City lakoćom pobjeđuje, pa me ne bi čudilo da uzmu i Ligu prvaka. U tom slučaju gore od mene će se vjerojatno samo osjećati navijači Uniteda.

A, jebiga, opet moram krenuti u istom ritmu. Pita me žena kad ću nju spomenuti u nekom tekstu, a ne stalno pisati o babama. Čekaj malo, ženska glavo, gdje si navrla. Dakle, gdje sam ono stao…

Moja baka je bila jednostavna žena. Nije vidjela puno svijeta, ali i bez tog, kako bi ona rekla “da ti guzica vidi puta” efekta, krasila je pronicljivost i zdrava, seljačka inteligencija. Voljela je, naslonjena na kapiju sa susjedima “divanit” o svemu i svačemu, ali nikad je nisam čuo da psuje, niti da se hvalisa. Kad bi ja blebnuo nešto u stilu “jesam li ti rekao” odmah bi me poklopila – to ti, sinko, rade samo budale, pa nećeš valjda, pobogu, biti ti jedna od njih. Eeee, Isukrsta mi, čini mi se da oćeš…

E pa hoću, bako, moram sad ili nikad. Znam da još nije gotovo, ali jesam li vam rekao! Pa ne može taj Liverpool sačuvati deset bodova prednosti da igra u hrvatskoj regionalnoj ligi. I nemojte mi sad držati prodike u stilu: daj se smiri… nemaš pojma… prerano je… Ljudi, nije prerano, izgubili smo prvenstvo. Propustili smo priliku i sad je gotovo, nitko nas više neće vratiti iz ovoga ponora! Znam da nije pravi pokazatelj, ali usr’o sam se od straha kad sam vidio City u prvih petnaestak minuta protiv Fulhama. Samo par dana prije toga osam od 11 igrača iz prve postave odradilo je svih devedeset minuta u reprezentativnim ogledima, a na teren su istrčali kao da su bili kod moje tetke na laganom nedjeljnom ručku, popili kavu, malo odspavali, pa onda tek drugi dan ali negdje iza podneva došli odigrati na dva mala protiv lokalne osnovne škole. Jako opasno su izgledali, s tim da su im se vratili De Bruyne i Fernandinho i polako, ali sigurno ulaze u formu. Pa kud baš sad, oca im jebem?! Pa može li se išta okrenuti u našu stranu.

Liverpool and Man City’s remaining games this season

Every game now is massive, no room for error now pic.twitter.com/M4Rsi0IvhU

— View of the Kop (@ViewOfTheKop_) April 5, 2019

Nakon toga otišao sam na Anfield i vidio Liverpool protiv Tottenhama. Možda ja zaista o ovoj igri ništa ne znam, možda sam ja zaista stoka iz Gospića koja nikad nije vidjela pravi nogomet, a kamoli ga zaigrala, ali to niti malo nije bilo nalik Cityjevoj igri. Znam, reći ćete “pa, konjino, Liverpool je igrao s Tottenhamom, a City s Fulhamom” i biti ćete u pravu, i za tu tvrdnju ali i za pridjev kojim biste me nagradili. Zaista, nije jednako, ali ipak… Ta lakoća s kojom Guardiolina trupa rastura protivnika je zapanjujuća. I još nešto, ne bih se iznenadio da, osim trofeja u prvenstvu, na kraju sezone podignu i pokal namjenjen pobjedniku Lige prvaka.

Jadan sam ti i kukavan, kako li ću preživjeti ljeto ako se to zaista i dogodi. Jedino što bi me, u tom slučaju, moglo oraspoložiti jest dopisivanje s prijateljima iz kluba navijača Manchester Uniteda. Vjerojatno će se samo oni osjećati lošije nego ja. Eto, “that’s the spirit” rekli bi englezi. Odmah se osjećam bolje na pomisao da bi nekome moglo biti lošije. Mogu ja iz Balkana, ali ne i Balkan iz mene!