Četiri opasne utakmice na kraju sezone u kojima si Hrvatska može srozati ugled, ali i doznati tko definitivno nije za Vatreni dres

Što se dogodilo Vatrenima u Osijeku? Ništa, što zapravo ne znamo od ranije. Imamo problema. Tko je prvi golman, smjena generacija u obrani, vezna linija bez Modrića i napadač? Nije tragično, ali zabrinjava. Austrija je momčad koja ti ne smije napraviti ovakav nered.

Livaković, Ivušić, Grbić? Tri golmana u posljednjem ciklusu. Dražen Ladić, naš junak iz Francuske 1998. je u stožeru, vjerujem da će svojim instiktom i znanjem zajedno s Dalićem odlučiti tko je broj 1. Hrvatska je uvijek imala broj 1, osim u doba Otte Barića koji se nije do kraja mogao odlučiti – Pletikosa ili Butina. Iznimno je važno da se jasno kaže – imam golmana. A svi drugi trebaju čekati svoju priliku. To donosi mir obrani.

U obrani se događa smjena generacija. Za budućnost Gvardiol i Sosa nisu upitni. Duje Čaleta-Car je dobar kad je momčad kompaktna, kad je obrana jača i on je sugurniji, što sugerira uz njega ipak jedan – ali. Pongračić? Uz njega ću ostaviti veliki upitnik, no mislim da će Šutalo biti taj koji će biti rješenje za užu obranu. Jer objektivno Lovren i Vida su stvar prošlosti. Premda, Lovren ako pronađe klub i dobro se pripremi svakako bi dobro došao za SP u Kataru.

Pitanje Luke Modrića? Što prije osvjestimo da maestro odlazi u povijest to će nam biti lakše. Vidljivo je da u ovom trenutku Vatreni bez njega definitivno ne mogu. Već nekoliko godina nas vuče sam, kad on igra igra i Hrvatska. Logično je i da se svi drugi igrači osjećaju bolje, ali niti jedan vezni igrač kojeg imamo ne može u ovom trenutku preuzeti lidersku poziciju. I to je naravno tako sve dok je Luka Modrić kapetan ove momčadi. No, njegovim odlaskom bojim se da će ostati velika praznina. I to upravo u toj liderskoj ulozi. Nažalost, ne postoji igrač s takvim odnosom prema radu, spartanskom odricanju. Koje ga je dovelo na tron.

Mateo Kovačić je statsao u pravog igrača, no mora još više na sebe preuzeti odgovornost. No, nema on tu lidersku crtu. Više je individualac koji će potezom i znanjem biti dodana vrijednost. Iako ima stav nije to ni Marcelo Brozović. Nikola Vlašić nije karijeru razvio prema potencijalu, Luka Ivanušec se mora izboriti za mjesto, Lovri Majeru se treba dati prava šansa, jer on ima najviše vica u igri od svih svoju protukandidata. Tu je kao vezni igrač i Luka Sučić, jako zanimljiv. Talent je tu, ali trebat će nam vremena da se vezni red posloži.

Pitanje napadača Zlatko Dalić nije rješio. Da mi je netko rekao da će nam Mario Mandžukić toliko nedostajati ne bih vjerovao. Mandžukić je uz klasu nosio jednu strast koju svi njegovi nasljednici u napadu nemaju. Krilni napadači Perišić, koji je najbolji i zasad nezamjeniv vratiti će se na jesen. Brekalo, Pašalić i Oršić (Rebić otpisan), krilni su igrači koji imaju kvalitetu, no jesu li spremni za najveće domete koji se u dresu Hrvatske očekuju.

Kramarić, Livaja, Budimir, Musa. I Petković. Možda i Roko Šimić. To su nogometaši koje Dalić ima, a mi s realizacijom imamo problem. Šuker, Pršo i Dudu su bili pravi killeri, nitko od ovih sadašnjih nije na tom tragu. I to se neće promijeniti. Stoga Dalić mora pronaći način u igri u kojem ćemo i sa ovom klasom postizati pogotke.

I za kraj jedan detalj koji sam primjetio: Nikola Vlašić, koji nije igrao gotovo veći dio sezone je dobio poziv, da ga se ohrabri i na neki način vrati. Fin, pristojan, sportaš. I zbog toga tu nema Daliću zamjerke. No, Bruno Petković, koji je bolji igrač od većine spomenutih nije dobio poziv nakon slabe sezone. No, Livaja i Musa su otpali, Petkovića se moglo pozvati naknadno. I tu nekad treba zatomiti ego, jer i problematični Petković je sada Daliću neophodan. I igrač koji nam treba za SP.