Cipar, Malta, Škotska - to su jedine tri momčadi koje je Dalićeva Hrvatska uspjela pobijediti u posljednjih 14 utakmica!

Kolega Petar Čondić uoči gostovanja u emisiji Sport Kluba o kvalifikacijama za SP 2022. pred mene je stavio kako bi on postavio Hrvatsku u Moskvi.

Bilo je to u formaciji 3-4-2-1, gdje su u obrani Gvardiol, Uremović, Lovren, na bekovima Juranović i Perišić, u sredini Kovačić i Brozović, Kramarić i Vlašić kao lutajuće mine, te Čolak u napadu.

Jedna stvar mi je odmah upala u oči, igrači su na pozicijama na kojima igraju u klubovima. Prva reakcija bila je naravno da samo možemo sanjati takav eksperiment u izvedbi Dalića.

Razlog jednostavan, izbornik u Rusiju nije otišao dobiti utakmicu, otišao je neizgubiti.

I baš tako je Hrvatska izgledala, bezidejno, sterlino, baš onako kako smo i navikli u posljednje vrijeme s Dalićem na klupi.

Imali smo čak 15 udaraca(!?), ali nijedan previše opasan za gol Rusa. Dejan Lovren nakon utakmice bocnuo je izbornika i jasno mu rekao da nije još pronašao pravu devetku, ali i da je zakasnio s izmjenama.

Nakon Mandžukića Dalić je devetku vidio u Bruni Petkoviću, bilo je to povremeno rješenje kada se napadaču Dinama igrao nogomet, no sad se opravdano nije našao na popisu. Možda je Čolak mogao biti taj, no izbornik je još jednom pokazao da mu eksperimentiranje nije jača strana.

I Kramarić i Livaja su igrači koji nisu klasične devetke, već plutajuće mine, koje se puno bolje igraju uz još jednog napadača, ali Dalić ne prilagođava reprezentaciju igračima koje ima, već se igrači moraju prilagođavati sustavu koji im očito ne odgovara.

U veznom redu Pašalić je dobio Modrićevu poziciju, odradio solidno, ali ništa više od toga, baš kao i ostatak veznog reda. Je li možda trebalo Ivanušeca gurnuti ranije u vatru, sad možemo samo nagađati…

Dobra stvar za Dalića je što mu se za Slovačku vraća Vida, nakon što su u Rusiji probleme s ozljedama imali Gvardiol i Ćaleta Car. Ostatak društva u obrani potpuno je opravdao povjerenje i napokon možemo reći da imamo u Juranoviću i Sosi bekove za duge staze… Lovren je tu senator i lider, no boljka da zapliva kad je to najmanje potrebno je i dalje tu. Ali boljeg nemamo.

Slovačka je za dva dana. Utakmica u kojoj Dalić nema pravo na novi kiks. Mi jesmo nakon četiri kola na vrhu ljestvice sa sedam bodova, ali samo s tri boda više od posljednjeg.

Ne želimo ni pomišljati kakav bi udarac bio mogući poraz u Slovačkoj i to još pred dolazak iskusnog lisca Matjaža Keka na Poljud.

Vrijeme je da Dalić napokon izvadi nekog asa iz rukava, jer od ovakve Hrvatske više ne strahuje nitko. Svjetsko srebro nikad mu neće izblijediti, ali Hrvatska danas nije ni sjena momčadi koja je ujedinila naciju 2018. Veliki dio krivice za to snosi čovjek koji u tri godine nije uspio pronaći rješenja, iako su mu u HNS-u kroz Ligu nacija dali toliko slobodne ruke da ih nisu dirali ni sramotni porazi poput onih od 0:6. Tko zna, možda Kustić za razliku od Šukera ponekad i lupi šakom o stol…