Pomalo pjesnički djeluje mjesto na kojem se Posebni odlučio za novi početak. Podno mitskog koloseuma, zajedno s Romom u gladijatorske bitke za neke bolje dane.

Kao grom iz vedra neba odjeknula je ovih dana vijest kako Jose Mourinho od iduće sezone preuzima klupu talijanske Rome.

Iznenađujuća, prilično neočekivana vijest – laici će reći i kako je to ‘konačni pad’ Moua i svojevrsni korak unazad s obzirom na sve što je Special One dosad ostvario u impozantnoj karijeri. Ruku na srce, portugalski stručnjak već godinama ne predstavlja čovjeka pred kojim će zadrhtati ruka suparnika prije pozdrava uoči utakmice, a ni rezultati mu ne idu u prilog.

Crvene Vragove nije uspio pokrenuti, ne u onoj mjeri u kojoj se to od njega očekivalo. U Londonu pak nije dobio dovoljno vremena. Nedavno finale Lige prvaka i momčad prepuna zvijezda i engleskih reprezentativaca jednostavno su uvjetovali stručnjaku takvog renomea da u toj sredini ostvari instant uspjeh – nije išlo. Gazda Levy nestrpljiv je i iznimno tvrdoglav čovjek (sjetimo se samo silnih transfer trakavica), i okolnosti u kojima Tottenhamu par kola prije kraja prvenstva visi Europa, u kojima je ovosezonska kampanja okončana porazom od nekog tamo Dinama, donedavne europske kante za nabijanje gol razlike – jednostavno su bile neprihvatljive – Mourinho je morao otići. Punih džepova, ali pognute glave.

Međutim, Italija je svakako mjesto koje ima potencijal za Mourinhovo uskrsnuće. Kao prvo, Joseu na sam spomen čizme poraste broj otkucaja srca i probude se topli osjećaji. Posljednji put kad je bio ondje pokorio je sve – doduše, u nešto sjevernijem dijelu Italije, ali sigurno se sjeća silnih uspomena sa San Sira, Artemio Franchija, Renzo Barbere, Olimpica i ostalih zdanja s kojih je gotovo u pravilu odlazio kao pobjednik uz neizostavno likovanje i provociranje suparničkih navijača . Jer takav je Mou! Sve to rezultiralo je povijesnom tripletom iz koje je europski naslov pored tada prividno nepobjedivih Uniteda, Bayerna, Chelseaja, Reala i ‘tiki-taka’ Barcelone bio najveće postignuće.

Za pretpostaviti je dakle, kako će Portugalac u okolinu uz koju ga vežu lijepe uspomene doći silno motiviran da nakon par vezanih neuspjeha oživi svoju karijeru. Druga stvar koja ide u prilog takvim očekivanjima je okruženje koje ga čeka u samom klubu.

“Kad nam se ukazala mogućnost da dovedemo Josea, nismo ni trenutka čekali. Impresionirale su nas njegova želja za pobjedom i strast prema nogometnoj igri. U karijeri je osvojio toliko trofeja, no fascinantno je to da ga nije briga što je bilo u prošlosti. Uvijek je fokusiran na idući trofej. Ima znanje, iskustvo i zna kako voditi momčad u svim natjecanjima. Svjesni smo koliko je vremena, strpljenja i pravih ljudi potrebno na pravom mjestu da bismo mogli izgraditi uspješan sportski projekt. Čvrsto smo uvjereni da će Jose biti savršeni trener za naš projekt, i kratkoročno i dugoročno. Zajedno, s vizijom i ambicijom Dana i Ryana, izgradit ćemo temelje nove i uspješnije Rome.” To su bile riječi sportskog direktora Rome, Mourinhovog sunarodnjaka Tiaga Pinta u izjavi za Tuttosport nakon što je rimska ‘Vučica’ iznenadila nogometnu Europu viješću o imenovanju Posebnog.

Iz njegovih riječi, može se iščitati kako na Mourinha stvarno računaju na duge staze. Jasno, možemo lamentirati o generičkim izjavama sportaša, menadžera i sportskih direktora koji uvijek slijede pravila i govore ono što u datom trenutku trebaju reći ili što im PR služba napiše. Ali u ovom slučaju, vjerujem da je Pinto doista iskren.

Roma je velik klub, ali Roma nije klub koji otpušta trenera nakon pet, šest razočaravajućih rezultata i koja traži instant rješenja. Roma također nije klub koji ostvaruje one najveće dosege i penje se na najviša postolja. Od tri Scudetta, posljednji su osvojili prije točno 20 godina, a zadnji trofej bio je onaj u talijanskom Kupu 2008. godine. U nekoliko navrata se činilo da bi mogli pomrsiti račune Juventusu u minulom desetljeću koje je proteklo isključivo u crno-bijelim bojama, ali ‘Vučica’ je svaki put popustila pred kraj, usporila pred ciljnom linijom. Manjak širine na klupi, ali i manjak same kvalitete igrača što ustvari direktno odražava manjak financijskih sredstava, nije dopuštao drukčiji epilog.

I baš zato bi ovo moglo biti idealno mjesto za uskrsnuće Posebnog. Titula neće biti imperativ, vrhunski nogomet neće biti imperativ. Za pretpostaviti je da će čovjeku takvog ugleda Pinto dati potpuno odriješene ruke i podrediti klub njegovim željama. S njime na klupi, to će vjerojatno značiti da više nećemo gledati atraktivnu i lepršavu Romu kao pod Fonsecom, ali kroz dogledno vrijeme bismo mogli vidjeti nešto mnogo važnije – ozbiljnu Romu!

Mourinho je već u prvih par dana izrazio nekoliko želja pred klupskom upravom, a jedna od onih koje su iscurile u javnost je dovođenje nizozemskog stopera Nathana Akea. Njegova trenutna destinacija je Manchester City gdje ima ulogu rezerve, 26 mu je godina, Transfermarkt ga procjenjuje na 35 milijuna eura, a s obzirom da mu ugovor istječe 2025., pohlepni vlasnik Mansour će sigurno željeti pošteno zaraditi na njemu. Njegovo dovođenje neće biti lako, ali ispune li se prve želje Mourinha, to će svakako rezultirati Portugalčevim zadovoljstvom i uspostaviti temelj za pozitivne odnose između njega i uprave, a onda je sve moguće.

Pomalo pjesnički djeluje ova situacija, ovo mjesto na kojem se Posebni odlučio krenuti u novi početak. U ‘vječnom gradu’, podno mitskog koloseuma, u gladijatorske bitke za neke bolje dane. Kako za Romu, tako i za Mourinha. Stvori li se kemija, dođe li do kvalitetne simbioze, moglo bi u nadolazećim godinama na Olimpicu biti vrlo zanimljivo. Od odlaska Tottija, pa nakon njega i De Rossija, narančasti ultrasi čekaju ime novog junaka. Možda ono glasi upravo Jose Mourinho. Ipak je on ‘The Special One’!