Dolaskom Rusa u Zagreb Medvjedi su osvojili naslov prvaka bivše države
Kako sam se zaljubio u hokej na ledu? Bila je to jedna subota sredinom osamdesetih. Obavezne Sportske novosti i pregled svih sportskih događaja u gradu Zagrebu. Negdje pri kraju lista, jedan mali tekst u dnu stranice s naslovom Medvešćak na američki pogon. Bila je to mala najava utakmice prvenstva Jugoslavije u hokeju na ledu. Medveščak je u Ledenoj dočekao Crvenu zvezdu, a za klub sa Šalate su trebala igrati i tri stranca: Didckot, Cofflin i Allison. Zazvučalo je interesantno, i to poslijepodne sam završio u Ledenoj. Hokej na ledu je počinjao u 18 sati, taman prije subotnjeg tinejdžerskog izlaska u Kulušić.
Ledena je prokišnjavala, publika je bila samo na istočnoj strani dvorane i već u tre tri trećine sam osjetio da bi ovo moglo biti zanimljivo. I tako sam utorkom i petkom bio na desnoj strani zapadne i tribine i tamo sam ostao sve do posljednje utakmice Medvjeda u ligi bivše države tamo u proljeće 90′. Bile su to godine Medvešćak Gortana, Zdenko Gradečki je slagao momčad samo s jednim ciljem – da na Šalatu dođe naslov prvaka. Kako sam ubrzo postao inventar u dvorani, sprijateljio sam se s Igorom Zajecom, posljednjim kapetanom Medvešćaka prije raspada države i njegovim ocem Brunom. Zanimljivo, njih su dvojica čak i zajedno zaigrali za prvu momčad Medvjeda. I tako dok sam ja počeo otkrivati hokej na ledu, meni je fora bila ta tučnjava na ledu, Ameri su mi bili uvijek draži od Rusa.
– Sinek, ma kakvi Ameri. Ako želiš gledati dobar hokej onda moraš gledati Čehe i Ruse. To je haklerska škola, nema sve na tijelo, više igraju glavom – pojasnio je tata Zajec razliku između slavenske i američke škole hokeja.
I bio je u pravu. Tek kada je Gradčeki doveo Ruse Medvjedi su došli do naslova prvaka. I to tri puta zaredom, a nama su Stolbun, Anisin, Krutov i Ščurjenko bili Bogovi na ledu. Napravio sam i jedan od prvih transparenata “Bears” i visio je točno na sredini Ledene na istočnoj ogradi. Ledena je svakom sezonom bila sve punija, nekoliko puta i rasprodana. Manje nego dva desetljeća kasnije u EBEL-u i KHL-u, ali meni jedno nostalgično doba.
Gostovanja u Ljubljanu i Jesenice su bila posebni doživljaji. Nerijetko smo samo Pero iz Vrapča i ja sami otišli u Deželu, već smo se i upoznali i postali prijatelji s domaćim navijačima. Union pivo u Ljubljani, Zlatorog u Jesenicama. I ‘tekme’ u kojima više Medvešćak nije gubio 7-8 nula i povratak autobusom u kasni sat zajedno s igračima. Strogi trener Anatolij Konstrjukov kada bi nas bilo dvojica-trojica dopustio bi nam da se vratimo s igračima. A ‘gore’ smo se morali snaći autobusom ili najčešće vlakom.
Pišem to u predvečerje nove sezone NHL-a koja počinje na SK 1 u srijedu u 23.30 sati utakmicom Philadelphia Flyers – Pittsburg Penguins.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!