Philadelphia Sixersi izgubili su u polufinalu Istočne konferencije, s omjerom 4-1 slavili su Boston Celticsi, no sada predstoje važni mjeseci za čelnike kluba.

Philadelphia Sixersi zaključili su NBA sezonu porazom u polufinalu Istočne konferencije od strane spektakularnih Boston Celticsa, pet utakmica, bolje nisu mogli. Zapravo, možda i jesu, uz malo sreće, ali iskreno kada za protivnika imate Brada Stevensa, treba vam puno više od sreće.

I da, nazvao sam Celticse spektakularnima, jer kako ne bi bili ako su bez dvojice velikih, najvećih pojačanja svejedno izborili finale Istoka došavši zapravo na prag velikog finala, i tko zna, možda na kraju postanu i prvaci. Ipak, priča o Celticsima će biti ispričana neki drugi put, ovo je tekst koji će se pozabaviti Sixersima.

Philly je dugo tresla euforija koja se intenzivirala kada su Eaglesi osvojili Super Bowl, odjednom lokalna zajednica počela je pričati o Sixersima kao novim Eaglesima, no prije nego će “šestaši” doći do prilike postati Orlovima, dogodile su se Divlje Mačke. Ne, Joel Embiid nije pozvao svoje suigrače na safari kroz Kamerun, riječ je o Villanova Wildcatsima koji su ponovno NCAA prvaci u košarci.

U to vrijeme Sixersi su već osigurali playoff, nakon čega je došao prvi krug, slavlje protiv Miamija, te golema euforija ususret okršajima i oživljavanju rivalstva sa Celticsima. Ipak, tu je The Process stao. Zapravo, slobodan sam proklamirati kako je porazom protiv Kelta završio The Process, odnosno njegov prvi dio. Vrijeme je za The Process 2.0. Dovođenje jedne velike zvijezde koja će Sixerse pogurati do samog Olimpa.

Ovakvi Sixersi su sjajni, ponekad spektakularni za pogledati, no još uvijek nešto nedostaje kako bi se borili s onim najboljima. Krenimo redom, a to je najbolje od samog trenera Bretta Browna.

Australski stručnjak izgubio je bitku protiv Brada Stevensa. To svakako nije sramota, Stevens je rijetko viđen košarkaški vizionar, ponekad niti njegovi igrači ne mogu vjerovati idejama koje taj čovjek smišlja u danom trenutku. Mislim da je pogrešno Browna “otkantati” jer je izgubio od Stevensa, iako, budimo iskreni, neke od pogrešaka ne idu mu na čast. Poput inertnosti u trenucima kada je njegova momčad vodila 22 razlike u drugoj utakmici dopustivši preokret prije kraja prvog poluvremena, a u to vrijeme Brown nije donio niti jednu relevantnu odluku. Bio je statist u kolapsu svoje ekipe. Zatim katastrofalno loše korištenje igrača s klupe. Čitavu seriju odradio je praktički s osam igrača, Justin Anderson je u petoj utakmici serije, u svega tri minute igre strpao Jaylena Browna u džep, no ubrzo Brown ga je povukao na klupu i više ga nismo vidjeli. Nema logike, vrlo jednostavno. Zatim, čovjek po imenu TJ McConnell. Čovjek energije, igrač koji podiže čitavu ekipu, navijače, tempo igre, u prvim utakmicama igrao je gotovo ništa, bez pravih minuta da bi ga Brown konačno otkrio prekasno. To su bile pogreške koje su teško probavljive. Ipak, mišljenja sam kako je Brown zaslužio još jednu priliku, posebno iz razloga što je istrpio i previše toga u prvim godinama procesa izgradnje današnjih Sixersa.

No, kako dalje? Sixersi će ovog ljeta imati dovoljno novca da dovedu jedno značajno pojačanje, i to kao slobodnog igrača, dakle bez prisile da moraju transferirati nekog od važnijih igrača (isključivši iz te jednadžbe Simmonsa i Embiida), ali pitanje je da li će to biti ostvarivo bez žrtve. A najveća bi žrtva mogao biti Dario Šarić.

