Hajduk je povezao dvije prvenstvene pobjede u derbiju prvi put nakon sezone 2008./09. To puno govori o tome koliko je Dinamo bio dominantan, ali i Splićane upozorava i apostrofira im „male utakmice“ jer je Hajduk i u toj sezoni protiv Cibalije, Varteksa, Šibenika i sličnih prosuo šansu uzeti prvenstvo. Bijeli sada moraju pokazati „jesu li ili nisu“.

Derbi nam je jučer pružio ono što smo budimo iskreni i očekivali. Oprez, strpljenje, malo rizika, ali i nažalost malo dobrog nogometa. Utakmica je u određenim trenutcima izgledala kao nekvalitetna šahovska bitka. Hajduk se na kraju ipak bolje snašao i još je jednom zagolicao maštu vojsci svojih sljedbenika da je ovo „TA GODINA“.

Jakirović je nažalost po sve navijače Dinama došao na Poljud napraviti i ono što su godinama radili i njegovi prethodnici, a to je uzeti bod i mirno se vratiti kući gdje zna da mu slijede utakmice u kojima će njegova ekipa lagano skupljati bodove. Dinamo je zbog toga već tri godine bez pobjede na Poljudu, a kvalitetom su na papiru jako često bili znatno jači od Bijelih. To je određen pokazatelj da se Dinamo u zadnje vrijeme ipak krenuo pribojavati svog rivala, a to je ono što godinama nije bio slučaj i što Hajduku može dati vjetar u leđa.

S druge strane, Leko je dosta neshvatljivo postavio svojih prvih 11. Odjidja-Ofoe još je jednom pokazao da u kombinaciji s Markom Livajom ne može činiti najistureniji Hajdukov dvojac. Ofoe je na početku sezone u par navrata kad je ušao s klupe pokazao da „zna“, ali sad se ipak pokazuje da je u Hajduk došao po svoj zadnji ugovor u karijeri, kao i prije njega Gergo Lovrencsics.

Hajduk je Dinamu prepustio posjed, a u presingu su zbog spomenutog dvojca bili jednostavno nemoćni i samo je nezainteresiranost i nekonkretnost Plavih zaslužna što Dinamo nije dominirao u vidu prilika. Prvo poluvrijeme zbog opreza i nedostatka hrabrosti apsolutnih ništa-ništa. U drugom poluvremenu, odnosno i malo prije odlaska na odmor dogodile su se dvije stvari koje su ipak odvele derbi na Hajdukovu stranu.

Prva i najvažnija je izlazak Bruna Petkovića. Obnovio je ozljedu zadnje lože i ostavio je Plave bez ikakve ideje prema naprijed. Petković je trenutno alfa i omega Dinama, a u posljednje vrijeme i najbolji igrač domaće nam lige. Dinamo bi da je Petković otišao bio u velikim problemima, a jučer se pokazalo zašto. Josip Drmić primjer je da godine nisu naklonjene prema svima jednako, on nikako nije igrač kakav je bio u dresu Rijeke ili prije toga već veteran koji ne može donositi razliku u kvaliteti osim ako mu netko ne namjesti top šansu pred golom.

Plavi su tako ostali bez jedinog koji nešto i može izmisliti prema naprijed uz početnu taktiku opreza i igranja na bod uz posjed i traženje Vidovića i Baturine na širokom prostoru. Hajdukov stoperski par Šarlija–Uremović bez većih problema je sve to otklanjao tako da je Dinamo praktički ostao bez značajnije prilike cijelu utakmicu. Imali su Plavi par solidnih poluprilika i udaraca koji su završavali u blokovima Zvonimira Šarlije, ali sve je to nedovoljno za momčad ambicija i renomea koje ima Dinamo.

S druge strane, ključ Hajdukove pobjede su izmjene koje je Leko napravio na poluvremenu. Priznao je svoju pogrešku u kreiranju početnog sastava. Izvadio je veterana Odjidju te nedovoljno raspoloženog Sigura, a ubacio je Žapera i Trajkovskog.

