Još koji mjesec i obilježit ćemo desetu obljetnicu jednog od najemotivnijih trenutaka u povijesti tenisa, a možda i cijelog sporta. U finalu Australian Opena 2009. Rafael Nadal pobijedio je Federera nakon bespoštedne borbe u pet setova...

Roger Federer danas ima 37 godina i nikad nije bio bliži mirovini. U posljednje vrijeme ne pruža vrhunske partije, a forma mu je posebno pala nakon što je uzeo predah od zemljanog dijela sezone.

Nakon jučerašnjeg slavlja protiv Fogninija, u kojem je nastavio niz mečeva s barem jednim izgubljenim servisom koji traje još od US Opena (Kyrgios ga posljednji nije breaknuo), izjavio je kako mu naslov u Parizu ionako nije cilj te da se želi što bolje pripremiti za završnicu sezone u Londonu.

No, bio je riječit i prilično otvoren o nekim drugim stvarima:

“U ovoj fazi karijere, kada nastupam u velikim arenama s gledateljima koji uglavnom podržavaju mene, moram priznati da imam malo drukčije emocije nego u ranijim fazama karijere. Više ne osjećam pritisak da svakog dana moram pokazati svijetu za što sam sposoban. Više nisam onaj mladić koji bi plakao na kraju meča. U to vrijeme bio sam vrlo nestabilan i bio bih pretjerano emocionalan zbog svakakvih stvari”.

Suze Rogera Federera na tenisku javnost najupečatljivije su djelovale na pretposljednjem Australian Openu u prošlom desetljeću. Izgubio je završni susret protiv Rafe Nadala iako je čak dvaput rezultat u setovima vraćao u egal. U petom se potpuno raspao, tadašnji broj jedan osvojio je i treći naslov preko njegovih leđa u posljednjih godinu dana.

Trebalo je proći nekoliko minuta da se očito velika bol u potpunosti slegne, a tada je krenulo. Suze koje Roger jednostavno nije mogao zauzdati dok je Rafa pored njega još jednom stajao s glavnom nagradom.

Godinu ranije zgazio ga je u finalu Roland Garrosa, prepustivši mu pritom četiri gema, a poseban šok bio je kada mu je oteo i Wimbledon samo koji tjedan kasnije!

Bio je to jedan od najboljih mečeva koji su ikada odigrali, a Španjolac je opet bio čvršći u gustoj završnici (9-7 u petom setu). Ti porazi dramatično su poljuljali Rogerovu vjeru u sebe, a to se možda najbolje oslikalo u tri uzastopna poraza koja mu je priuštio još jedan mladić koji je svijetu počeo pokazivati da se s njime treba ozbiljno računati.

Andy Murray bio je još jedan klinac koji je Federera pobjeđivao meč za mečom, a vrhunac – ili bolje reći dno – doživio je na završnom turniru sezone, u ‘svojim’ dvoranskim uvjetima, gdje ga je u presudnom meču za plasman u polufinale porazio – Gilles Simon!

U tim trenucima, Fedexu se vjerojatno svijet srušio, barem je to tako izgledalo u njegovoj glavi. Godinu je završio serijskim porazima od klinaca koji su time ozbiljno ugrozili njegovu auru Neponovljivog, a tada ga je na odmor poslao i neki francuski ‘pimpler’. I to ga je porazio drugi put zaredom u vrlo kratkom vremenu!

Dakle, jasno je kada sve napišemo da se Fedu sve baš ružno posložilo u tom Melbourneu i nije teško razumijeti zašto je na dodjeli trofeja briznuo u plač. Srećom, u blizini je bio Rafa, uvijek velik džentlmen u takvim situacijama, zagrlio ga i utješio…