Jučer je objavljeno je da je Goran Ivanišević i službeno primljen u Kuću slavnih – velika je to čast za osvajača Wimbledona 2001. godine i sadašnjeg trenera Novaka Đokovića. Zato je novinar srbijanskog Sportkluba napravio veliki razgovor s našom legendom, s našim Zecom...

Za Sportklub je Ivanišević govorio o dosadašnjoj suradnji s Novakom, budućnosti, o tome ima li previše statistike, Đokovićevim motivima i servisu…
Ivanišević se Novakovom timu pridružio tijekom prošlogodišnjeg Wimbledona i sada navršio je pola godine u štabu.

POVEZANO: GORAN IVANIŠEVIĆ PRIMLJEN U TENISKU KUĆU SLAVNIH!

– Sve je super, žao mi je samo zbog te ozljede koja se dogodila u najgorem mogućem trenutku na US Openu. Završnica prošle sezone nije bila sjajna, nije odigrao na svojoj razini ATP finale, pogotovo onaj posljednji meč s Federerom, ali onda se dogodila jedna fenomenalna stvar zvana ATP kup – uz Ducija i Troickog, onu atmosferu, osvojena je titula, to mu je mnogo značilo zbog pozitivne energije. Prijavili smo Adelaide iz opreza ako ne bude imao dovoljno mečeva, a na kraju je morao i odmarati –počinje Ivanišević za Sportklub pa nastavlja:

– Znao sam za Novakov karakter, slični smo, tu me ništa nije iznenadilo. Igrački me i dalje impresionira to što kao da ima neki prekidač u glavi, pritisne ‘restart’ i samo odjednom krene igrati fantastično. Onaj s druge strane može igrati dobro, ali u tom trenutku ne zna što ga je snašlo.

Pojedini američki mediji napisali su da je baš Ivanišević sugerirao Novaku da prekine suradnju sa statističarem Craigom O’Shannessyjem.

– Nemam ništa protiv Craiga, ali i Marjan (Valda, op.ur.) i ja smo osjećali da je malo previše statistike, previše opterećivanja informacijama. Općenito smatram da je u tenisu previše statistike, na kraju ti ona diktira kako trebaš igrati umjesto da se usmjeriš na svoju igru i osjećaj. Gdje je netko servirao prije tri godine… Statistika je važna naravno, na raspolaganju je ATP statistika, Marjan i ja prođemo kroz to i onda je predstavimo Novaku. Mislim da je to dovoljno.

Od početka sezone servis je Novakovo veliko oružje, o tome je za Sportklub govorio i Marjan Vajda – u prosjeku mu je drugi servis 168 km/h, što je znatno brže od prosjeka u karijeri (152,5 km/h). Velika zasluga za to je i Ivaniševićeva.

– Nisam došao da mu mijenjam tehniku niti bilo što, samo smo poradili na nekim sitnicama i one sada daju rezultate. Kompaktnost pri servisu, bacanje lopte, još neki detalji koji su ga unaprijedili. Međutim, mogu ja govoriti do sutra i objašnjavati da servira brže drugi servis, ali to ne vrijedi ako se on ne osjeća s time udobno i u ritmu. On je taj koji osjeća, i osetio je, tako da ti servisi idu i 180-190 kilometara na sat, što je izvanredno za drugi servis. Što je najvažnije, nema dvostrukih grešaka, nadam se da će se nastaviti u tom ritmu.

Mnogo se govori o novoj generaciji i njihovom pohodu na Grand Slam naslova, ali Stefanos Tsitsipas i Daniil Medvedev, koji su bili među glavnim kandidatima, ispali su s Australian Opena. (Razgovor je očito vođen prije današnjih mečeva u kojima je blistao NextGenovac Zverev i polu-NG-ovac Thiem, opaska uredništva).

– Tsitsipas i Shapovalov mi se najviše dopadaju, uz Ćorića, ali nisu oni jedini, ima dosta kvalitetnih mladih igrača. Ipak, mislim da možda nisu spremni slušati, barem neki od njih, mislim da oko sebe drže ljude koji im govore ono što žele čuti. Morati će se promijeniti. Nadal je četiri-pet godina tražio novi servis dok ga nije pronašao, Federer je mijenjao reket kako bi mu lopta išla brže, Novak je spreman napraviti sve kako bi dodatno napredovao. I mlađi će morati početi tako razmišljati – zaključio je novi član teniske Kuće slavnih za Sportklub.

– Zaslužio je biti u Kući slavnih, mislim da će to službeno biti obavljeno nakon Wimbledona. Ne znam hoću li imati priliku otići tamo, voluo bih, ali u svakom slučaju sve što je postigao u karijeri, naravno kao igrač, a poslije i sedam-osam godina kao trener, dosta je dao ovom sportu i to je najmanje kako mu taj sport može vratiti – pričao je Đoković o Ivaniševiću pa dodao:

– Malo se šalimo, Goran je prije svega moj prijatelj i netko koga poznajem od svoje 12. godine. Na Peta Samprasa i njega sam kao klinac gledao na uzore, zbog toga što je on dolazio s naših prostora i što sam oduvijek osjećao prisnost s njim. Uvijek je bio prijateljski nastrojen prema meni, od moje 12. godine, kad god smo imali priliku igrati, vidjeti se, stvarno je velika čast imati ga za trenera – kaže Đoković.