Upravo je Trajkovski svojim potezom Hajduku dobio utakmicu, on je doveden da kao nova devetka Hajduku glumi onu staru s kojom nije bilo sretnog završetka, Nikolu Kalinića. Makedonac je tu da svojom snagom i stilom igre može odvući igrača ili dva s Livajinih leđa i da sjajnom tehnikom može dati upotrebljivu loptu svojim krilnim suigračima. To je sinoć i napravio, krasno je prenio loptu na Sahitija koji je onda bez većih problema zabio za veliku pobjedu Hajduka.

Mihael Žaper također se „svidio“, trebao bi biti igrač kojeg se isplatilo tako dugo čekati, a kad se vrati Hajdukov Captain America, Rokas Pukštas onda bi ta sredina zaista moglo izgledati dovoljno ozbiljno za najveće domete, a to su naslov prvaka i igranje europske skupine iduće jeseni.

Hajdukov najveći dobitak ovog ljeta je sigurno Zvonimir Šarlija, po meni daleko najveće pojačanje (uz naravno Uremovića koji to također može lako postati). Imali smo ga priliku pratiti na Sport Klubu u dresu Zelenih iz Atene i tu je zaista izgledao dobro i sigurno. Koliko je grčka liga jaka i ipak ozbiljnija od naše pokazali su nam ovo ljeto nažalost PAOK i AEK, ali i na sreću sada Šarlija koji je trenutačno bez lažne skromnosti uz Petkovića daleko najbolji igrač lige.

Problem za Hajduk je što igrač koji je posljednje dvije i pol godine imao tu ulogu i titulu da je najbolji igrač lige, Marko Livaja, ne igra dobro. Sve je možda krenulo skandalom u Rijeci, ali Livaja iskreno ne izgleda dobro, potpuno je prestao koristiti okomitu igru i dribling, leđima trenutno ne stvara situacije za svoje suigrače, a nervozom i lošim presingom samo ima kontra-efekt za ono što Hajduku treba. Ipak, ako je netko zaslužio kredit i strpljenje to je baš on, Livaja će sigurno biti pravi i kapetanski će odraditi sezonu do kraja. A ako to ne bude tako, Hajduk nema baš nikakve šanse protiv još uvijek jačeg Dinama.

Plavima je s druge strane ova utakmica pokazatelj da nemaju dovoljno kvalitete da lagano rješavaju sve utakmice domaće lige, a i odgovor zašto ne igraju dva najjača europska natjecanja. Problem je kao i uvijek pitanje lijevog boka, nedovoljno kvalitetni stoperi, kao i vratar Nevistić koji za sada ne ulijeva nikakvo povjerenje.

Jakirović ima puno posla pred sobom, mora naći način kako da momčad igra dobro čak i bez Petkovića, mora naći dobitnu kombinaciju obrambene linije i gurati ih da steknu konzistentnost i sigurnost, a naprijed mora temeljiti igru na Baturini i Vidoviću koji su i koji će biti vanserijski igrači.

Hajduk je povezao dvije prvenstvene pobjede u derbiju prvi put nakon sezone 2008./09. To puno govori o tome koliko je Dinamo bio dominantan, ali i daje upozorenje i apostrofira „male utakmice“ jer je Hajduk i u toj sezoni protiv Cibalije, Varteksa, Šibenika i sličnih prosuo šansu uzeti prvenstvo.

Bijeli mogu dobiti i četiri derbija, ali ne smije im se previše ponavljati Gorica i Istra, inače će Dinamo opet lagano do naslova, 19. u 20 godina… Dinamo zna pobjeđivati, zna kako biti prvak, ima taj već opjevani pobjednički mentalitet i oni neće previše bodova gubiti u Puli ili Varaždinu. Hajduku sada slijede Rujevica pa Osijek na Poljudu, a onda i te „male utakmice“ koje moraju dobiti.

Prvenstvo je tek počelo, nadajmo se da ćemo uživati do samog kraja u velikoj borbi i napetosti, a ova pobjeda Hajduka sigurno je jedna od naznaka da će upravo tako i biti. Split sanja, nakon duže vremena i opravdano i s pokrićem, a Dinamo uz sve probleme u strukturama kluba, kao i onima na travnjaku i dalje ima dovoljno kvalitete da bude favorit broj jedan.