Iskreno, veliki sam fan Darija. Šarić nije igrač koji će oduševiti atletskim letovima i zakucavanjima, Dario je igrač koji će krvariti za ekipu, koji će raditi male stvari koje puno znače, igrač koji ulazi u klinč sa svakim protivnikom ispred njega. Ne mogu zaboraviti petu utakmicu serije protiv Celticsa kada je ubacio 27 poena, bilo je situacija gdje je doslovno sam skakao u vatru kada je trebalo hvatati lopte u napadu, ponekad i protiv trojice igrača Celticsa. Takav voljni moment, čistu želju nosi jako malo igrača. Svaka ekipa koja aspirira prema vrhu mora imati jednog Darija Šarića. Primjerice, Houston Rocketsi su pronašli svog Šarića u PJ Tuckeru, Warriorsi ga imaju u Draymondu Greenu (i ne, ne mislim da je Šarić jednako dobar kao Green, barem ne za sada), ali mislim da shvaćate poantu. Sada bivši trener Charlotte Hornetsa, Steve Clifford, prije utakmice Hornetsa i Sixersa, na pitanje novinara kojeg protivničkog igrača su posebno skautirali, izjavio jest: “Dario Šarić. On leti ispod radara, ali vjerujte, svi o njemu pričaju. Nema trenera koji ne slaže poseban video za svoje igrače upozoravajući na Šarićeve kvalitete.”

Šarić je također vrlo popularan u svlačionici Sixersa kao i kod navijača koji ga se ne žele odreći. Ipak, bez obzira na pohvale, činjenica jest, ako će Sixersi krenuti u lov na jedno važno pojačanje, a na tu prije svega mislim istinsku superzvijezdu, Šarić je idealan kandidat za trade. Jedini način koji na neki način garantira njegov ostanak jest dolazak slobodnog igrača poput LeBrona Jamesa ili Paula Georgea. Ipak, njih dvojica možda imaju i druge planove, a čelnici Sixersa razmišljaju naširoko, zašto ne pokušati dovesti Kawhija Leonarda iz San Antonio Spursa? Mnogi navijači u Phillyju neće se složiti s dolaskom Leonarda ako će se Sixersi morati odreći Darija, posebno nakon cirkusa koji je Leonard priuštio Mamuzama protekle sezone. Ipak, navijače se malo što pita.

Mišljenja sam ipak kako je LeBron najbliži prelasku u Sixerse. Četiri su razloga. Pod broj jedan previše se ne treba naglašavati potencijal momčadi, super talentirani Embiid i Simmons uz Šarića, Covingtona i moguće Fultza ako se razvije po planu. Drugi razlog tiče se novca, Philly bi bez problema mogao apsorbirati Jamesov ugovor, obzirom da isti ovog ljeta ističu JJ Redicku i Amiru Johnsonu što ukupno daje 33 milijuna dolara “slobode” pod salary capom. Treći razlog je Ben Simmons. Poznato jest kako je LeBron preuzeo mentorstvo nad mladim Australcem, posljednje dvije godine zajedno treniraju, a četvrti razlog je usko povezan s trećim, Simmonsov menadžer je Rich Paul, čovjek koji se brine o karijeri zvijezde Cavsa, te je bez ikakve sumnje, njegova desna ruka.

Ako se ne realizira LeBronov dolazak, tada je druga opcija Paul George. Bivša zvijezda Pacersa govori sve što je potrebno kada je riječ o budućnosti u Oklahomi (bilo mi je super, ma svi navijači su divni, posebno volim jedan mali cafe na uglu Pete i Šeste), no realnost je često drugačija. George je rođen u okolici Los Angelesa, dijete je Kalifornije, a već dvije godine priželjkuje se njegov dolazak u Grad Anđela. No, možda je zapravo govorio istinu, stvarno mu se dopada taj kafić na uglu Pete i Šeste, i nema ništa protiv dijeliti svjetla pozornice s Russellom Westbrookom, pa bi na kraju mogao “grmiti” i dalje.

Kawhi Leonard nije slobodan igrač, kao što sam spomenuo ranije u tekstu, za njegove usluge Sixersi će se morati odreći paketa igrača ili pickova. Jednom od najboljih obrambenih igrača lige ugovor ističe tek u ljeto 2020. godine s time da godinu dana ranije zadržava opciju prijevremenog raskida. Glavno pitanje u njegovoj priči jest, da li su odnosi sa Spursima toliko poremećeni da je rastanak jedina opcija? Prije dva mjeseca, Leonard je u rijetkim izjavama za medije govorio o želji da završi karijeru u San Antoniju, no mnogo se stvari od tada promijenilo. Philadelphia posjeduje čak šest pickova na ovogodišnjem draftu, to je uvijek primamljiva opcija za početak razgovora o mogućem tradeu.

Činjenica jest, prvi dio procesa je završio, vrijeme je za The Process 2.0.