu je šesterostruki osvajač AO-a izgubio od mladog Korejca...

Hyeun Chung bio je, naravno, oduševljen nakon najveće pobjede u karijeri kojom je dohvatio četvrtfinale Australian Opena, što je prvi puta da je jedan Korejac otišao toliko daleko na jednom GS turniru. Pritom je postao tek treći (nakon Safina 2003. i Federera 2007.) koji je sa 3:0 u setovima pobijedio Đokovića u “njegovom” Melbourneu, gdje je šest puta podizao trofej.

“Stvarno ne znam kako sam uspio. Nisam uopće bio siguran da mogu pobijediti večeras. Samo sam bio počašćen što ponovno igram protov Novaka, svog idola i sretan što ga vidim ponovo na Touru”, rekao je odmah nakon pobjede.

Na konferenciji za novinare imao je priliku nešto dublje zagrebati ispod površine onog što mu se upravo dogodilo u životu:

“Mislim da sam igrački vrlo sličan Novaku, uostalom i pokušavam igrati poput njega i biti mentalno čvrst kao on. U prošle dvije godine imao sam puno ozljeda, koje su me dosta usporile u razvoju, sada se nadam barem jednoj sezoni bez tih problema. Što se sljedećeg meča tiče, poznajem Sandgrena, spreman sam za njega, ali moram se dobro odmoriti. Neću imati problema s fokusom, jer nastojim imati jednaku usredotočenost u svakom kolu, u svakom meču, neovisno o protivniku.

Primijetio sam da je Novak imao problema s laktom, a i djelovao mi je umorno. Pokušao sam biti što opušteniji i što više fokusiran, jer je dobro igrao na turniru.”

Novak Đoković doživio je žešću “torturu” novinara, ali to je i logično, njegov poraz bio je vrlo iznenađujuć, s obzirom kako je kvalitetno igrao dosad u turniru. Još je veću pažnju izazvala obnova ozljede lakta, koja je trebala biti stvar prošlosti…

“Svaka mu čast, nevjerojatna partija, bio je bolji i zaslužio je pobijediti. Kada god je bio u nevolji, pronalazio je impresivne udarce, bio je poput zida. Krajem prvog seta lakat me počeo više boliti, borio sam se i s time do kraja meča. Stupanj boli nije bio toliko jak da bih prekinuo meč, ali mi je utjecao na servis. 

A ako je jedan udarac kompromitiran, a servis je možda i najvažniji, onda je cijela igra kompromitirana. Imate bubicu u glavi koja vas stalno podsjeća na to. Ne tražim izgovore, ali takva je situacija, to je realnost.”

Novinare, naročito srpske, zanimalo je što će se u budućnosti događati s Novakom, pomišlja li sada možda na operaciju koju je odbacio kao mogućnost tijekom prošle godine…

“Ne znam koji su sljedeći koraci s laktom, morat ću se posavjetovati sa svojim timom. Operacija prošle godine nije bila opcija jer sam bio uvjeren od strane svih stručnjaka da to nije najbolje rješenje u tom trenutku. Hoće li se pojaviti kao mogućnost sada, to ne znam.

Očigledno još nisam ni blizu stopostotnog zaliječenja ozljede. Nažalost, pri kraju prvog seta sam osjetio malo veću bol, čak i pod tim protuupalnim lijekovima koje nikako ne volim, ali sam na njima živio godinu i pol dana zbog ovoga, pa sam opet morao kako bih izdržao ovaj turnir. Nije to nešto strano, mnogi vrhunski sportaši ih konzumiraju, ali ta kemija uvijek ima neželjene nuspojave.”

Prvi put u karijeri suočavam se s ovako ozbiljnom ozljedom koja je nastala kao posljedica posljednjih 12 godina na visokoj razini, s toliko odigranih mečeva. Tako je kako je, moram prihvatiti stvari kakve jesu. Hvala Bogu, tenis mi nije jedina stvar u životu, iako bih volio igrati.”