Brzo je zaboravio gdje je bio trener, a VAR i svi oko njega su krivi, samo u sebi nije pokušao pronaći razlog zašto mu momčad ne igra kao prije
Dinamo je u Maksimiru nadjačao Rijeku 2:0, stigao do 54 boda, te u ovom trenutku ima dva boda više od Osijeka i utakmicu manje (s Hajdukom). Nakon rušenja Krasnodara, a uoči Tottenhama Dinamova forma je u usponu. Istovremeno, Osijek je u posljednih osam dana ove sezone pokazao kako mu je forma u padu. Bjelica se izvukao u Varaždinu nakon što je gubio 2:0, u tjednu je u Kupu kleknuo u Gradskom vrtu, a u nedjelju možda i izgubio naslov prvaka remijem protiv Gorice. No, nije ovo priča o nogometnoj krizi Osijeka, koja je evidentna, od koje ne bježi ni Nenad Bjelica u svojim izjavama. Ovo je trenutak u kojem se Nenad Bjelica jednostavno – ne snalazi.
Što se dogodilo? Nenad Bjelica je nakon gotovo četiti desetljeća Dinamu donio proljeće u Europi. Vratila se publika na stadion, Dinamo je igrao dobro, a Bjelica postao omiljeni lik plavog puka. Nakon Mamića i njegovog brata također lice koje je postajalo sinonim za uspjeh Plavih. I nakon što je trebalo sve to podići na još jednu višu razinu, Bjelicu su odlučili otjerati iz Maksimira. Igrokaz oko odbijanja da smanji svoju plaću na početku korona-krize nitko nije progutao, Mamićima je Bjelko počeo smetati. Jer, tamo nitko ne može i ne smije biti važniji od – gazde.
Nekoliko mjeseci predaha i poziv iz Osijeka. Njegov grad, probuđena ambicija, gradnja stadiona, ulaganje u momčad. I jedan klupski cilj – biti u vrhu hrvatskog nogometa. Bjelica je prihvatio izazov, dopao mu se entuzijazam vodećih ljudi, imao je viziju kako pokušati Osijek gurnuti u vrh našeg nogometa. Da nogometnog i trenerskog znanja ima to je pokazao u Maksimiru, a potvrdio je i u Osijeku kojeg je i prije svake logike brzo odveo na vrh HNL-a i u borbu za naslov. I sve je to zapravo bili simpatično do utakmice s Dinamom u Maksimiru. Izgubio je, a poraz nije uspio prihvatiti, premda repova nije bilo, već samo jedno izdanje nedoraslo za Dinamo.
“Mi igramo srcem, a oni novcem.” I sve garnirano sarkazmom u kojem se osjetilo da Bjelica sanja osvetu. Da je to njegovo pogonsko gorivo u borbi s Dinamom. U međuvremenu Zoran Mamić je izbacio Krasnodar, stigao do dvomeča protiv Jose Mourinha i Tottenhama. I došao do rezultata kojeg je imao i Bjelica. Uz sve to i uredno obavljenih ‘domaćih zadaća’.
Bjelica se opsesivno opteretio Dinamom, HNS-ovom odlukom da smijeni sudačku organizaciju, a pritom je očito negdje izgubio formu vlastite momčadi. I nažalost postao antipatičan. Brzo je zaboravio gdje je bio trener, a VAR i svi oko njega su krivi, samo u sebi nije pokušao pronaći razlog zašto mu momčad ne igra kao prije.
Ako ovako nastavi, Bjelicu će ugušiti želja da se osveti Dinamu.