Gdje god je radio kao trener, a mlad je stručnjak, polučio je rezultatski uspjeh

Postoje u životu trenuci kada te poljubi sreća. Bitno je tada pronaći se na pravom mjestu. Ponešto o tome zna i Igor Bišćan, izbornik mlade nogometne reprezentacije. Bradarićeva ljevica u pet do dvanaest zaokružila je jednu petogodišnju sliku o nekadašnjem stoperu slavnog engleskog Liverpoola. I najavila rekao bih sasvim interesantnu nogometnu karijeru.

Belog malo bolje poznajem od 1998. godine i igranja za prvu Dinamovu momčad. Osobno sam kao prethodnica njegovom odlasku u Liverpool dočekao dečka iz Dugava na njegovom prvom koraku na Anfieldu. Često sam razgovarao s tadašnjim 23-godišnjakom koji je bio na pragu izgradnje velike karijere. To što sam tada primjećivao kod njega je – karakter. Bio je hladan, da ne kažem nepovjerljiv, ali odlučan, svojeglav, nadasve principijelan.

Kao i svaki odnos, tako je i naš imao uspona i padova. I gdjekad teških riječi u kojim smo obojica zastupali svoje stavove. I branili ih do posljednjeg argumenta. Bio sam na nekim od njegovih najvećih nogometnih uspjeha, čekao ga godinama na intervju. Pratio i njegov bijeg iz Čateža, kada nije podnio nepravdu Otta Barića. No, ja sam mu zamjerio – način. Kao i mnogi.

Iskreno, očekivao sam i bolju karijeru, jer Igor je bio klasan igrač na svojoj poziciji. No, kad se podvuče crta, opet je karijera – velika. Jer nakon što netko osvoji nogometnu Ligu prvaka, pa makar i nije igrao u finalu (što je potpuno nezasluženo od strane Rafe Beniteza, jer je bio sjajan u četvrtfinalu protiv Juventusa i odličan u polufinalu protiv Chelsea) tu prestaje svako teoretiziranje.

Negdje smo se zagubili u protoku vremena sve do trenutka kada je zajedno s Šokotom, Šimićem i Marićem nije pokrenuo peticiju za potpis “Za naš Dinamo”, koju sam potpisao izražavajući nezadovoljstvo na koji je način Zdravko Mamić vodio Dinamo. Tu su nam se negdje stavovi sreli, pa nakon toga smo se ponovno udaljili.

No, Bišćan će za mene uvijek biti posebno interesantan. Sada kad pratimo njegovu trenersku karijeru, koja je krenula nakon neuspjelog aktivizma za bolji i uređeniji Dinamo, možemo donositi i neke zaključke. Jedan od prvih je činjenično stanje: s Rudešom je iz Druge lige ušao u Prvu. U Olimpiji, koju je vodio samo jednu sezonu osvojio je duplu krunu u Sloveniji – prvenstvo i kup. Kao trener Rijeke također je podigao Rabuzinovo sunce, a kao izbornik U-21 reprezentacije izborio je plasman u četvrtfinale Eura.

Dakle, što god je kao mladi stručnjak (42) započeo na kraju je ostvario rezultat. Da, u Kopru je bilo i sreće, jer ne možeš proći dalje u skupni gdje si izgubio dvije utakmice, a da te ne poljubi ‘Felix’. No, izvedbe će se malo tko sjećati, a rezultat će ostati tu. Nadmašio je sve svoje prethodnike. Bišćan je pragmatičan trener. Zna sve postulate profesionalizma, imao je gdje to iskusiti i naučiti. I u Kopru je pokazao inteligenciju. Igrao je na rezultat, jer on se jedino pamti, možda i svjesno žrtvujući talent koji postoji u njegovim ‘klincima’.

Trenerska karijera je na početku, zasad je više nego interesantna.